Page 67 - STAV broj 267

KRIVO SRASTANJE
Pale su zaštitne maske

SLUČAJAN SUSRET, SIN

BITANGA I REZERVNI

PAR RUKAVICA

Hinjski udarac brzo sam odbolovao, korio se nešto duže, jer greška je
Piše: bila moja, takav meni nesvojstven infantilni previd nipošto nisam smio
Sadik IBRAHIMOVIĆ
napraviti, a potom je, sve do susreta s F., farsično prijateljstvo prekrio
debeli i teški plašt zaborava

dmah sam ga prepoznao, sleđa, – Ne mogu da vjerujem! Godinama čemu, a on je prema tebi postupio tako,
premda je bio pedesetak metara se raspitujem za tebe. Neko mi kaže ovo, tako... Bruka! Sramota!
ispred mene, a ne sjećam se kad neko ono, a tebe nigdje. Mislio sam da si – Pustimo sad to, nebitno. Nego, zna-
Osam ga posljednji put vidio. U negdje vani. Dakle, tu si, u Tuzli? te, pronaći ga nije teško, to je čas posla, ali
ratu, možda. Hodao je, za njegove pozne – Jesam. A Vi? Kako ste? je ključno pitanje da li Vi zaista, i pored
godine, neobično brzo, rasklimatano, ne- – Dobro, dobro... Nego, kad smo se njegove bešćutnosti, želite da ga prona-
sigurno, povremeno teturajući, kao da je već ovako ugodno sreli, rado bih te po- đete? Želite li?
od nekog ili nečeg bježao ili mu se neg- zvao na kahvu i sok, ali, evo, vidiš, sve je – Naravno, sin mi je, duša me boli. Pa,
dje jako žurilo. Mogao je, razmišljao sam zatvoreno, pa, ako imaš vremena, mogli i ti si roditelj i možeš me shvatiti.
dok sam mu se primicao, svakog trenutka bismo sjesti na neku klupu, da se ispri- – U redu, shvatam. I šta onda? Hoće li
spotaknuti se o nešto, izgubiti ravnotežu, čamo, ko zna da li će se ovakva prilika to promijeniti vaš odnos? Hoće li odjed-
pasti, povrijediti se. ponovo ukazati. Može? nom biti bolji, ophoditi se prema Vama
Bio je to F., otac mog negdašnjeg najbo- – Može. brižno, odgovorno, s dužnim poštova-
ljeg prijatelja, ustvari, iznimno prijetvor- – Onaj mi se godinama ne javlja, ne njem? Pa, neće! Sami ste rekli da Vam
nog dvoličnjaka od kojeg sam – dakako znam ni gdje je – procijedi u bradu. se godinama ne javlja niti dolazi, dakle,
onda kad su maske pale, kad se njegovo, Ne rekoh ništa. Naravno, znao sam – i, molim Vas, ne ljutite se zbog moje
moram to priznati, izvanredno gluma- ko je “onaj” i njegovo zanemarivanje otvorenosti – on Vas ne želi, niste mu po-
tanje razgolitilo, ukazalo i osvijetlilo u ostarjelog i bolesnog oca uopće me nije trebni i, budući da ga odlično poznajem,
svoj svojoj punini neizmjerne nutarnje iznenadilo. Šutim i čekam da se F. otvo- zasigurno se, sad kad ste zašli u godine,
ružnoće – u znak “zahvalnosti” osjetio ri, jer “onog” sam odlično poznavao i plaši da mu ne budete na teretu, ne želi
očekivan, ali ipak bolan udarac, a gdje F. je, očito, želio pričati o njemu, po- brinuti o Vama. Ovo što sam rekao jeste
drugo nego u leđa?! vjeriti mi se. grubo, ali, da se ne lažemo, a obojica to
Hinjski udarac brzo sam odbolovao, – Ne odgovara na moje pozive – nasta- dobro znamo, stvari naprosto tako stoje.
korio se nešto duže, jer greška je bila vi – a i stan je prodao, bio sam u njegovoj – Znam, i nisi bio grub, to je zaista
moja, takav meni nesvojstven infantil- zgradi, raspitivao se, ljudi koji su kupili tako, ali osjetio sam potrebu da ti se otvo-
ni previd nipošto nisam smio napraviti, njegov stan o njemu ništa nisu znali. Ne rim, povjerim, podijelim s tobom muku
a potom je, sve do susreta s F., farsično znam ni šta je s njegovim brakom, dje- koju mučim... I, molim te, ne zamjeri ako
prijateljstvo prekrio debeli i teški plašt com, niko mi se ne javlja, niko ne dola- sam te opteretio.
zaborava. zi... Jesi li ga ti, možda, vidio? – Ma, ni najmanje! Nego, primijetio
Konačno, sustigoh ga, pozdravih, uda- – Jesam, prošle godine. sam da prebrzo hodate, a to je ovako po-
ljih se nekoliko koraka i skinuh masku – Zaista? Znači, tu je! Jeste li se malo... Žurite li negdje?
s lica. On učini isto i pažljivo se zagleda pozdravili? – Da. Krenuo sam kupiti zaštitne ru-
u mene. U njegovim staračkim, gotovo – Nismo. Okrenuo je glavu od mene, kavice, u mom kvartu ih nema, a čuo sam
zgaslim očima ugledah zbunjenost, ne- a, iskreno, ja od njega još više. da ih ima u nekoj od apoteka na Slatini.
doumicu, vidjelo se da s naporom pretura – Eh, znam, sve znam... Nije smio to Zato žurim, bojim se, nestat će ih.
po prošlosti, pokušava sjetiti se ko sam, napraviti, nije... Toliko toga si učinio za – Evo, ne morate nigdje žuriti – rekoh,
a zatim mu pogled bljesnu, osmijeh na njega, a on... Pa, učio si ga da svira gitaru, izvadih iz unutarnjeg džepa par rezervnih
dotad skamenjenom licu zatitra i jedva sugerirao koje knjige da čita, znam, mada rukavica i pružih mu ih.
čujnim glasom reče: je to krio od mene, da si ga i novčano – Hvala ti, sine, puno si mi pomogao
– Sadik. pomagao, pazio kao mlađeg brata, obli- – prošaputa, obori glavu, a vilica mu jed-
– Da, ja sam. kovao, i to izrazito pozitivno, u mnogo va primjetno zadrhta. n

STAV 16/4/2020 67