Page 68 - STAV 75 11.08.2016

SJEĆANJA

Crtežom i tekstom protiv zaborava (14)

MEĐU LJUDIMA, U

ZEMLJI KOJA ZNA KAKO

ZAMIJENITI DOMOVINU

Budući da je turističko mjesto, Cervo je bio pun restorana,

svakojakih radnji, butika, a bilo je i nekoliko slikarskih galerija.
Moralo se od nečega živjeti te mi je savjetovano da zaboravim ko
Piše i crta: Hasan FAZLIĆ
sam i šta sam bio i da mi valja ovdje startati od nule. Pronašao
sam uz pomoć prijatelja slobodnu kantinu u vlasništvu crkve koju

mi je mjesni svećenik Don Mauricijo iznajmio uz simboličnu kiriju

ivotni cunami sa suprugom i Budući da je turističko mjesto, Cervo uspijevao rastumačiti zbog čega Srbi i Hr-
kćerkom zadesio me je na Azur- je bio pun restorana, svakojakih radnji, vati s takvom ostrašćenošću ubijaju i pro-
noj obali i izbacio u gradić Cer- butika, a bilo je i nekoliko slikarskih ga- gone Bošnjake. Kada su se Bošnjaci počeli
Žvo, na čuvenoj Rivijeri cvijeća. lerija. Moralo se od nečega živjeti te mi međusobno ubijati, prestao sam objašnjava-
Stigavši iz Sarajeva, građenog za vrije- je savjetovano da zaboravim ko sam i šta ti. Nije ni meni bilo ništa jasno. Redovno,
me Osmanlija, obreo sam se u gradiću sam bio i da mi valja ovdje startati od nule. kada bi na televiziji vidio klanja i masakre
sa sačuvanom arhitekturom iz vreme- Pronašao sam uz pomoć prijatelja slobod- u Bosni, u galeriju je svraćao moj komšija
na Rimljana, mjestu punom historije i nu kantinu u vlasništvu crkve koju mi je i bivši partizan Anđi kroz suze me pitajući
svakojakih događanja. Stanovnici Cer- mjesni svećenik Don Mauricijo iznajmio da li sam vidio, usput psujući i pogrdnim
va, tako ih je život naučio, bili su rezer- uz simboličnu kiriju. imenima nazivajući svjetske moćnike što
virani prema strancima, nepovjerljivi i Start je bio uspješan. Odmah nakon ne zaustave barbarizam.
škrti kao tri Jevreja i dva Škota zajedno. otvaranja prodao sam nekoliko radova, Moje prve komšije, odmah iznad ula-
Stan, bolje reći pola kuće, iznajmili smo što me je ohrabrilo – da i ovdje mogu ži- znih vrata u galeriju, bile su lastavice koje
od porodice Durante, Dine i supruge mu vjeti od svog rada. Galeriju sam otvarao su svake godine u svom gnijezdu legle
Marize, s kojom smo obavili sve formal- isključivo za vrijeme turističke sezone, a mlade. Kada je gnijezdo zajedno sa starim
nosti oko najma. Poslije ćemo tek upo- posjećivali su je turisti svih profila. Neki debelim malterom palo, našao sam kor-
znati Dinu, zavučenog i samoizoliranog su razgledali, neki su ulazili onako, neki picu, prostro u nju malo trave i zakucao
u svojoj kantini. Potjecao je iz svećenič- su mi komplimentirali, neki samo da bi je na mjesto na kojem je stajalo gnijezdo,
ke familije, a stekao je vrijedno naslije- ubili dosadu, a neki nisu uopće gleda- uz opasku da se laste u tuđe gnijezdo neće
đe. Bio je mornar, historičar, hroničar, li moje radove već ambijent u kojem je nikada vratiti. Na opće čuđenje, one su
restaurator, maketar, dobar crtač, slikar, bila galerija. se vratile i u mojoj korpici izlegle mlade.
helem, poznavalac svega i svačega. Dru- Bilo je i mušterija. Cijene sam određi- Kad su komšije vidjele šta se dogodilo,
ženje s Dinom preraslo je s vremenom vao prema kupcu, zavisno od toga koliko počeo me biti glas da sam sretan čovjek.
u iskreno prijateljstvo. Po priči njego- mi je bio simpatičan. Lijepe, dobro njego- Najbučnije u galeriji bilo je kada bi u
ve supruge bio sam drugi čovjek, prije vane, suncem opaljene i razgaćene dame nju svraćali umjetnici otud od Portugala
mene bio je neki njemački vajar koji je imale su specijalni popust. Bilo je posje- i odozgo sa sjevera na svome slikarskom
uspio približiti se njenom mužu, s njim tilaca koji su me, slušajući moj italijanski hodočašću prema Veneciji, Firenci, Rimu
drugovati i prijateljovati. jezik s bosanskim akcentom, odmah pitali i još južnije. Sjedali bi na itison i vodili
S novim sugrađanima krenuo sam odakle sam. Kada bi saznali da sam iz Bo- duge razgovore o slikarstvu. I tako iz go-
dijeliti i dobro i zlo, pa i vjerske običaje. sne i da sam musliman, čudom su se ču- dine u godinu.
Redovno su mi čestitali ramazan i oba baj- dili, pitajući me da li sam sve to što vide Kada smo se odlučili vratiti u Saraje-
rama, a ja njima Božić – idući, po navici izloženo ja radio. Mnogima sam objašnja- vo, rastanak sa sugrađanima bio je tužan,
iz Sarajeva, i na Ponoćku. Potom i Uskrs vao uzroke i razloge krvavog rata koji se uz obavezno pitanje zašto idemo i šta nam
kada mu dođe vrijeme. vodio u mojoj domovini. Nekako sam im je to u Cervu falilo. n

68 11/8/2016 STAV