Page 62 - STAV broj 326

DRUŠTVO

Tragom sjećanja sevdalije Nezira Muratovića Begeta

FUDBALER, JAMSKI

RADNIK U RUDNIKU UGLJA,

HARMONIKAŠ I PJEVAČ

“U mojoj su porodici svi bili muzikalni. Imao sam sedam amidža i tri tetke. Svi su svirali frulu jer je to bio
najjeftiniji instrument. Za harmoniku je trebalo para i para. Sevdalinci sam se posvetio poslije Agresije
na BiH. Tad sam počeo da pišem tekstove i komponujem. Za to je najviše zaslužan rahmetli dr. Abdulah
Nakaš. Upoznao sam ga kad je dolazio u Brezu u lov. S njim sam išao u pohode s lovcima i svirao im.

On je bio veliki sevdalija. Pjevao je sevdalinke bolje od mnogih profesionalnih pjevača. Pjevao je na dva
načina, tzv. sazlijsko pjevanje i pjevanje uz harmoniku, odnosno orkestar. On me usmjerio na sevdah.”

Piše: Bajro PERVA
I
dok smo sjedili u njegovoj bašči i se-
irili panoramu rudarske Breze, Nezir
Muratović Bege, interpretator, harmo-
nikaš, kompozitor i tekstopisac pjesama
na tragu sevdalinke, duboko je uzdahnuo
i rekao da se teško oteti silnim životnim
uspomenama, a njih je napretek. Rođen
je u selu Vijesolići ponad Breze. Kasnije
je napravio kuću na samoj periferiji Bre-
ze, u kojoj i danas živi. Voli težačke rado-
ve u poljoprivredi, bavljenje stočarstvom
i voćarstvom. Ništa mu nije teško raditi.
Zaljubljenik je i u starinske predmete koji
polahko nestaju. U pomoćnim objektima
oko kuće već ima pozamašnu zbirku od koje
će jednog dana nastati muzejska zbirka.
“Te godine kad će babo umrijeti ja
sam došao iz JNA i tako smo moja majka
i ja, a sad joj je 87 godina, brinuli o mojoj
braći i sestrama. Bilo nas je osmero dje-
ce. Babo je veoma mlad ušao među lovce
i s njima počeo piti alkohol. U to vrijeme Bege u poljoprivrednom
kombinezonu
bio je specijalista varilac i dobro zarađi-
vao. Čim bi s plaćom izašao na kapiju, ona po pitanju alkoholizma, niko od nas nije koju smo zvali ječmenka. Taman dok je
bi bila potrošena u kafani. Plaću bi popij. krenuo njegovim stopama.” dedo klanjao podne-namaz, na stazi preko
Znao je sa sobom kući dovesti i svoju eki- njive pojavili su se moj babo i jedan rođak
pu i tražio bi od majke da donese mezu. DEDO ARIF NASLUTIO SMRT DVOJICE Avdija. Bili su pijani k’o ćuskije i glasno
Jedini mu je cilj bio doći do alkohola. U PIJANICA su pjevali. Dedo je klanjao, predao selam,
35. godini života postao je ovisnik o alko- Jedna od najsvjetlijih ličnosti u nje- a brada mu je zadrhtala. Okrenuo se pre-
holu, a u 45. je preselio na ahiret. Tražio govom životu bio je dedo Arif. ma njima i rekao: ‘Djeco draga, dabogda
je od nas da nikad ne dođemo u dodir s “Odrastao sam uz dedu rahmetli Arifa, da ijedan dočekate idući ramazan. Hajd’
alkoholom. Na sebi je osjetio koliko je on koji je bio vrlo pobožan, i dvojicu daidža. što ste se napili, a što još i pjevate da sav
zlo. Iako je bio prijeke naravi i kad je bio Čak i drugi dedo i nana bili su vjernici svijet čuje da ste pijani.’ I obojica umri-
skroz pri kahvi, nije nas tukao. Inače, nas praktičari. Obavljali su namaske vaktove, ješe prije narednog ramazana. Obistinila
djecu nikada nije zlostavljao. On bi samo postili ramazan. Ima jedan zanimljiv doga- se dedina slutnja.”
jednom govorio. Samo jednom bi nas zov- đaj kojem sam svjedočio. Bio je ramazan. Begeta je u ranoj mladosti i sport zani-
nuo i priča je bila završena. Hvala Bogu, Dedo i ja sjedili smo pod ranom kruškom mao. Igrao je fudbal u mlađim kategorijama

62 4/6/2021 STAV