Page 63 - STAV broj 326

fudbalera. Prvo u Rudaru iz Breze pa onda
i u Želji. Bio je najbolji desni bek. Kad je
došao iz vojske, iz Rudara su ga zvali da
igra za njih. Svoj pristanak uvjetovao je
time da mu nađu stalni posao od čega će
živjeti. Pošto mu nisu našli posao, uhva-
tio se harmonike. Poručio je daidži koji je
radio u Njemačkoj da mu pošalje para da
kupi dobru harmoniku s kojom bi mogao
održavati svadbe i druga veselja. O svom
dospijeću u muzičke vode kaže:
“U mojoj su porodici svi bili muzikalni.
Imao sam sedam amidža i tri tetke. Svi su
svirali frulu jer je to bio najjeftiniji instru-
ment. Za harmoniku je trebalo para i para.
Sevdalinci sam se posvetio poslije Agresije
na BiH. Tad sam počeo da pišem tekstove
i komponujem. Za to je najviše zaslužan
rahmetli dr. Abdulah Nakaš. Upoznao sam
ga kad je dolazio u Brezu u lov. S njim sam
išao u pohode s lovcima i svirao im. On
je bio veliki sevdalija. Pjevao je sevdalin-
ke bolje od mnogih profesionalnih pjeva- U ratu nije svirao: Nezir Muratović Bege
ča. Pjevao je na dva načina, tzv. sazlijsko
pjevanje i pjevanje uz harmoniku, odno- to , jednog od nas više neće biti. Kad su
sno orkestar. On me usmjerio na sevdah. to saznali psovači, nijedan se nije usudio
Poslije mog prvog albuma Mladost Bosne da me povrijedi.”
rasula se svijetom, pozvao me Ibrahim De-
dić, autor kultne pjesme Ne klepeći nanu- IMAM OSJEĆAJ DA DANAS NEMA PUNO
lama, i predložio saradnju. Napisao mi je PRAVIH DOMAĆINA
četrdesetak tekstova i učio me finesama Bege je čitavog života praktikovao ra-
kako se pišu tekstovi za muzičke numere. mazanski post i klanje kurbana. Od petog
Kasnije sam snimio još 7 albuma, a pola razreda osnovne škole s dedom Arifom
tekstova bilo je Ibrahimovih. Kad sam se radio je najteže poslove. Od dede Arifa
zaposlio, uvijek sam radio prvu smjenu, a naučio je kako se kolje kurban. O tome
poslije posla bavio se svirkom. Znao sam s kaže: “I kad je rahmetli babo bio živ, a
muzičke tezge otići na posao. Uvjerio sam bila je kuća puna djece, kurban se prak-
se da alkohol i harmonika ne mogu zajed- tikovao. Kad ne bih mogao zaklati kur-
no. Mnogi su muzičari rano umrli. Pocrkali ban, ja bih se od tuge ubio. Imam osjećaj
su od alkohola. I još nešto. U ratu nikad da poslije rata djecu ne odgajaju domaćini
nisam svirao. Čak sam razmišljao da više nego kojekakve Karleuše. Sad se u kući ne
nikad ne zasviram. Srećom, upoznao sam pita domaćin nego se pitaju majka i djeca.
dr. Abdulaha Nakaša, koji je bio sebebom Malo je domaćina u Bosni. Sad su žene
da ponovo počnem svirati i pjevati. Kad je Detalj iz zbirke starina preuzele domaćinstvo. Usuđujem se reći
izašao zakon za vojsku, dobio sam penzi- – na jedan drzak način. Nema tu dobrog
ju koja danas iznosi 380 KM. Lijepo sam teške fizičke poslove. “Pošto mi je trebalo rezultata. Ako se ovako nastavi, ovo će biti
živio i bez te penzije.” para da završim kuću pred kojom sjedimo, pustinja. U selu imaš kuća koje ostadoše
I tu nije kraj njegove priče o sevdalinci. u rudniku je bila duplo veća plaća nego u puste. Gledam unuka koji je osmi razred
Dodaje i ovo: “Ima tu ljudi koji se ozbilj- Elektrotermi, gdje sam kao majstor radio 15 i zamišljam ga da, kao što sam ja u petom
no bave sevdalinkom, svaka im čast. Po godina, zaposlim se kao jamski kopač. Tu razredu, goni željezne civare. Neće on to
mom mišljenju, veći je broj onih koji se sam radio četiri godine, sve do rata. Tada ni u tridesetoj godini. Kome će on takav
sevdalinkom bave kao profiteri, gdje im sam zaradio dobre pare. S tim parama sam trebati, kome će biti muž, otac?! Kao ta-
je glavni motiv da izvuku neku korist od završio kuću i planirao useljenje, a ono kav, neće nikom trebati. Samo bleji u onaj
toga. Nemaju tri čiste o sevdalinci, muzici. bi se desilo uz svečani mevlud. Poče šuš- internet, jede plastiku, truje se. Bezbeli, ne
Zloupotrebljavaju sevdalinku. Čim vide kanje o ratu i tada odustanem od uselje- raduje se puno dolasku kod mene, svoga
da ministarstva za kulturu imaju para, nja. Uselim se poslije rata. Za rad u jami dede, jer mu naredim da izgasi mobitel i
osnivaju kojekakva sevdalijska udruženja čini mi se da sam i genetski bio određen. tražim da se radi.”
kako bi maznuli dobre pare a ne pitaju se Moji preci su tradicionalno bili rudari. Budući da je bio borac Armije RBiH,
je li im mjesto u sevdahu.” Nije mi bilo teško raditi koliko mi je bilo kaže da mu teško pada Bajram bez sabo-
teško slušati psovke nekih rudara. Nema raca i rodbine. Žalostan je, također, što u
U RUDARSKOJ JAMI NAJTEŽE MU JE šta nisu lajali. K’o kerovi. Vrijeđam ke- mnogim selima više nema djece za školu.
BILO SLUŠATI PSOVKE POJEDINIH rove kad ih uporedim s njima. Molio sam Sretan je, kaže, što je u muzičkoj kari-
RUDARA dragog Boga da meni šta ne opsuju. Smje- jeri komponirao oko 90 pjesama, od kojih
Bege nikad nije bježao od posla. Po novođu sam upozoravao da meni neko od se njih više od 20 može nositi s najboljim
vokaciji je bio VKV električar, a radio je i njih ne lane kurbana, mater, dijete. Ako sevdalinkama. n

STAV 4/6/2021 63