Page 70 - STAV broj 204

STAJALIŠTA

PROZORSKO OKNO
Vikend preko granice

ISLAMSKI PRINCIPI

U ŽIVOTU NIJEMACA

München je skup, ali i uređen grad s mnogim znamenitostima i cijelom
Piše: lepezom ljudskih boja, jezika i nacija. Pretpostavka je da tu živi oko
Safet POZDER 30.000 Bošnjaka koji su se dobro integrirali, snašli se, pa i otvorili
svoje restorane i druge objekte. Neke smo i posjetili. Rekoh, bio sam
tu i ranije te vidio i saznao štošta o ovoj metropoli. Ovaj put saznadoh
i to da u Münchenu ima cijela jedna četvrt, i to ne mala, koja se zove
Allah (baš s dva l), pa se i glavna ulica u tom području, u doslovnom
prijevodu, zove “Allahova ulica”. Zanimljivo, nema šta

ugo se skanjivam da se, ona- i dvije mlađe žene koje su, kako kažu, dobaci: “Pa i ona je u Bosni, koliko se ja
ko porodično, zaputim ka pobjegle od napornih saputnika. Helem, u geografiju razumijem.” Ni taj put je ni-
Njemačkoj i barem nakrat- uskoro se u separeu nađe osam putnika, sam stigao očepiti, a i nek nisam; porasla
Dko posjetim prijatelje i dra- od kojih su četiri bila Bošnjaka (moja mi je dva metra u očima. Shvatila je da ne
ge ljude koji su me u više navrata po- porodica), dva Srbina (oni što uđoše u odobravam nastavak konverzacije pa se
zivali. Jedne prilike sam im, doduše, Banjoj Luci), jedna Hrvatica i jedna koja povukla. Povukli su se i ostali. Slijedile
bio, ali tek u prolazu. Koristim priliku se ni sama ne zna svrstati. Iz miješanog su granice. Te izađi iz autobusa, te uđi,
i vrijeme školskog raspusta, kontakti- je braka, ime joj muslimansko, ali se ona te ponovo izađi, te uđi. U međuvreme-
ram prijatelje, sve dogovaram i kažem opredjeljuje kao žestoki jugonostalgik. nu se malo otkunja, napravi se poneka
porodici da iza Nove godine, ako Bog U neka doba, kad bijaše jasno ko smo pauza i napokon stižemo na odredište.
da, putujemo. Djeca i žena su uzbuđe- i šta smo, jedna od njih dvije sa smije- A tamo prava snježna mećava. Prijatelj
ni, a, vala, ni meni nije svejedno. Kroz hom uzviknu: “E, samo nam još Jevrej nas čeka na stanici iako je skoro zora.
glavu mi prolazi čuvena epizoda Ðekne fali pa da bude pun ugođaj!” Sjedamo u auto i krećemo ka njegovoj
u kojoj se Radosav na sav mah sprema Isprva se zborilo oprezno, ispitivački. kući. Ulice Münchena dobro su pokrive-
“za Minken”, da bi mu se na kraju sve No, kako su kilometri promicali, pođoše ne snijegom. Kroz nekih 20-ak minuta
izjalovilo. Bježim od tih misli, valjda iz se raspredati razne teme: ubistvo Dragi- stižemo na željenu adresu, raspremamo
bojazni da se i nama ne izjalovi. Rezer- čevića, protesti, Čovićeva vila, podijeljeni se i nakon kraćeg predaha idemo na za-
viramo karte, spremimo sve potrebno Mostar (žene su bile iz Mostara), Dodik služeni odmor.
za put i čekamo polazak. i Bakir, odlasci ljudi iz Bosne, iskustva s Osim odmora i posjete prijateljima,
Polazak je bio iz Bugojna, a Bog dao, rada po Njemačkoj... Jedan od njih dvo- ja sam tu bio, na neki način, i poslov-
snijeg sipa kao iz rukava. Nije mi toli- jice uskoro rastvori torbu i poče po stolu no. Tačnije, imao sam nekoliko ugo-
ko zbog puta – pretpostavio sam da će između sjedišta redati meso, piće i kola- vorenih promocija svog romana. Po
se oduljiti; kontam samo kako će djeca če. “Ljudi, poslužite se, častim, ipak je dogovorenom planu aktivnosti, samo
izdržati. Ipak su to maksumi. A i u toa- meni danas dan republike”, veli. Pola se- prvi dan boravka u Münchenu bio mi
let im se ide kad je najmanje potrebno. parea se častilo, a pola je odbilo. Fino je, je potpuno slobodan, pa su se domaćini
Ispade da je bojazan bila bezrazložna, vele, u Njemačkoj, samo, rodna gruda je maksimalno potrudili da to iskoristi-
te da su djeca bolje podnijela oko 15 sa- rodna gruda. “Ma nema Bosne nigdje!”, mo. Sin bi da vidi Allianz Arenu, žena
hata puta nego supruga i ja. zavika ona moja hanuma prije nego joj bi u šoping, kćerki je najvažnije da se
Zanimljivo, u Banjoj Luci nije bilo uspjedoh pričepiti nogu. Kontam, šta se ponegdje “označi”, a meni je bilo pri-
snijega, “ni praške”, što bi naš narod petlja, zar ne vidi da ih je rakija već razu- marno da ugodim njima. I obišli smo
kazao. U dvospratnom autobusu ovari- zela, a, vala, i nisu mi bili sagovornici po sve po željama, prošetali gradom, vozi-
sali smo u neku vrstu separea s dva puta volji. Iskreno, kad putujem, više volim li se U-Bahnom i razgledali sve što se
po četiri zasebna sjedišta. Tamam. Dru- razgledati kud putujem negoli pričati s moglo razgledati. Istina, snijeg je stalno
ga četiri bila su prazna. U Banjoj Luci neznancima. “Meni je moja Republika padao, ali nam to nije pokvarilo ugođaj;
uđoše dva čovjeka, zapravo mladića, a Srpska najljepša”, veli onaj što je častio, barem nije djeci, a kad je njima lijepo,
uskoro im se s gornjeg sprata pridružiše a onoj mojoj opet vrag nije dao šutjeti pa lijepo je i meni.

70 31/1/2019 STAV