Page 73 - STAV broj 281
P. 73

STAJALIŠTA



                                            APOKRIFNI FRAZARIJ
                                            Svi smo mi ponekad detektivi


                                            POZNAJEŠ LI INSPEKTORA


                                            SADIKA PAČARIZA



                                            Nakon velikog rata, vratio se u Bosnu, oženio i živio spokojno neko
                          Piše:             vrijeme. Činilo se da će djeca nastaviti porodičnu priču. A onda su
                          Irfan HOROZOVIĆ
                                            se za nj počele raspitivati tajne službe. Neko ga je izgleda opanjkao
                                            (spominjalo se njegovo sumnjivo djelovanje u austrougarsko vrijeme).
                                            Spremili su sve da ga uhapse. Međutim, nisu ga mogli pronaći
                azvao me čim je došao. Dugo se ni-  naravno. Kocke. Nije to bila strast, nego ne-   Potom se razgovor nastavio internetski.
                smo vidjeli, a ipak, nakon kratkog   što kao radoznalost i pustolovnost. I mno-  Smiješio sam se dok sam nazivao jedan broj
                razgovora, kao i uvijek, bilo je kao   ge slične stvari. Kao da je djed prepričavao   u Londonu. Glavu mi je opsjedala rečenica
         Nda se nikad nismo prestali družiti.   neku knjigu. Jedna od najzanimljivijih bila   Glas mu je zvučao poput stucanog stakla u ma-
         Tako smo sad, Filipović i ja, sjedili razdra-  je o njegovu nestanku. Nakon velikog rata,   niru starih majstora kriminalističkog roma-
         gano u prostoru do kojeg mi je stalo. Prija-  vratio se u Bosnu, oženio i živio spokojno   na. Čovjek kojeg sam nazvao dugo je živio
         telji. I daleki rođaci.            neko vrijeme. Činilo se da će djeca nastaviti   tamo i poznavao je dobro naše prilike i ljude.
            – Još si na Sjeveru?            porodičnu priču. A onda su se za nj počele   Ukoliko on ne zna, niko drugi neće znati.
            – Naravno. Otkako smo se zadnji put vi-  raspitivati tajne službe. Neko ga je izgleda   – Pačariz je iz Amsterdama hitno odle-
         djeli, kupio sam i mali dio Juga.  opanjkao (spominjalo se njegovo sumnjivo   tio u London.
            – To su dva mjesta.             djelovanje u austrougarsko vrijeme). Spre-  – ?
            – Tri. Nikad ne zaboravljam Ovdje, kao   mili su sve da ga uhapse. Međutim, nisu ga   – To je dobro za tebe. Riješio je tvoj slu-
         što ne možeš ni ti.                mogli pronaći. Nestao je kao da je u zemlju   čaj. Bila je to, kao što sam i mislio, porodična
            Onda smo pričali o ljudima koje znamo   propao. Nije se znalo gdje je prešao granicu,   stvar. Taj djedov dvojnik, kako si ga nazvao,
         ili smo ih poznavali.              nije se znalo njegovo novo ime, niti kretanje,   zove se, to će ti biti zanimljivo, Philip. Phi-
            – Poznaješ li inspektora Sadika Pača-  ali agenti su ga prestali tražiti.  lip Strasbourg. Po gradu gdje se rodila Marie
         riza? – bila je rečenica kojom me je najed-  Otad su se o njemu mogle samo čuti pri-  Tussaud. Naravno, tad se prezivala drukčije.
         nom zapitao.                       če. Sve osim kraja. Tad se u razgovoru poja-  Sve je ustvari jednostavno. Igrao se s tobom.
            Kako ga ne bih poznavao, pomislih. Ja   vila i ta priča o dvojniku. Razlog Filipovi-  Nije ti za to trebao Sadik Pačariz. Iako je za-
         sam ga izmislio. To mu, međutim, ne rekoh.  ćeve tjeskobe.            vršio s poslom, ponekad se pojavi u svojoj
            – Zašto? – zapitao sam.            – Zar nisi sve to mogao ranije?  staroj uniformi. Nikom to ne smeta. Više je
