Page 61 - STAV broj 326

APOKRIFNI FRAZARIJ

Zaplovio za svojim glasom
POVRATAK U

MUJEZINOVU

MAHALU

Piše:
Irfan HOROZOVIĆ
Gdje su sad dječiji crteži koji lete iznad grada i pokazuju nam
lica majstora-popravljača s nazubljenim mamuzama bandera,
lica graditelja i žalosne ljude bez lica na tijelu jer nose svoje
glave pod rukom do konačnog mezarja i njegovog naziva?
Do svojih šehidskih nišana.

vijek mi se dopadao taj naziv. Tako je bilo nekad. I tako ću je uvijek – Otkud ti to?
Mujezinova mahala. Onaj dio vidjeti. Sad je sve bilo drukčije. – Da, otkud mi to?!
kuća i avlija do kojih dopire mu- Mujezina srušene džamije uz koju se Kako se samo nasmijao.
Ujezinov glas. Iza njega je sigurno vezuje legenda sreo sam, posve slučajno, – Sjeti se vremena kad je sve bilo
neka priča, neka legenda možda. Tako je na ulici, u jednom velikom gradu na Sje- drukčije.
to. Ne živi u njoj više mujezin. Nema ni veru. Izgledalo je to nestvarno. I meni i – Vjerovali smo da je bilo drukčije.
džamije. Bio je to uvod u mračne svet- njemu. Bio je srdačan kao i uvijek. Zagrlili – Može i tako. Idemo?
kovine kad su u jednoj noći srušene sve. smo se. I razmijenili nekoliko rečenica. – Idemo.
Kad se legenda o letećim graditeljima Nije ih bilo mnogo potrebno. Popili smo piće kod njegova rođaka
razletjela na sve strane, u tom se letu poče- Još sam bio u tim mislima kad ga naj- koji je bio ljubazan kao da služi gazdu.
la preobražavati. Nastala je nakon izgrad- ednom vidjeh. Muševedin Palamudije. Ne Nije palamudio. Više je šutio.
nje glasovite džamije, visoke i lijepe, bez znam ko mu je dao taj nadimak, ali po – Gdje si bio kad je orilo i gorjelo?
premca u ovom dijelu svijeta. Graditelji svemu što sam o njemu znao, nadimak je – Svuda po svijetu. Kao i ti. Humani-
su, kažu, bili zatočeni u munari i sudbina bio posve tačan. Koračao je izgleda iz jed- tarni poslovi i tako to…
koja ih je iščekivala nije slutila ništa osim ne od novih geometrijskih zgrada koje su Smiješak je iskrivljavao njegov izraz
nevolje. Dedalska je to priča u osnovi, a promijenile izgled mahale. Dostojanstven lica. Pokušavao sam se sjetiti njegovog
ovdašnji su je pripovjedači preusmjerili starac, dobro obučen, sa štapom. Kao da pravog imena. I nikako nisam uspijevao.
kako bi objasnili nazive dijelova grada je mrmljao nešto sam sebi. Muševeda do Naravno da sam ga nekad znao. Išli smo u
odakle su bili. Tako su imena njihovih muševede, sve dok nije postao majstor. Ne istu školu, čak jedne godine u isti razred.
naselja postala imena graditelja zatoče- znam koliko ih je u životu prevario i pitam Onda smo se rastali. Zapravo, izišao sam,
nih na munari koji su od ostatka skela se zna li i on. Znam pouzdano, jer sam s a on je ostao. Sigurno zbog nekih rođač-
načinili krila i odletjeli gdje su željeli. njima razgovarao, da neki od prevarenih kih razgovora.
Čini mi se kako je sasvim moguće da nikad nisu ni shvatili šta im se ustvari Prije nego što ću zakoračiti u prostor
se među njima zadesio i jedan mujezin dogodilo. A Muševedin je, po svemu su- odakle se više nije mogla vidjeti, okre-
koji je zaplovio za svojim glasom i zapu- deći, znao palamuditi čim je progovorio. nuo sam se još jednom da pogledam ma-
tio se ka mahali u čijem je središtu stajala Šta je, tu je. Postao je poznat gdjegod halu. Ni sad se ništa nije moglo vidjeti.
mala debela džamija. da se zadesio. Hapsili su ga, naravno, ali Ni prepoznati.
Škola crtanja koja je bila dobar dio začudo, nikad mu ništa nisu uspjeli do- Ipak, vidio sam je iako sam znao da je
mog školovanja nije mogla zaobići tu kazati. Svjedočanstvo o njegovoj lopov- tu više nema. Vidio sam je kao na staroj
priču. Pamtim svoj crtež: i onog koji je skoj imaginaciji ostalo je samo na stra- blijedoj fotografiji. Na toj fotografiji uči-
bio srdit i onog što je slomio rebro i onog nicama nerazjašnjenih slučajeva u crnim nilo mi se kao da sam i ja. Mnogo sam tu
poznatog imena i mujezina koji leti iznad hronikama. imao prijatelja i poznanika. Gdje su sad
njih prema svojoj maloj džamiji. Ne mogu Nisam bio siguran hoće li me prepo- oni? Gdje su sad dječiji crteži koji lete
je zaboraviti. znati kao što ja njega odmah jesam. iznad grada i pokazuju nam lica majsto-
Nije bila velika i nekako čudna, gotovo – Otkud ti? ra-popravljača s nazubljenim mamuzama
nezgrapna. Kao da je ličila na ljude koji su – Svratio sam da se malo podsjetim. bandera, lica graditelja i žalosne ljude bez
ovdje živjeli. Zadesila se u tom prostoru A ti? lica na tijelu jer nose svoje glave pod ru-
kao slučajna skulptura. Nalik na pekara – Sviđa mi se ovdje. Svuda prođi, ali kom do konačnog mezarja i njegovog na-
koji je ispekao brdo somuna i krenuo da kući dođi… Jesi li za piće? ziva? Do svojih šehidskih nišana.
dariva sve koje bi usput sreo. Bila je zai- – Gdje? Gdje su crteži čamaca?
sta nekako brašnjava, ali ipak viša od svih – Nije daleko. Moj rođak… Ptica?
kuća u toj mahali tako da je mujezinov – Naravno. Nećeš mi palamuditi o I cvjetova koji su sklopili svoje la-
glas dodirivao krovove i prozore odozgo. svojim podvizima. tice? n

STAV 4/6/2021 61