Page 10 - AUTO BR. 49

PUTOVANJA

II DIO

Autor:
Siniša Vukčević

...Moje oduševljenje kratko traje. Ubr- njih, a drugi za mene) i uplate 20 eura, licijski Opel sa četiri policajca naoruža-
zo stižem do druge rampe. Kada su mislio sam da mogu nastaviti put. Ne. na do zuba. Uzimaju mi dokumenta i
me carinici viđeli, odmah su me izdvo- Opet greška. Moram sačekati nekih 45 privode me u malu policijsku stanicu.
jili iz kolone i naredili da parkiram kola minuta da stigne potvrda iz njihovog Pošto ne znaju ni jedan jezik, osim ru-
ispred improvizovane carinske kućice glavnog grada – Tiraspola. Znači ipak skog, ostavljaju me samog pola sata,
– kontejnera. sam u nekoj zemlji za koju nisam čuo. dok se nije pojavio komandir. On ima
Za Tiraspol sam čuo, ali sam mislio da je zapadnjačku fizionomiju i tečno priča
Bilo mi je čudno što vidim crveno zele- u Moldaviji i da nije glavni grad. engleski jezik. Objašnjava mi da sam
ne zastave, a i malobrojni automobili su Napokon dobijam pozitivno mišljenje napravio izuzetno težak prekršaj i da
imali neobične tablice. Prije toga sam iz „politbiroa“ i poslije par minuta ula- moram da idem kod sudije za prekrša-
primijetio da su cijene goriva na pum- zim u centar grada, koji se zove Ben- je. Pošto je nedelja, neradni dan, mo-
pnoj stanici izražene u rubljama. Kada der. Sa male uzvišice vidim most pre- ram da sačekam do sutra. To je bio sa-
sam upitao carinika đe se tačno nala- ko rijeke Dnjestar, preko koga ide put mo uvod u „licitaciju“ oko visine novča-
zim, on mi je odgovorio da je to Tran- ka Odesi. Navigacija mi signalizira da ne kazne. Prvo mi je tražio 300 eura, da
snistrija. U prvom trenutku sam se po- skrenem lijevo, ali saobraćajni znaci to bi nakon par minuta smanjio iznos na
nadao da je to neka tranziciona zona ne dozvoljavaju. Već iznerviran pret- 150. Na kraju mi je pokazao jednu sve-
između Moldavije i Ukrajine, ali mi je hodnim događajima odlučujem se da sku iza mene. Kada sam, po njegovim
predosjećaj govorio da sam se našao ipak skrenem direktno prema mostu, instrukcijama, u nju stavio 100 eura, lju-
u zemlji za koju nikada nisam čuo. Uža- jer praktično tu nema ni automobila, ni bazno mi je vratio dokumenta i pože-
san osjećaj, vjerujte mi. Nakon popu- pješaka. Ne ugrožavam nikoga. Dola- lio srećan put za Odesu. Najgora stvar
njavanja dva ista formulara (jedan za zim do mosta i u retrovizoru vidim po- u tom trenutku je što ja i dalje ne znam
u kojoj se zemlji nalazim. Nije ni bitno.
Idem u Odesu!

10 AUTO magazin Jun 2020