Page 67 - STAV broj 326

odrediti mjesto u ovom ili onom, ili pak mišljenja struke u dejtonskoj Bosni ri-
u trećem bosanskom trouglu. jetko se zarezuju. Kao što je, zbog nekih
Pa ima li onda danas, nakon svega, rogobatnih građevina izgrađenih u blizi-
takvog sudije koji će presuditi pustopaš- ni jajačkih zidina, propala nominacija za
nim balkanskim stoljećima i reći: “Ovo je UNESCO-ovu listu, tako je propao i Bru-
crkva, ljudi mili, jer je kao takva izgrađe- nin projekt. I ne samo da je odbačen već
na, u njoj je krunisan posljednji bosanski je uspio i posvađati Islamsku zajednicu i
kralj pa ga osvajači obezglaviše i pretvo- Vrhbosansku nadbiskupiju, i eno ih, spor
riše je u džamiju”, ili ovako: “Dakako da pokušavaju riješiti na sudu.
je ovo džamija, a to da joj je sudbina bila Ipak, bilo je i koristi. Naučili smo da
baš takva da je bila crkva pa da su je prije ne mogu u Bosni u istom objektu, barem
pet stotina godina, ljudi mili, pretvorili na simboličkoj ravni, barem kao spome-
u džamiju, ni vi, ni mi, niko od nas nije nici kulture, stajati crkva i džamija, kao
kriv, a sud zemaljski krivicu određuje što je to slučaj u komšiluku. Tamo, u Ul-
samo živima.” cinju, odmah kada se uđe na vrata tvrđa-
Prije četrnaest godina, kad ju je progla- ve, pomireni u istim zidovima, stoje i cr-
šavalo nacionalnim spomenikom, državna kva i džamija. Priča je sasvim podudarna
komisija zadužena za takve stvari, koju su priči jajačkoj. Dok su vladali Ulcinjom,
tada činila tri domaća člana (Bošnjakinja, Mlečani su 1510. godine podigli katoličku
Srpkinja i Hrvat) i dvije strankinje (Šve- crkvu. Nazvali su je Crkva svete Marije.
đanka i Turkinja) u svojim dokumentima Šezdeset godina kasnije, kada su Osmanlije
napisala je: “Graditeljska cjelina – Crkva zauzele Ulcinj, “promijenile su joj vjeru”
svete Marije (pretvorena u Fethija, odno- i prozvale je Džamijom sultana Selima II.
sno Sultan Sulejmanovu džamiju, 1528. Nisu je rušili, samo su pored nje podigli
godine) sa Zvonikom svetog Luke u Jaj- munaru. Danas je i jedno i drugo, i dža-
cu.” Otad joj je to i službeni naziv. Bili mija i crkva, i treće – nacionalni spome-
su uvjereni da su problem sasvim riješili nik, i četvrto – muzej.
pa su, gledajući na ove zidine tek kao na
jedan od mnogobrojnih spomenika kul- DVIJE PREVJERE
ture, nastavili na izradi dokumentacije za A nekad se, u vrijeme inkvizicije i
upis cijelog grada na Listu svjetske bašti- srednjovjekovnih utvara, u ime Bosne,
ne. Angažirali su italijanskog arhitektu u ime djedovine, u ime samog života,
Andrea Bruna, kako su tada objašnjavali, čak i prevjeravalo. Zar nije ovaj objekt
jednog od najvažnijih stručnjaka za adap- najbolji dokaz toj tvrdnji? Da bi spasio
taciju spomenika kulture, UNESCO-ovog kraljevstvo bosansko, kralj Tomaš prigrli
konsultanta, koji je radio na revitalizaci- papinsku vjeru i, kao niko od njegovih
ji spomenika širom svijeta, od Italije do predaka, poče progoniti cijelu Crkvu bo-
Vijetnama. sansku i njihovog dida i, čekajući kru-
Po mišljenju struke, Bruno je dao nu od pape, poče obnavljati porušene
podići će svoju crkvu u gotičkom stilu, s odlično rješenje: nad zidinama, pod tor- katoličke crkve i manastire. Sin njegov
obaveznom predstavom Posljednjeg suda, njem, “lebdio” bi ravan krov koji bi tvo- Stjepan Tomašević pade ničice pred Kri-
čiji će ostaci s nekoliko odlomljenih ka- rio pomračinu; nju bi razbijala svjetlost stom i pozva venecijanskog slikara Jacopa
menova dobaciti čak i do nas, ljudi današ- koja bi prolazila kroz krov i s jedne stra- Bellinija da ovjekovječi taj čin, neka svi
njih. Ali strelovita povijesna smjenjivanja ne osvjetljavala put od ulaznih vrata cr- vide da u Bosni više nema hereze. On,
neće joj dopustiti da dugo bije zvonima kve ka oltaru, a s druge bi razbijala mrak za razliku od oca, dočeka papinu krunu.
svojim ponad Jajca. Kad Osmanlije na od mihraba do drugih vrata, probijenih Donese je, kazuju franjevački hroničari,
kraju osvoje Jajce, preimenovat će je u kada je crkva pretvorena u džamiju. Ali ninski biskup Božo.
džamiju i nazvati po tadašnjem sultanu
Sulejmanu. Građevinske intervencije bile
su minimalne. Osmanski neimari čak ni
toranj nisu rušili već su ga jednim malim
produžetkom, na koji postaviše šerefet,
pregradili u svojevrsnu munaru.
Kažu da je od te 1528. pa do 1832, da-
kle pune 304 godine, bila džamija. Kazu-
je se da su u njoj zanoćili Arnauti što su
dojahali u Bosnu s Kara Mahmut-pašom
da skrše samovolju Husein-kapetana Gra-
daščevića i izazvali takav požar da su iza
njega ostali tek ogaravljeni zidovi. Otad
je bila samo ruina, ni džamija ni crkva,
zaboravljena od svih. A svi je se dosjetiše
tek posljednjih desetljeća kada Jajce sta-
jaše pred upisom na UNESCO-ovu listu
i kada se svemu i svakoj stvari moralo

STAV 4/6/2021 67