Page 63 - STAV broj 267

dao general Morion i UN samo nekoliko dana “Prije granatiranja bio je to lijep pro- Donio me do bolnice. U bolnici sam već
ranije zaustaviti granatiranje i glad, ali nije ljetni dan, na igralištu se skupilo dosta bio u potpunosti svjestan onoga šta se do-
bilo tako. Nekoliko granata bačenih tačno naroda. Željeli su malo mira, da se malo godilo. Nekako smo mi svi očekivali i zna-
među okupljeni svijet pretvorilo je nasmi- opuste, izgledalo je to sve kao vašar. Čuli li da ćemo biti ranjeni u jednom trenutku
jana lica u gomilu neprepoznatljivog mesa, smo detonaciju u daljini. Niko nije obraćao rata”, ispričao je Bekrić u razgovoru za Stav.
čiji su ostaci stajali zalijepljeni na školskoj pažnju. Druga granata pala je malo bliže,
ogradi dok ih kiše nisu saprale. Bilo ih je a treća na igralište. Pala je desetak metara OD “ZAŠTIĆENE ZONE” DO GENOCIDA
nemoguće ukloniti. Bolnica, ionako puna, od mene. Vidio sam jednog mog prijatelja Nekoliko dana nakon masakra na igrali-
zatrpana je ranjenima koji su jaukali i tra- ranjenog u nogu. Pritrčao sam mu i odvuk- štu, 16. aprila 1993. godine, Savjet bezbjed-
žili pomoć, bilo ih je toliko da nismo mogli ao ga u školu. Nakon toga sam se vratio na nosti UN-a donio je rezoluciju broj 819, ko-
izbrojati i pomoći. Uspjeli smo organizirati igralište, da pomognem drugom prijatelju. jom “sve strane i drugi Srebrenicu i njenu
evakuaciju u UKC Tuzla, što je vjerovatno Kako sam mu prilazio, ispred sebe sam vi- okolinu trebaju smatrati ‘zaštićenom zonom’
spasilo mnogima živote. Brojke stradalih dio samo crni dim i nakon toga vidio sam koja se ne smije oružano napadati niti izla-
smo tek kasnije zbrojali, 74 poginula na licu boje koje su nastale od eksplozije granate gati nekom drugom neprijateljskom činu”.
mjesta, s onima što su umrli u toku noći i u koja je pala ispred mene. Bile su to neo- Nakon toga, 18. aprila 1993. godine, u Sre-
Tuzli, ukupno 105 i skoro 100 ranjenih, od pisive boje. Osjetio sam kao da me nešto brenicu stižu prvi vojnici UNPROFOR-a
kojih su mnogi ostali trajni invalidi. Mnogi podiglo sa zemlje. Geler me je pogodio u (kanadski bataljon), te je ubrzo potpisan
od njih su bili djeca. Trebalo je puno godi- lijevu stranu lica, izbio mi lijevo oko, po- sporazum o demilitarizaciji, mada to sama
na da se na mjesto stradanja uspije postaviti lomio mi nos u 43 komada i glava mi je Rezolucija nije tražila. Demilitarizacija je
bar spomen-ploča, koja će svjedočiti da se pukla u 12 komada. Uvijek sam uz sebe završena 5. maja 1993. godine. Cjelokupno
sve ovo desilo. Nama koji smo svojim oči- imao maramicu kojom sam brisao znoj s lahko i teško naoružanje jedinica ARBiH u
ma vidjeli ovaj užas nemoguće je zaboraviti čela kada igram fudbal. Kada sam se pro- Srebrenici stavljeno je pod kontrolu UN-a,
i dan-danas, kad stanem na tom mjestu da budio, dirao sam se da osjetim jesu li mi a bezbjednost nad Srebrenicom preuzele
proučim Fatihu, čini mi se da vidim komadi- ruke i noge u redu. Osjetio sam nemoć i su snage UNPROFOR-a. Srebrenica je po
će mesa na školskoj ogradi”, kaže Klempić. tešku glavu, nisam mogao disati, nisam više tome postala “zaštićena” i demilitarizirana
Sead Bekrić teško je ranjen 12. aprila 1993. ništa vidio. Mislio sam da mi je ta mara- zona pod kontrolom vojnih snaga UN-a.
godine u Srebrenici od eksplozije granate mica pala preko očiju, zgrabio sam za lice Na preostalih 140 km slobodne teritori-
2
na igralištu ispred škole. Od posljedica ra- i trznuo jer sam želio da skinem to s lica, je, na kojoj je živjelo oko 40.000 stanov-
njavanja četrnaestogodišnji Sead izgubio da progledam, a zapravo sam svoje oko tr- nika, nastavljen je život, nešto bolji nego
je vid, a potresni snimci i fotografije tada gnuo koje je bilo izbijeno. Prepao sam se u prethodne dvije godine rata – do jula
su obišli svijet i postali jedan od sinonima i počeo sam da vrištim. Bio sam pokriven 1995. godine.
patnje i stradanja za vrijeme rata u Bosni nekom dekom jer su mislili da sam mrtav. Preživjeli u Srebrenici kažu da “ono
i Hercegovini. Neki momak pritrčao je da mi pomogne. što je za Sarajevo pijaca Markale, za Tuzlu
Kapija, to je za Srebrenicu školsko igralište
PANDEMIJA VIRUSA KORONA I i masakr na njemu, ako izuzmemo 11. juli
1995. godine”. O stradanju Bošnjaka 12.
OBILJEŽAVANJE ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA aprila 1993. godine na sportskom igralištu
svjedoči samo jedna spomen-ploča koja je
Zbog pandemije virusa korona obilježavanje masakra na školskim igralištima u Srebre- teškom mukom i istrajnošću preživjelih
nici proteklo je simbolično. Prilikom obilježavanja bilo je prisutno deset osoba, i to pred- postavljena.
stavnici Opštine Srebrenica, Memorijalnog centra “Srebrenica – Potočari”, Medžlisa Za masakr na sportskom igralištu do
IZ Srebrenica, te predstavnici udruženja koja okupljaju preživjele žrtve Genocida. Zbog sada niko nije odgovarao, iako je proš-
trenutne situacije i nemogućnosti većeg okupljanja i obilježavanja, na igralište i tribine lo 27 godina od ovog stravičnog zločina.
poredani su baloni koji simboliziraju žrtve masakra. Cilj je da se pošalje snažna poruka Preživjele žrtve Genocida u Srebrenici
da se uprkos vanrednim prilikama obilježavaju značajni datumi, ali i da odgovorni za zlo- sumnjaju da će neko i odgovarati za ovaj
čine trebaju i moraju biti kažnjeni. zločini, jer nije pokrenut ni postupak, a
kamoli da je neko optužen. n

STAV 16/4/2020 63