Page 66 - BROJ 47/GODINA II/SARAJEVO 28.1.2016.

KULTURA

Minijaturisti, kaligrafi, inženjeri,

zlatari, ćilimari, arhitekte...
UTJECAJ

BOŠNJAKA

NA RAZVOJ

OSMANSKE

UMJETNOSTI

Za historiju kaligrafije Bosne i Hercegovine nemjerljivo je važno djelo Tuhfe-i Hattātīn (Darovi
za umjetnike, 1759) osmanskog mislioca i kaligrafa Süleymana Sadeddina Müstakimzādea.
Autor navodi dvadeset Bošnjaka koje je smatrao vrsnim umjetnicima, među kojima su
Ibrahim Salih, Ismail bin Ibrahim, Derviš Hisamuddin, Husejin bin Abdullah, Zekerija Sukkeri,

Sulejman Mezaki, Salih Silahi, Muhamed bin Ahmed, Mehmed Katu, Mustafa bin Ibrahim
Mustafa, Derviš Hisamuddin i Muhamed Nerkesi

Piše: Haris DERVIŠEVIĆ
“ U godinama našeg šegrtovanja, njegova djela kroz lupu estetskih normi, je, naprimjer, 2014. godina bila u znaku

zaključuje se da mu stil karakteriziraju
obilježavanja 450 godina od smrti mate-
kada je majstor Osman tek bio
prešao s položaja kalfe na mje-
matičara, historičara, minijaturiste, ge-
jednostavnost i deskriptivnost. Među ve-
ografa, kartografa, topografa, kaligrafa i
likim djelima koja je ukrasio ubrajaju se
sto majstora, svi smo prema nje-
mu osjećali veliko poštovanje, divljenje
Zafername (Knjiga pobjeda), Şahname-ı
inženjera Nasuha Matrakçija. Pored broj-
i ljubav. Bio je veliki iluminator, svemu
svijeta, u Bosni i Hercegovini održane
nas je poučio jer ga je Allah blagoslovio
lima), Şehinşahname (Knjiga Kralja kra-
i čarobnim talentom i velikom pameću”, Selim Han (Knjiga kraljeva sultana Se- nih manifestacija organiziranih diljem
ljeva), Siyer-i Nebi (Životopis Poslanika).
su izložbe i naučni skupovi u spomen na
piše turski književnik Orhan Pamuk opi- Nažalost, ovaj minijaturist u rodnoj zemlji Matrakçija, što je razumljivo s obzirom
sujući minijaturistu Osmana Nakkaşa u još uvijek nije pronašao dovoljno prostora na to da je rođen u Visokom. Nezaobila-
romanu Zovem se Crveno, koji je nagrađen u literaturi, niti mu se posvećuje pažnja zno je uvijek iznova naglasiti na njegov
Nobelovom nagradom. Ovaj umjetnik, ro- kakvu zavrjeđuje. nemali doprinos osmanskoj minijaturi,
đeni Bošnjak, u romanu je predstavljen u koju je uveo topografski stil, a koji će
kao posljednji baštinik stare osmanske MEHMEDOVA KRUNA ZA postati upečatljiv u sultanskoj radionici
škole minijature. Ne zna se godina nje- TRANSLIVANIJSKOG PRINCA pedesetih godina 16. stoljeća. Prepisao je
govog rođenja ni smrti, ali se pouzdano Svake godine UNESCO određene do- i minijaturama ukrasio najmanje tri sve-
zna da je rođen u Bosni. Promatrajući gađaje proglašava izuzetno važnim. Tako ska dijela o Osmanlijama, a samo jedna
66 28/1/2016 STAV