Page 72 - STAV broj 281

KULTURA

Vratimo se Bobu Dylanu. On pjeva umor-
nim glasom, skoro parlando, nekad se okre-
ćući kao bluesu (prekrasna posveta velikanu
bluesa Jimmyju Reedu), u drugim je pjesmama
samokritičan i ciničan, onda se obraća svojim
prethodnicima i ikonama američke kulture,
citira ovdje i ondje, podržan ekonomično
usnom harmonikom, gitarama, harmonikom,
klavirskim dionicama, diskretnim gudačima
i povremeno vokalnim zborom. Dylan se čita
ovako i onako: nikad istina nije na pladnju,
uvijek sakrivena iza iluzija, bogatih metafora
i poetskih figura, kao u pjesmi False Prophet
ili u onoj koja otvara album I Contain Multi-
tudes; svoja poetska načela iznosi u My Own
Version of You i u prekrasnoj ljubavnoj bala-
di I’ve Made Up My Mind to Give Myself to
You; u Black Rider pjeva o odlasku i o smrti.
U ovih deset pjesama Dylan kao da je sa-
žeo sve što je dosad radio, sve te emocije, sva
sjećanja, sve ljubavi, strahove, gorka upozore-
nja, oslanjanja na stupove američke kulture
i istodobno odmak od njih, ili samo dijalog
s onim što su za sobom ostavile njene ikone
– od Elvisa Presleya do Allena Ginsberga,
od Marilyn Monroe do Jacka Kerouaca, od
Jimmyja Reeda do Edgara Allena Poea, Freu-
da i Marxa također, ekstrovertnog zabavljača
Liberacea pa nadalje. Helma iz “Banda”, ili nepojamno prekrasne
Hommage Johnu Kennedyju ostavljen je Emmylou Harris, koja svoj umilni glas doda-
za drugi CD izdvojen kao neka inkantacija je u završnoj pjesmi Star of Bethlehem. Little
svemu zlom što je za nama i svemu čemu se Wing intimna je ispovijest koja ga pokazuje
uopće možemo nadati. Škrta instrumentalna ne kao mačo-muškarca nego osjećajnu i ra-
pozadina i njegov mrmljajući glas okvir su njivu osobu, naslovna Homegrown nosi zani-
koji djeluje zastrašujuće makabrično, i upo- mljiv riff i sjajan refren, te slide gitaru Bena
zoravajuće, i toplo u isto vrijeme. Keitha, koji mu je bio najvažniji pobočnik
na ovom projektu. Florida je tek recitativ Ne-
KAD SI YOUNG, UVIJEK SI MLAD ilov i Benov, Kansas je snimio sam uz gitaru i
Neil Young, kako rekosmo, oglasio se obja- usnu harmoniku, a u potresnoj pjesmi Mexi-
vivši nešto od pjesama nastajalih sredinom co prati sam sebe na klaviru, pokazuje svoje
sedamdesetih, u vrijeme nekih od njegovih divljenja spram jazza i kompleksnih melo- ne smeta da uživa naveliko u nečemu što bi
remek-djela poput Tempest, On The Beach, To- dija. Ima ovdje i praznih mjesta, ali i nešto se moglo nazvati “juvenilnošću” bez granica.
night’s the Night. Bio je tada u emocionalnoj od ponajboljeg od Neila Younga, onog koji Kada sam prije nekoliko dana banuo u
vezi s glumicom Carrie Snodgress, a veza je u svojim pjesmama nosi i ljubav i ljutnju u “Fopp” da nabavim nešto od “nove robe” i
pukla i Young nije imao snage pjesme pusti- isto vrijeme, uvijek intrigantnog i spremnog nakon dugog čekanja u koronarnom redu
ti u javnost. Sada, nakon 45 godina ležanja na stvaralačku avanturu. Čekamo s nestrplje- uletio unutra, dočekale su me dvije police
u frižideru, evo ga pred nama – sjajan izbor njem njegov novi studijski rad koji već neko na kojima su bili izloženi skoro svi važni-
nekih od pjesama koje kao da samo potvrđu- vrijeme najavljuje. ji albumi Boba Dylana i Neila Younga – re-
ju koliko je vitalan bio ovaj autor, ali i koliko U narednom broju Stava obrađujemo de- masterizirani, s dodatnim komentarima na
danas ima što kazati. U društvu s nekoliko taljno nove radove Paula Wellera i Willieja pločama. Izgleda da se svijet obrnuo naopa-
studijskih glazbenika, samo s gitarom, usnom Nelsona te posthumni album Johna Prinea, ko i da ovu neskrivenu svevremenu kvalite-
harmonikom, obvezatnim klavirom, povre- svaki za sebe već opjevan i nagrađen hvalospje- tu opet trijumfira. Makar bili u godinama od
meno u društvu s drugim veličinama ame- vima stručne kritike, ali i publike, kojoj či- šezdeset pa naviše!
ricane, poput Robbieja Robersona i Levona njenica da su u glazbu stvarali “starci” uopće Kako recentno saznajemo, neuništivi
Stjepan Jimmy Stanić je, iako je prebacio
devedeset godina, u studijima i s negdanjim
Sedamdesetpetogodišnji kanadski kantautor Neil Young, Livnjakom, dirigentom, aranžerom i bubnja-
kao i suputnik mu na “singer-songwriter” sceni Dylan, rom Josipom Cvitanovićem realizira novi al-
bum, a nedavno se nakon stanovite pauze ja-
ima iza sebe ogromnu arhivu. Kopajući po njoj, našao je vila i Gabrijela Gabby Novak snimivši jednu
snimke koje je radio na prijelazu iz 1974. na 1975. godinu. pjesmu mlađahnog Fedora Boića u suradnji
s gitaristom Antom Gelom. Odmah je bila
To je, nesumnjivo, Young u svom najboljem izdanju i nije kandidirana za nagradu “Porin”. A ona je
prije koji dan napunila 84 časne godine. I
jasno zašto su se ovi snimci uopće krili nema namjeru da prestane nastupati. n

72 23/7/2020 STAV