Page 63 - STAV 116 25.05.2017
P. 63

“Za nepuna dva mjeseca naučio je
                                                 Porodica Šakić
                                                              prepoznati šezdeset zastava različitih
                                                              država, a nismo radili svaki dan. Vjerujte
                                                              da ja to sve ne mogu pratiti, za neke sam
                                                              zastave morala sebi napisati imena da
                                                              znam je li ih Said dobro prepoznao”


                                                                 “Kada smo u prodavnici, on često gleda proizvode i, kada
                                                              vidi zastavu na nekom proizvodu, kaže nam koja je zemlja u pi-
                                                              tanju. Zna, naprimjer, kako izgleda zastava Šri Lanke. Koliko
                                                              ljudi u Bosni to zna? Međutim, mi ne želimo da se on ističe, da
                                                              se od njega pravi neka zvijezda, nego da sve ide svojim tokom.
                                                              Mnogo je djece u Bosni i širom svijeta kojima treba pažnja, ili
                                                              imaju želju samo ozdraviti. Tome treba posvetiti više vremena.
                                                              Svoj djeci svijeta želim sreću i zdravlje, pa tako i mom Saidu. To
                                                              je najbitnije za njega i za svu drugu djecu. Ostalo će doći. Bitno
                                                              je da izraste u dobrog čovjeka. On je naše sunce poslije kiše, jer
                                                              mnogo toga teškog u životu preživjelo se proteklih godina. Po-
                                                              nosni jesmo kao roditelji, ali najvažnije je da je on zadovoljan i
                                                              da je pun svojih pitanja. Naše je da mu pomognemo, ali i omo-
                                                              gućimo da normalno odrasta i živi svoje dječije snove”, kaže otac
                                                              Sead koji dodaje da mu je drago da se u Srebrenici rađaju djeca,
                                                              da je u ovom gradu svako dijete posebno i da zaslužuje pažnju.
                                                                 Kadiru i Seada pitali smo šta bi voljeli da Said bude kada
                                                              odraste, kojim poslom da se bavi. Odgovorili su vrlo jednostav-
            “Ja već dvije sedmice ne radim s njim na učenju zastava   no i iskreno: “Neka samo bude sretan.”    n
          jer se plašim da ne pretjeram. Za nepuna dva mjeseca naučio
          je prepoznati šezdeset zastava različitih država, a nismo radili
          svaki dan. Imam mnogo djece, nekada stvarno nemam vreme-
          na. Mada on svakodnevno pred kartom stoji i gleda. Vjerujte
                                    stav.ba
          da ja to sve ne mogu pratiti, za neke sam zastave morala sebi
          napisati imena da znam je li ih Said dobro prepoznao. On je
          dijete koje se uklapa u grupu, druželjubiv je, igra se s ostalom
          djecom. Voli crtane filmove, lego-kocke, pjesmice brzo pam-
          ti. Samo što još sve dobro ne izgovara, ali nema ni tri godi-
          ne. Natprosječan je i tu uopće nema dileme. Opet kažem da
          bih voljela da neko od stručnjaka s njim radi. Ja mogu raditi
          neke stvari, može on naučiti raspoznati još šezdeset zastava,
          ali šta dalje. Njemu treba nešto više. On treba biti u napred-
          noj grupi, a ne s jednogodišnjim bebama. Treba mu plan rada.
          Nadam se da će se neki stručnjaci javiti, da zajedno radimo
          sa Saidom jer je on zaista fenomen koji treba njegovati”, po-
          ručuje Jasna Avdić.
            Iza Seada i Kadire Šakić, ponosnih Saidovih roditelja, teš-
          ke su životne priče koje se podudaraju s hiljadama drugih po-
          drinjskih. Zbog toga Saidovi roditelji smatraju da je najbitnije
          da im je sin zdrav i da uživa u svom djetinjstvu.
            “Prije svega, treba se zahvaliti kolektivu vrtića ‘Poletarac’.
          Kao roditelj sam ponosna na svoje dijete. On je divno dijete ko-
          jeg sve zanima. Pun je pitanja. Mada je najbitnije to da ima svoje
          djetinjstvo, da u tome uživa i da je sretan. Naravno, svoj djeci
          želim da im tako bude. Ne samo mom Saidu, nego svoj djeci.
          Djeca su radost, i svako je dijete posebno”, kaže majka Kadira.
            Otac Sead smatra da je Said vjerovatno genetski povukao na
          nekoga od svojih predaka. “Ovo je takvo područje. Dosta pamet-
          nih ljudi je dalo. Said je naše dijete i možda mi nismo ni prida-
          vali veliku pažnju onome što on pokazuje. Nama je to normal-
          no jer on konstantno pita nešto, zna boje, uči slova. Malo sam
          doduše iznenađen kada realno pogledam da dijete koje nema
          tri godine zna raspoznati više od šezdeset zastava. Ali mogu
          reći da ja znam više od njega, mora još učiti”, kaže Sead kroz
          smijeh dodajući da Said i praktično primjenjuje svoje znanje.



                                                                                                   STAV 25/5/2017  63
   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68