Page 59 - STAV 116 25.05.2017
P. 59

STAJALIŠTA



                                             APOKRIfNI fRAzARIJ
                                            Niko ne cijeni riječi, a svi ih se boje


                                            čEp zA šUtNjU







                                            Ko je Drenko Pampur? Čovjek iz male kuće (kako se samo zadržala
                                            na tom mjestu?). Običan čovjek iz mahale Soukbunar.
                                            Često se tako sam predstavljao. – Šta si se tu umusio, gdje ti je
                                            Drenka? Kako je samo tužno pogledao. – Poznavao sam nekad

                          Piše:             jednu Drenku... Bila je baš jedra i zdrava... Davno je to bilo...
                          irfan HoroZoVić   – Čepovi ti je neće vratiti, Pampuresku. Ima i drugih drenki.
                                            Tu se Pampur razjario







            Kolekcionari su zaista svijet u sebi.  ukazuje gdje je njihova budućnost. Nikad   naslutiti samo u drhtavim, nejasnim i pre-
            I svijet za sebe.               više nije popio ništa iz čega je virio alko-  jednostavnim filmskim interpretacijama.
            Drenko Pampur skuplja pampure.  hol. Čak ni bozu.                     Ko je Drenko Pampur? Čovjek iz male
            Sve je takvo na ovom svijetu.      Ko zna zašto, ali često je o tom pričao.   kuće (kako se samo zadržala na tom mjestu?).
            Ništa se ne događa bez čepa.    Sve do jednog dana kad se promijenilo.   Običan čovjek iz mahale Soukbunar.
            A čep je za riječi strah.       Sve se tad možda promijenilo.         Često se tako sam predstavljao.
          je koji idu s tim. stav.ba
                                               – Začepi!
            Zato ljudi šute. Zato ne znaju ništa
                                                                                  – Šta si se tu umusio, gdje ti je Drenka?
          kazati o onom što su vidjeli. O čemu bi
                                                                                  Kako je samo tužno pogledao.
                                               Nikad ga nešto nije toliko iznenadilo.
          inače pričali nezaustavljivo i unosili u
                                                                                  – Poznavao sam nekad jednu Drenku...
                                            I uvrijedilo.
          svoju priču vlastitu sudbinu i sve osjeća-
                                                                               Bila je baš jedra i zdrava... Davno je to bilo...
                                               Kazao je to čovjek za kojeg je mislio da
                                                                                  – Čepovi ti je neće vratiti, Pampuresku.
                                               – Kako misliš?
            Niko ne zna kad, ali možda je zato iz-  je uman i koji nikad nije pokazivao nervozu.  Ima i drugih drenki.
          mišljen čep za riječi.               – Mislim da to pričaš otprilike četrde-  Tu se Pampur razjario. Makar i prija-
            Niko ne cijeni riječi, a svi ih se boje.  seti put, a to je previše, priznaj...  telj, pretjerao je.
            Pampur.                            Zar zaista?!                       – Previše si se ti dao u savjete, Čepesku,
            Ne zna se otkud je došla ta riječ.  I kakve to ima veze s čepovima. Izgle-  bolje bi ti bilo da se baviš svojim poslovima.
            Kad stručnjaci nešto ne znaju, onda   dalo je sve nekako uvredljivo. Prokazujuće.  Tako su se svi razgovori skupili u je-
          zaista ne znaju. Preostaje ti samo da im   T ako, za stolom sjedi Pampur, a oko nje-  dan. A taj nikad nije zaboravio.
          povjeruješ.                       ga skaču, sudaraju se i padaju pampuri kao   I otad je šutio.
            Uostalom, sve je politika.      da je naumio rekonstruirati čitavog plut-  Drenko toliko dugo ne govori da ni sam
            Čak i ono što se čini da nije.  njaka. Zaista, može li se iz kore ponovno   ne zna može li bilo šta iskazati.
            Tako i Drenkovo prezime.        oblikovati čitav hrast plutnjak?      – Ko to tamo stalno puca?!
            Dugo već Drenko Pampur ne govori.  Prizor daleko podsjeća na Barona na   Odgovor na pitanje je šutnja.
            Samo broji čepove.              drvetu iz neobične trilogije Itala Calvina   A onda, nakon što je opetovano i
            Broji i zaboravlja koliko ih je nabrojao.  Naši preci (ostali su romani ovih filozofskih   opetovano:
            Svaki se put zamisli.           bajki, kako ih naziva pisac, Prepolovljeni   – Nije to pucanje, više je nešto kao
            Jedanput o onoj braći pijanaca kojima   vikont i Nepostojeći vitez, koju smo nekad   pampuranje...
          ništa drugo nije bilo na pameti do ispijanja.  čitali s velikim zadovoljstvom). Pampur,   – Aha. I ko to može razumjeti.
            Tako su u svojoj staroj kući praznili   s obzirom na svoju pasiju narav, nije ro-  – Niko. Zaista niko.
          boce i prazne ih bacali na tavan. Nije im   đak tog barona iako se s porodicama ni-  Drenko Pampur, tajni nadimak Vadi-
          bilo ni do čega drugog. Za vrijeme veli-  kad ne zna.                čep, običan čovjek iz mahale Soukbunar
          kog svjetskog rata.                  Inače, Italo Calvino, kao i većina sjajnih   još uvijek sluša u sebi razgovor.
            Onda se završio rat. I ispostavilo se   pisaca koji su bili ispred svog vremena, te   – Skupljaš čepove, to razumijem, a šta
          da je golema nestašica stakla. A u njih   tako nisu ni mogli biti prepoznati u nje-  činiš s onim što su čepovi čuvali? Opijaš
          pun tavan. Toliko da je kuća stenjala pod   mu, pomalo je potonuo u zaborav. Ništa od   se, zar ne? koliko ih imaš, svaki bi se pija-
          njihovim teretom. Tako su se dva žedna   njegovih briljantnih ideja ne pomaže mu   nac onesvijestio kad bi to vidio...
          pijanca najedanput suočila s popriličnom   u tom. Zasluge za to pripadaju epigonima.  Drenko ga gleda s nerazumijevanjem.
          sumom novca. Mogli su piti do smrti. Ali   Tako se i nevjerovatni romaneskni izum   Tako se završava priča o običnom čovje-
          onda im se baš nešto nije pilo. Naročito   Ako jedne zimske noći neki putnik, koju je ka-  ku iz mahale Soukbunar koji se ponekad,
          jednom od njih. Mislio je da providnost   snije preveo moj fantastički prijatelj, može   ko zna zašto, mogao vidjeti u “Išaretu”. n

                                                                                                   STAV 25/5/2017  59
   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64