Page 69 - STAV broj 204

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Slučajni susreti
PISCI I ONI KOJI

BI TO HTJELI BITI

Ulazim u Dom zdravlja. Ispred ordinacije mog porodičnog ljekara
Piše: velika gužva. Ostavljam zdravstvenu knjižicu na šalteru, pronalazim
Sadik IBRAHIMOVIĆ slobodnu stolicu na kraju hodnika, sjedam i čekam. Pacijenti su
uglavnom srednje dobi i stariji. Gledam u njihova zgasla, ispaćena
lica. Svi šute, neki od njih sa šakom na čelu, zamišljeni, zabrinuti i
netremice zagledani u imaginarnu tačku. Dok ih gledam, razmišljam
kako su, osim zdravstvene tegobe zbog koje jesu tu, kod kuće
ostavili još najmanje deset takvih, možda i gorih. I da su ih tih deset
kod kuće ostavljenih tegoba, ustvari, i nagnali da danas budu ovdje,
šutljivi, zamišljeni, zabrinuti i netremice zagledani u imaginarnu tačku

oznanik A. mi priča na ulici, dok kraj, pružih mu ruku, poželjeh svaku sre- – To je lijepo.
snijeg pada kao da nikad padao ću i uspjeh njegovoj novoj knjizi, rekoh da – Znate, i ja pomalo pišem!
nije, o knjizi na kojoj trenutno bih trebao poći i pođoh, a on me pogleda i – I to je lijepo.
Pradi, zažareno, emfatično, zadovo- zgranuto i razočarano i uvrijeđeno. – Pišem isključivo poeziju! Znate kako
ljan dosad urađenim i, koliko vidim, više Ulazim u Dom zdravlja. Ispred ordi- ja razumijevam poeziju?!
od same knjige, zadovoljniji je samim so- nacije mog porodičnog ljekara velika gu- – Kako?
bom. Ponosan je. I ne krije to. žva. Ostavljam zdravstvenu knjižicu na - Kao miran, tih i sabran govor!
Dok priča, i slušam ga i ne slušam. Is- šalteru, pronalazim slobodnu stolicu na – To je krasan i jezgrovit sublimat po-
crpljen sam i hronično neispavan uslijed kraju hodnika, sjedam i čekam. etskog izraza, ali nije tvoj.
bolova u leđima koji me, nenadano i že- Pacijenti su uglavnom srednje dobi i – Dobro, priznajem, nije moj, ali tako
stoko, podmuklo spopadaju svake zime. stariji. Gledam u njihova zgasla, ispaće- nastojim pisati! Ako smijem biti toliko
Ipak, uljudno ga i slušam i ne slušam, na lica. Svi šute, neki od njih sa šakom slobodna, mogu li Vam... – zausti djevoj-
u leđima mi doslovno sijeva, hvatam i na čelu, zamišljeni, zabrinuti i netremi- ka i u isti mah od duhana hrapav i pro-
shvatam svaku treću izgovorenu mu riječ ce zagledani u imaginarnu tačku. Dok ih zukao ženski glas prozva moje prezime.
i pitam se zbog čega li mi to priča, šta želi gledam, razmišljam kako su, osim zdrav- Ulazim u ordinaciju. Doktorica, moja
od mene, šta očekuje, tim prije jer uopće stvene tegobe zbog koje jesu tu, kod kuće stara poznanica, ljubazno me pozdravlja
ne pišem, deset godina nisam ništa napi- ostavili još najmanje deset takvih, mož- i nudi da sjednem.
sao, pa samim tim niti objavio, a nemam da i gorih. I da su ih tih deset kod kuće – Šta se zbiva, Ibrahimoviću? Pretpo-
ni namjeru. ostavljenih tegoba, ustvari, i nagnali da stavljam, ponovo leđa!? Je li tako?!
Da, zaista, zašto mi priča o tome? I šta danas budu ovdje, šutljivi, zamišljeni, – Da, ali, prije svega, htio bih Vas ne-
vidi u meni? Kompetentnu osobu? Do- zabrinuti i netremice zagledani u ima- što pitati!
bronamjernog kritičara ili opservatora? ginarnu tačku. – Izvolite!
Ili, možda, a najprije će biti to, literarno Nasuprot mene, a da to nisam ni pri- – Pišete li nešto?
solidno educiranu dobru vilu iliti vilenja- mijetio, sjedi crnokosa djevojka zagledana – Kako to mislite?
ka koji će njegov probuđeni i narastajući u telefon i s povremenim poluosmijehom – Pišete li književne tekstove?
ego, lijepim i knjiški probranim riječima, na, da se to vidjeti, nimalo zabrinutom – Ne!
dodatno napumpati, ozariti, ohrabriti, uči- licu. Pacijent nije, čeka nekoga. Odjed- – Bogu hvala! Još jedan pisac bi me
niti sretnim, egzaltiranim čak?! nom, diže pogled i ispitivački se zagleda u dokusurio!
No, nije mi do toga. Šutim. On, pak, mene. Kratko je pogledah i okrenuh glavu. – Oprostite, ali ja Vas zaista ne
bolan izraz na mom licu ne primjećuje, ili – Oprostite, Vi ste pisac i novinar? – reče. razumijem!
se pravi da ne primjećuje i još zažarenije – Da, znam ponekad i to biti. – Nije važno! Duga priča! A sad mo-
nastavlja pričati. Na koncu, a kako se nje- – Vi se šalite!? Ne, ozbiljno, čitala sam žemo početi s pregledom!
govoj priči ni u naznakama nije nazirao Vaše tekstove i dopadaju mi se! – Uredu! Počinjemo! Recite?! n

STAV 31/1/2019 69