            – Čitao sam neke tvoje priče o njemu. I   – Nisam znao, nisam bio u Muzeju vo-  kao neka vrsta igre. Počast. I sjećanje. Pone-
         mislim da mi je baš takav čovjek potreban...  štanih figura. Tu sam ga vidio. I nastavio vi-  kad i putuje. Mogao si ga vidjeti i u Amster-
            – Napisao sam ih nekoliko... jesi li ih   đati. Uglavnom među poznatim osobama...   damu, New Yorku ili Hong Kongu. Philip ti
         sve pročitao?                      Jednom je stajao iza “Beatlesa” s gitarom u   je izgleda vrlo blizak rod. Naravno da postoji
            – Ne znam. Nije ni važno. Sviđa mi se   ruci... Bio je i u Dvorani strave... Gledao je u   sličnost s djedom, zapanjujuća, kako ti kažeš.
         i ime.                             mene. Još jedna od tajni Madame Tussauds.   Isti im je otac! O majkama ovaj put ne. Taj je
            – Šta bi on mogao učiniti za tebe?  Mislio sam da ludim.           pradjed izgleda bio zaista zanimljiva osoba.
            – Riješiti jedan slučaj koji me muči u za-  – Imaš li fotografiju ili crtež djeda?  Nestašni Barbarossa. Kažimo to tako. Zna-
         dnje vrijeme. A čini mi se čitav život.  – Imam. Jednu od onih starih. Skeni-  či, Philip ti je mnogo bliži nego ja, recimo.
            – I čekao si sve dosad?         rao sam je za kompjuter i igrao se. Da, tu   I svjestan je toga. Ponekad svrati u bosansko
            – Tako je ispalo... ali nije važno... Želim   je i Barbarossin portret. Crvenobradi se smi-  sastajalište, čije ime nisam zapisao, te zato
         znati šta se doista dogodilo...    je. Uljana slika klasične škole. Ne znam ko   nisam siguran kako se zove. Zna naški po-
            – Zar to nisi mogao riješiti na neki dru-  ga je načinio i gdje, ali slika je bila u našem   nešto i govoriti. Još važnije: on zna ko si ti.
         gi način?                          vlasništvu. Poklon možda. Ne znam gdje je   Jednog dana dobio sam pismo iz Lon-
            – Nisam. Pokušao sam, nije da nisam.   sad. Na nekoliko fotografija jasno se vidi.   dona. U njemu fotografija. Ispred Muze-
         Nije išlo. Sve se izgubi u labirintima.  Zašto me to pitaš?!          ja voštanih figura, s likom Marie Tussaud,
            – Ispričaj mi činjenice. Pačariz će to raz-  – Sadik Pačariz će mi to sigurno tražiti   naravno. Stoje zagrljeni Filipović i njegov
         motriti i...                       kad mu budem pričao.               rođak u uniformi. Pisalo je: “Sve je kao što
            Tad je krenula priča o njegovu djedu.   – Da. Naravno.             je Sadik Pačariz otkrio. Žao mi je što ga ni-
         Djedu i pradjedu. Osobito o pradjedu Bar-  – Kazao si da nikad nisi video pradjeda?  sam upoznao. Ipak, dugujem mu honorar.
         barossi. Pod tim nadimkom su ga svi znali.   – I nisam. Osim na slici, naravno. Isti   To će, naravno, biti izvršeno. Samo mi po-
         Niko ga drukčije nije ni zvao. Filipović ga   djed...                 šalji račun. I mnogo ga pozdravi. Filipović.”
         nikad nije vidio. Slušao je samo priče. Pričao   – Pačariz je sad u Amsterdamu. Čim se   Tako je, pod imenom Sadika Pačariza,
         mu ih je djed mnogo godina kasnije. Kako   vrati, ispričat ću ti novosti.  riješen slučaj. I, pomislio sam: nikad nemoj
         je dezertirao u Beču da bi otišao na operu.   To je bio posljednji susret u Sarajevu.   odustati od svog lika, čak i ako on odustane
         Ili je to bio samo izgovor. Bilo je tu i žena,   Otišao je na Jug.    od tebe – nisi ga slučajno izmislio.    n


                                                                                                    STAV 23/7/2020 73
   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78