Page 56 - STAV broj 326

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (70)
TEKBIRRRRR! Piše: Amir HASANOVIĆ

rvi put tog dana zubato sunce poviri
HVATAJ IH! Ppri samom zalasku. Gledajući ga,
iza vrhova niskog drveća na Poža-
rikama. Ukaza se samo nakratko
pomisli insan da je, iako su se svi urotili
protiv nas, još samo sunce ostalo na našoj
strani; želi nas upozoriti da je na izmaku
Hamzina osamdesetčetvorka pucala je bez prestanka šarajući dan i da će uskoro za sobom povući noć,
kojom će ogrnuti cijelu gradačačku rav-
po liniji pred nama. U jednom momentu vidjeh Miralema da nicu. Vjetar iz smjera Broda zlokobno je

uzima motorolu. Trenutak poslije skočio je s puškom u ruci zavijao bacajući nam ledene iglice u lice.
Mi smo još neko vrijeme, iscrpljeni i
i povikao: “Idemo, probili su liniju na oba rova!” promrzli, naslonjeni iza grudobrana, šu-
teći gledali prema šumi ispred nas. Borba
je utihnula, samo se još u našoj duši vodio
sukob između ponosa i bola. Bili smo za-
dovoljni što smo uspješno zauzeli ovaj dio
ratišta, a nesretni što je neprijatelj oteo i
odvukao tijela dvojice poginulih momaka
iz Gračanice. Bilo je mučno slušati četničku
vrisku i veselje na mjestu koje smo još jutros
mi držali, ondje gdje su maloprije zauvijek
odvukli naše poginule saborce.
Kad su počeli u zrak ispaljivati slavlje-
ničke svjetleće rafale, to više nismo mogli
gledati. Okrenuli smo poglede i stali po-
smatrati naše veziste kako razvlače žicu
od starih položaja dolje prema sanitetu i
komandnom mjestu. Jednog od njih upitao
sam zna li gdje je zapelo kad smo tražili
pomoć naše artiljerije? Rekao je da zna
šta smo tražili, ali da su samo javili kako
rade na tome. Prisluškivali su, kaže, cijeli
dan neprijateljsku stranu, malo je falilo da
ovaj dio ostane u našim rukama. Četnici
su panično tražili pomoć u ljudstvu jer će
u suprotnom napustiti položaje. Pomoć su
dobili tek oko podne i tad se sve preokre-
nulo u njihovu korist.
Naši novi položaji na Požarikama bili
su uvučeni duboko u teritorij koji je držao
agresor. Bilo je stoga straha među borci-
ma, pa smo ih teže popunjavali. Mnogi su
otvoreno govorili da se ondje ne usuđuju
zanoćiti pod otvorenim nebom i s tako
malim brojem saboraca.
Bilo je hladno. To su nas jutro poslali
u Banju da se odmorimo. Trebali smo se
na položaje vratiti sljedeće jutro.
Došlo je nekoliko oficira s kojima smo
razgovarali o situaciji na ovom dijelu ratišta.
Taj dio linije, odnosno tih dvanaest rovova,
bili su najistureniji dio na karti kompletnog
ovdašnjeg ratišta. Neki je vojnik iz centra
veze prišao oficiru, nešto mu šapnuo na uho,
neprimjetno mu pružio papirić i odmah se
udaljio. Izraz komandirovog lica govorio je
da mi ima nešto važno reći. Makli smo se

56 4/6/2021 STAV