Page 19 - Zlatnim vezom glagoljanje

Zlatnim vezom glagoljanje

Slatkorječiv čovjek može biti,
Ne vjeruj čovjeku koji mnogo priča,
U par riječi će te obmanuti,
E taj je, vjeruj, mnogo učtiv čiča.

Danju tebi s osmijehom prilazi,
Bajku u par minuta smisli,
A kad leđa okrene, s mržnjom odlazi,
Ti njegovih namjera svjestan nisi.

Riječ njegova ko zemlja crna je teška,
Tihim glasom počne da zbori,
Kad ti nešto važno priča, ne postoji greška,
Pa se upitam da l' može malo da uspori.

Svaku riječ on dotjera zlatnim vezom,
A ja, jadan, slušam nepoznatu riječ,
Vjerujem tom strancu što zbori za trpezom,
Tamna ponoć prošla je odveć.

Da li i ti vjeruješ tom strancu,
Koji ti o životu priča priče duge?
Zar si, dječače, svezan na lancu,
Ili ti je samo srce puno tuge.

Te njegove riječi da li te liječe?
Da li tvoja rana u tom trenutku zaraste?
Da li tvoje oči za srećom ječe?

Ili, pak, ti njegov glas ni ne slušaš?
Kad te tvoje uspomene zgnječe,
Ti umilno glagoljanje čovjeka tog poslušaš.

Sibela Barlov

Odsjek za predškolski odgoj, II godina