Page 36 - STAV 116 25.05.2017

POLITIKA

i tako prisvojio njegov imetak. Odbornici
su koristili Bunu da profitiraju, a zemlja
je tada bila najveći profit.”
Zanimljive su sudbine nekih odbor-
nika. “Alu Škrgića stalno su kleli: ‘Da-
bogda mu sve izgorjelo’, i tako je i bilo.
U požaru koji je zahvatio njegovu štalu
izgorjelo mu je sve, žito, krave... Kasnije
su mu sva tri sina nastradala u automo-
bilu koji se također zapalio”, prisjeća se
Meho naglašavajući da je Ale prošao mek-
teb i znao učiti u Kur’anu, ali je kasnije
postao komunista koji nije htio klanjati
dženaze ni svojim sinovima.
I odbornik Hasan Ajkić prezirao je
muslimane. Meho kaže da ga je ubio grom
dok je u selu uzimao namet.
Ramo Šarić tvrdi da su porodice
“ustanika” po povratku u Krajinu teško
živjele: “Narod nas nije dirao, ali odbor-
nici su nam pravili probleme. Nismo se
mogli školovati, jer nisu se mogli obra-
zovati oni za koje oni kažu da ne mogu
upisati školu.” Meho Šarić osuđen je na Muhamed Čović,
zatvor 1954. godine i poslan u Brezu, gdje osuđenik
je radio teške fizičke poslove. “Bio sam
osuđen na šest mjeseci zatvora, ali su me Muhamed Čović: “Buna je nastala uslijed nepravde i
pustili nakon mjesec i po. U Brezi nas je
ukupno bilo oko 650. Tu sam upoznao tlačenja jugoslavenske vlasti, koja je kroz agrarnu reformu
i pripadnike ‘Mladih muslimana’, koji nametala jake poreze, oduzimajući ljudima gotovo sve
nisu znali ni zašto su optuženi. I meni
su tu rekli da sam ustao protiv države, što su imali. Ne bih ja ni učestvovao u Buni da nisu ljudi
ljudi iz bogatih porodica”, ističe Meho. stav.ba
došli po mene i rekli: ‘Zašto ti ne ideš? Hajde!’ Krenuli smo
a, kad sam im rekao da nisam, kazali su
mi da mi je bolje da kažem da jesam, ina-
odavde iz Liskovca, pa kroz Pjaniće stigli u Cazin”
če neću nikad izaći. Pripadnici ‘Mladih
muslimana’ bili su većinom obrazovani
me znoj kada se svega toga sjetim. Na
im je novine među prste svezanih ruku i
suđenju u Cazinu izrečena mi je kazna i Milana Božića, Hakija Pozderac stavio
isljeđiVaČi Hakija poZDerac od 18 godina teške robije. Odležao sam 4 palio ih. Prije toga mučio ih je Jusuf Li-
i jusuF lipoVaČa godine, 7 mjeseci i 11 dana u Foči, gdje povača, djed Hamdije Lipovače, u biha-
Hašim Beganović na dan ustanka, iz je umrlo šest ustanika. Kada sam se vra- ćkom zatvoru koji je bio u Kapetanovoj
radoznalosti, s Ibrahimom Beganovićem tio u Cazin, po zlu poznat odbornik Ale kuli. Hašim Beganović pričao mi je da
otišao je prema Begovim Kafanama i Sla- Škrgić došao je da me obiđe i pozdravi. je Lipovača tu isljeđivao toliko da su oni
tini. Nije bio naoružan. U putu je sretao Tada sam ga muški odalamio, a kasnije u padali u nesvijest”, ističe Ahmet Čović.
ustanike i milicajce, pojavila se i vojska, jednoj svađi i ubo nožem, što on nije smio Optuženi Ale Čović i Milan Božić
te su se vratili kući. Ubrzo je kući stigao ni prijaviti”, priznaje Hašim Beganović. nisu se htjeli žaliti jer su bili svjesni da
i njegov brat Hasib. Pred zoru su se čuli Kada su vidjeli da je Buna propala, je sve isplanirano. Advokat koji im je bio
galama i pucnjava, a on je prepoznao glas Ale Čović i Stevo Božić krenuli su prema dodijeljen, Slovenac Grozni, žalio se u
odbornika Turjankića. Hasib se probudio Kladuši. Tu ih je trebao čekati čovjek da njihovo ime, ali to ničemu nije vrijedilo.
i rekao Hašimu da ostane u kući, a on ih provede do Slovenije, pa do Austrije. Komunistički zločini počinjeni u
je pobjegao. Vojska im je ubrzo opkoli- Kada su stigli na dogovoreno mjesto, Cazinskoj krajini 1950. godine ostavili
la kuću i odbornik je dozivao njegovog vidjeli su da su izdani. “Stevu su prvog su neizbrisiv trag na stanovništvo i du-
brata da se javi. Vojska je upala u kuću i uhvatili, a mog oca uhvatili su kasnije ševne tegobe od kojih se neki još nisu
počela premetačinu. Vojnici su opet došli na putu prema Maloj Kladuši. Ustvari, oporavili. O Buni se nije smjelo pričati.
nakon nekoliko dana, svezali Hašima i on se predao jer je vidio da je sve to na- I nakon pada komunističkog režima i
odveli u Cazin, u kojem su ga i osudili. mješteno. Sudili su im u Cazinu od 22. osamostaljena Bosne i Hercegovine tre-
Upućen je na teški fizički rad u logor u maja do 3. juna 1950. godine. Najduže balo je proći vrijeme da se ljudi usude
Nemilu kod Zenice. “Među onima koji su sudili grupi u kojoj je bio moj otac i progovoriti. Sve to govori o kakvom je
su nam držali govore i maltretirali nas njih 16 je osuđeno na smrt. Mom ocu i projektu ovdje riječ.
najviše se isticao Hakija Pozderac. Za- Božićima prišili su da su bili izdajnici. Naši sagovornici zaključuju da su Ko-
tim su nas vratili u Bihać na ponovno Džabe što su imali partizansku spome- munistička partija i UDBA, kada su pod-
propitivanje i tu sam vidio Alu Čovića i nicu, ništa im to nije pomoglo. Nakon valili Bunu krajiškim Bošnjacima, ustvari
Hasiba Beganovića kako im kače kuke što su osuđeni, njih 17 odvedeno je u željeli istrijebiti bošnjačko stanovništvo
na svezane ruke i dižu u zrak. Među dže- Centralni zatvor u Sarajevu, i tu su ih ubistvima, zlostavljanjima, raseljavanjem
latima se isticao Jusuf Lipovača. Oblije ponovo isljeđivali. Isljeđujući tu mog oca i oduzimanjem imovine. n

36 25/5/2017 STAV