Page 63 - STAV 116 25.05.2017
P. 63
“Za nepuna dva mjeseca naučio je
Porodica Šakić
prepoznati šezdeset zastava različitih
država, a nismo radili svaki dan. Vjerujte
da ja to sve ne mogu pratiti, za neke sam
zastave morala sebi napisati imena da
znam je li ih Said dobro prepoznao”
“Kada smo u prodavnici, on često gleda proizvode i, kada
vidi zastavu na nekom proizvodu, kaže nam koja je zemlja u pi-
tanju. Zna, naprimjer, kako izgleda zastava Šri Lanke. Koliko
ljudi u Bosni to zna? Međutim, mi ne želimo da se on ističe, da
se od njega pravi neka zvijezda, nego da sve ide svojim tokom.
Mnogo je djece u Bosni i širom svijeta kojima treba pažnja, ili
imaju želju samo ozdraviti. Tome treba posvetiti više vremena.
Svoj djeci svijeta želim sreću i zdravlje, pa tako i mom Saidu. To
je najbitnije za njega i za svu drugu djecu. Ostalo će doći. Bitno
je da izraste u dobrog čovjeka. On je naše sunce poslije kiše, jer
mnogo toga teškog u životu preživjelo se proteklih godina. Po-
nosni jesmo kao roditelji, ali najvažnije je da je on zadovoljan i
da je pun svojih pitanja. Naše je da mu pomognemo, ali i omo-
gućimo da normalno odrasta i živi svoje dječije snove”, kaže otac
Sead koji dodaje da mu je drago da se u Srebrenici rađaju djeca,
da je u ovom gradu svako dijete posebno i da zaslužuje pažnju.
Kadiru i Seada pitali smo šta bi voljeli da Said bude kada
odraste, kojim poslom da se bavi. Odgovorili su vrlo jednostav-
“Ja već dvije sedmice ne radim s njim na učenju zastava no i iskreno: “Neka samo bude sretan.” n
jer se plašim da ne pretjeram. Za nepuna dva mjeseca naučio
je prepoznati šezdeset zastava različitih država, a nismo radili
svaki dan. Imam mnogo djece, nekada stvarno nemam vreme-
na. Mada on svakodnevno pred kartom stoji i gleda. Vjerujte
stav.ba
da ja to sve ne mogu pratiti, za neke sam zastave morala sebi
napisati imena da znam je li ih Said dobro prepoznao. On je
dijete koje se uklapa u grupu, druželjubiv je, igra se s ostalom
djecom. Voli crtane filmove, lego-kocke, pjesmice brzo pam-
ti. Samo što još sve dobro ne izgovara, ali nema ni tri godi-
ne. Natprosječan je i tu uopće nema dileme. Opet kažem da
bih voljela da neko od stručnjaka s njim radi. Ja mogu raditi
neke stvari, može on naučiti raspoznati još šezdeset zastava,
ali šta dalje. Njemu treba nešto više. On treba biti u napred-
noj grupi, a ne s jednogodišnjim bebama. Treba mu plan rada.
Nadam se da će se neki stručnjaci javiti, da zajedno radimo
sa Saidom jer je on zaista fenomen koji treba njegovati”, po-
ručuje Jasna Avdić.
Iza Seada i Kadire Šakić, ponosnih Saidovih roditelja, teš-
ke su životne priče koje se podudaraju s hiljadama drugih po-
drinjskih. Zbog toga Saidovi roditelji smatraju da je najbitnije
da im je sin zdrav i da uživa u svom djetinjstvu.
“Prije svega, treba se zahvaliti kolektivu vrtića ‘Poletarac’.
Kao roditelj sam ponosna na svoje dijete. On je divno dijete ko-
jeg sve zanima. Pun je pitanja. Mada je najbitnije to da ima svoje
djetinjstvo, da u tome uživa i da je sretan. Naravno, svoj djeci
želim da im tako bude. Ne samo mom Saidu, nego svoj djeci.
Djeca su radost, i svako je dijete posebno”, kaže majka Kadira.
Otac Sead smatra da je Said vjerovatno genetski povukao na
nekoga od svojih predaka. “Ovo je takvo područje. Dosta pamet-
nih ljudi je dalo. Said je naše dijete i možda mi nismo ni prida-
vali veliku pažnju onome što on pokazuje. Nama je to normal-
no jer on konstantno pita nešto, zna boje, uči slova. Malo sam
doduše iznenađen kada realno pogledam da dijete koje nema
tri godine zna raspoznati više od šezdeset zastava. Ali mogu
reći da ja znam više od njega, mora još učiti”, kaže Sead kroz
smijeh dodajući da Said i praktično primjenjuje svoje znanje.
STAV 25/5/2017 63