Page 77 - STAV broj 281
P. 77

STAJALIŠTA



                                             KRIVO SRASTANJE
                                             Čekajući boljeg gradonačelnika


                                             RUŠI LI SE – RUŠI






                                             Tuzlaci pričaju kako je XY imao čudnu pasiju strast,
                                             opsesiju, kako god. Naime, volio je da ruši, bilo šta
                                             i bilo koga. Primjerice, visoko, razgranato stablo
                                             koje je zaklanjalo pogled na Trg slobode iz njegovih
                                             gradonačelničkih odaja ili sumnjive mu političke oponente
                          Piše:              i konkurente, a, vele, sredstva nije birao
                          Sadik IBRAHIMOVIĆ













                uzla definitivno nema sreće s   odaja ili sumnjive mu političke oponente   i resurse, i “dobru volju”, i neshvatlji-
                gradonačelnicima. Primjera za   i konkurente, a, vele, sredstva nije birao.  vu, gotovo autističnu nezainteresiranost
                ovakvu tvrdnju ima mnogo, ali   Vele stariji Tuzlaci i to da je po uzo-  Tuzlaka – dokusuriti i ono malo preo-
         Tkako nakana ovog teksta nije so-   ru na svog političkog mentora Đ. P., ta-  stalih kulturno-historijskih spomenika,
          ciološka analiza ovog, usudio bih se reći,   kođer sklonog rušenju svega i svačega,   a reakcija čelnika institucija kulture na
          zdravom razumu teško shvatljivog “fe-  tvrdo vjerovao da historija Tuzle počinje   gradonačelnikov besprizoran rušilač-
          nomena”, prepustio bih taj posao stru-  od 1945. godine, pa je tokom vremena   ki pohod, sasvim očekivano, nije bilo
          ci, premda sam više no skeptičan da ih   i, za pretpostaviti je, pod snažnim utje-  (uzgred, pustio sam tešku suzu kad je
          takva forma intelektualnog angažmana   cajem svog mentora, njegova odioznost   srušena stara zgrada pošte, zdanje izni-
          uopće zanima i, pride, takvo šta, opet,   spram urbanističko-arhitektonskih iliti   mno ostvarene arhitektonske ljepote,
          otvara sasvim drugu priču, i dublju i   spomeničkih relikata tuzlanske prošlosti   izgrađeno početkom 20. stoljeća), ali
          širu, pa ne bih ni više ni dalje o tome,   poprimila, osim sociopatskih, i psihopa-  jesu reagirali rijetki, savjesni i, nažalost,
          besmisleno je.                     tološke odlike.                   bespomoćni pojedinci koji, znavši da
            Helem, kako rekoh, Tuzla se s gra-  Podug je spisak svega onog što je   gradonačelnika zanimaju samo Panon-
          donačelnicima nije usrećila. Egzemplar   ovaj raspamećeni nenavidnik naložio   ska jezera i ništa drugo, šalju očajničke
          prvi: Pedesetih ili šezdesetih godina (pre-  da se poruši u spomeničko-artefaktskim   vapaje, primjerice, onaj iz pera M. F.:
          cizno vrijeme dešavanja “radnje” zaista   vrednotama ionako iznimno siromašnoj   “(...) Nakon čitave serije rušenja povi-
          nije bitno, kao što nije bitan ni lik kojim   Tuzli, a porušio je mnogo, bezmalo sve.  jesnih graditeljskih vrijednosti Tuzle,
          ću se, mada krajnje nerado, u nastavku   Na kraju, kad s dubokim olakšanjem   možemo samo bespomoćno konstatirati
          baviti, no, ipak, primoran sam budući   završavam otužnu priču o ovom liku koji   – prekid s prošlošću bit će potpun. Nestat
          da je njegovo gradonačelničko djelova-  se nije ni očešao o ljudskost, prisjetih se   će materijalni dokazi materijalnog kon-
          nje naprosto paradigmatsko i, kao takvo,   da stariji Tuzlaci dodaju i to da je nešto   tinuiteta Tuzle. Autohtona graditeljska
          “idealno” za samu ideju teksta), predsjed-  slično pokušao i u Sarajevu, kamo je, po   i prostorna matrica Tuzle više gotovo i
          nik Skupštine opštine Tuzla, kako se u   isteku mandata i političko-kadrovskom   ne postoji, a time i urbano-građanska
          to vrijeme, a i kasnije, gradonačelnička   premetaljkom, dobio nekakvo namješte-  fizionomija Tuzle.”
          pozicija zvala, bio je stanoviti XY, čovjek   nje. Srećom, bezuspješno. Brzo je proči-  Tako, eto, između ostalog, zbori s pu-
          skromne naobrazbe, još skromnije inte-  tan, detroniziran, nogiran u Tuzlu, pri-  nim pravom rezignirani M. F., no, ipak,
          ligencije i, na koncu i najvažnije, čovjek   nudno penzioniran i arhiviran u temeljit   premda se takvo šta ovom gradu nika-
          s više no izraženim sociopatskim karak-  politički i ljudski zaborav.  ko ne da, za nadati se da će Tuzla jednog
          ternim crtama.                       Egzemplar drugi: Aktualni tuzlan-  dana dobiti pravog, istinskog gradonačel-
            Tako, stariji Tuzlaci pričaju kako je   ski gradonačelnik, samoproglašeni kul-  nika, čovjeka koji će zaista svim srcem
          XY imao čudnu pasiju, strast, opsesiju,   turalni arbitar, književni poduzetnik i   voljeti svoj grad.
          kako god. Naime, volio je da ruši, bilo   vlasnik, osim njemu, nikom potrebne   Hoće li se to ikad desiti? Ma, hoće,
          šta i bilo koga. Primjerice, visoko, razgra-  kvaziknjiževne smijurije pod nazivom   sigurno hoće, a ko će to i kad dočekati,
          nato stablo koje je zaklanjalo pogled na   Cum grano salis, uspio je – a moglo mu   e to je već pitanje na koje zasad odgovo-
          Trg slobode iz njegovih gradonačelničkih   se, jer imao je na raspolaganju i vrijeme,   ra nema.    n



                                                                                                    STAV 23/7/2020 77
   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82