Page 58 - STAV broj 326

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (9)

LJILJANI POBIJEDILI ČETNIKE,

A JA NIKAD BLIŽE LINIJI

Dočekao me je prizor kao iz horor-filma. Sablastan i prazan grad. Bez osvjetljenja. Bez struje. Bez vode.
Nijedno staklo na prozorskim oknima nije bilo čitavo. Srušeni krovovi zgrade Općine, starog zanatskog
centra, vreće pijeska na prozorima pekare Paštrik... UPI-jevo skladište u potpunosti urušeno. Uništena
fiskulturna dvorana s vidljivim tragovima gareži... Osnovna škola izbijenih štokova prozora, s mnoštvom

rupa od granata... Cesta puna krhotina, crijepa, cigle, pleksiglasa, zemlje, komada lima, na više mjesta rep
granate, na svakom koraku smeće, otpad od onoga što je prsnulo, otpalo, spalo, razbilo se pri granatiranju..

Piše: Ammar KULO zanimanje, prije nego je završio višu ško- mu je poljana i livada, bregovi, šumarci,
lu i zaposlio se u administraciji lokalnog plodna zemlja crnica i pjev horoza u rano
Doma zdravlja. Sinovi Fehim i Namik jutro, kada sunce obasjava rosne trave u
epunih dva mjeseca nakon što također su u Armiji. Petrovićima. Omerovo imanje u Petrovići-
smo izbjegli iz vlastite kuće u Za razliku od familije u Kladnju, koju ma ličilo mi je na minijaturnu verziju ran-
Olovu došao je djed Nedžmija je možda pogodila neimaština u vidu ča iz vestern-filmova. Od mosta na rijeci
Nu Kladanj. Bio je to njegov prvi izostanka mjesečnih primanja, rođaci iz Stupčanici, nekih kilometar do dva, uzbr-
izlazak iz ratne zone ratom zahvaćenog Petrovića ostali su samo sa svežnjevima do makadamskim putem, prema selu Sliv-
Olova. Sada je prilično uredno funkcio- garderobe koje su mogli ponijeti prilikom nje, nalazio se početak zaseoka Ajvatovići
nirao novi obilazni put Olovo – Milanko- zbjega. Iz Petrovića probijali su se kroz i ulaz na imanje. Imanje je bilo ograđeno
vići – Brateljevići – Kladanj. Otišli smo šumu puna dva dana do slobodne terito- žicom, tek toliko da stoka zna gdje je gra-
djedovom bratu Omera u posjetu. Omer rije. Do Kladnja su morali proći pored nica. Moglo se doći automobilom. Dodu-
je s mlađim sinom Džavidom, kćerkom sela Drecelj, gdje su već bile agresorske še, katkada u jesen, kada bi zapadale kiše,
Indirom, ženom Umkom, strinom Bibom snage. Srećom, niko nije stradao. tvoreći lokve, bare, baruštine, kanale i od-
i njenim gluhonijemim sinom u dobi od live, ugrožavajući ivice, sužavajući ionako
četrdesetak godina izbjegao iz Petrovića u RAT JE VRIJEME U KOJEM NE STANUJU uzak makadamski put, bilo bi potrebno da
porodičnu kuću trećeg brata Refika zvanog BAJKE putnici izađu iz auta, već na mostu, prije
Fiko. Fiko je od sredine osamdesetih živio Došli smo oko podne. Omer je sada uzbrdice, kako bi vozač samostalno mo-
u sarajevskom naselju Koševo, u blizini živio u urbanom, novoizgrađenom dije- gao doći do “ranča”. Vozač je najčešće bio
olimpijskog stadiona. Bio je u penziji tek lu Kladnja, u blizini autobuske stanice. daidža s narandžastim stojadinom.
koju godinu. Po otpočinjanju Opsade Sa- Atmosfera je bila mučna. Vidio sam neko Tokom ljetnog školskog raspusta goto-
rajeva, pridružio se Armiji RBiH i počeo sivilo, sjetu, neki vid zgasnutosti u njegovim vo sve vikende provodio bih u Ajvatovi-
raditi kao krojač, što je bilo njegovo prvo očima. Falilo mu je prostora! Nedostajala ćima. Volio sam to selo. Širinu i slobodu.

Olovo 1992, nakon granatiranja Općine Pošta, Olovo

58 4/6/2021 STAV