Page 71 - STAV broj 204

München je skup, ali i uređen grad s koji je, inače, dobro situiran i imućan. i ugodno. Nema rasprava na bazi dnev-
mnogim znamenitostima i cijelom lepe- Da skratim, umjesto potezanja po ban- ne politike. Nema bespotrebnih tema i
zom ljudskih boja, jezika i nacija. Pretpo- kama, predložio im je da im on dadne ispraznih prelijevanja iz šupljeg u pra-
stavka je da tu živi oko 30.000 Bošnjaka novac koji će mu u dogovorenom roku zno. Nema vike i nadmudrivanja. Jedno-
koji su se dobro integrirali, snašli se, pa vraćati. Stjecajem okolnosti, skupili su stavno, osjeti se ta sakralnost u punom
i otvorili svoje restorane i druge objekte. potreban iznos i sve uplatili prije dogo- sjaju. Držim da mi, kao gostu i prola-
Neke smo i posjetili. Moji primjećuju da vorenog roka. Međutim, Jevrej je bio do zniku, dojam može biti djelimično pre-
je većina stambenih zgrada vrlo niska. kraja pedantan pa je od uplaćenog iznosa uveličan i “ušminkan”. Eto, sve neka je
Stiže i pojašnjenje: svaka zgrada s preko vratio značajan dio s obzirom na to da tako i neka se iz cijelog mog doživljaja
pet spratova mora imati lift. Upratismo je otplata išla prije ugovorenog termina. odvadi dobar dio, opet je dojam lijep i
i policajca koji je zaustavio vozača zbog Džamije su življe petkom, za džumu, ohrabrujući. Uostalom, razgovarao sam
snijega na krovu automobila. Uljudno mu te vikendom, što je, obzirom na radne dosta i sa svojim prijateljima kod kojih
je pružio metlu, zamolivši da isti očisti, a obaveze, sasvim razumljivo. Petkom se sam odsjeo, ali i s vrijednim imamima i
onda mu je, nakon što je automobil bio u džamiji jedva nađe slobodno mjesto. niko nije oponirao onome kako sam to
čist, napisao i kaznu – 30 eura. Gradski Broj je djece u mektebima zavidan, a i ja vidio i osjetio.
prijevoz, bilo podzemni ili nadzemni, u angažman imama, pa i pomoćnog oso- I tako, s promocije na promociju, iz
bobu je tačan, kultura i ponašanje na vi- blja, po pitanju mektepske pouke za- džemata u džemat, dan po dan, i bi vri-
sokom nivou, a gospodski maniri s koji- vređuje pažnju. jeme da se krene Bosni. Da je porodici
ma se posebno domicilno stanovništvo Promocije knjiga, barem u mom prijalo, prijalo je. Da je i meni bilo lijepo,
ponaša nerijetko su me dovodili do raz- slučaju, bile su lijepo posjećene, a ljudi bilo je. Jesam li se odmorio? Ne mogu
mišljanja kako ti ljudi imaju kudikamo su s pažnjom slušali sve što sam imao dati precizan odgovor. Jedno je sigur-
više islamskih principa u svom životu, reći, ali i kupovali primjerke romana. no: ponosan sam na naše ljude, i ovdje,
čak i od mnogih muslimana – samo im Da budem sasvim iskren, mišljenja sam i širom Evrope i svijeta. Organiziramo
šehadet fali. da oni i nisu toliko željni knjige kao se, formiramo džemate, možda nekad i
Rekoh, bio sam tu i ranije te vidio i knjige, bilo da se radi o romanu, vjer- bespotrebno niču novi iz već postojećih,
saznao štošta o ovoj metropoli. Ovaj put skoj literaturi ili nečem trećem. Željni ljudi se druže, čuvaju svoju tradiciju, ali,
saznadoh i to da u Münchenu ima cijela su prije svega riječi i razgovora, poseb- zašto ne kazati i to, značajno pomažu i
jedna četvrt, i to ne mala, koja se zove no kakvih habera iz Bosne. Jasno, i to nas u Bosni i Hercegovini. Većina njih
Allah (baš s dva l), pa se i glavna ulica potpuno razumijem i poštujem. Ne bi silom je prilika napustila svoj bosan-
u tom području, u doslovnom prijevo- ni valjalo da je drugačije. Tako sam se ski toprak i svoj izvorni džemat. Mnogi
du, zove “Allahova ulica”. Zanimljivo, trudio da, pričajući o romanu, pričam njihovi izvorni džemati su se i ugasili.
nema šta! i o vjeri, i o našoj Bosni. Poslije bismo Međutim, nikli su novi, istina, daleko
Supruga i djeca bili su i narednih dana sjedali, pili kahvu i, onako kako to mi od rodne grude. Allahovo svjetlo jedno-
često u prilici obilaziti ovaj lijepi grad. znamo i umijemo, muhabetili. stavno se ne može ugasiti; ono se time
Ja sam startao s promocijama romana, Često bi me pitali kako mi se čini kod samo rasprši pa se pojavi tamo gdje mu
tako da smo se uglavnom viđali navečer njih, kako mi se dopadaju njihovi dže- se niko nije ni nadao.
ili u kasno poslijepodne. Neobično je, mati i šta općenito mislim o tome. Bio Već je sutradan autobus jurio kroz
barem nama iz Bosne, tražiti džamijske sam iskren. Motrio sam to krajičkom Austriju, Sloveniju, Hrvatsku i eto nas
prostorije (iako se teško navići na termin oka i donekle im zavidio. Rekao sam, a u Banjoj Luci.
“džamija”, a u pitanju su objekti bez mu- pri tome čvrsto stojim, da je atmosfera u Nek priča ko šta hoće, ali čim se prođe
nare) po adresama, a ne po munarama i njihovim džematima kudikamo prisnija naša granica, ma Bosna je to. Osjeti se.
karakterističnim džamijskim obilježjima. i toplija od one kod nas, u Bosni. Gledao Vidi se. Jednostavno, namiriše se. Banja
Ipak, tako je kako je. Džamije u Münc- sam kako se susreću, kako se pozdrav- Luka je opet bez snijega. Zato nas je u
henu jako su lijepo uređene. Uz njih je, ljaju i razgovaraju. Osluškivao sam i o našem Prozoru dočekala prava mećava.
uobičajeno, čitav set popratnih prosto- čemu razgovaraju. Bilo koji njihov dže- Javljam se domaćinima da smo stigli i
rija: kafeterija, abdesthana, toalet, uredi, mat neka je vrsta mješavine različitih srdačno im zahvaljujem na svemu.
mektepske učionice, kuhinje... Objekti mentaliteta i običaja iz cijele Bosne, pa Dva dana nam je trebalo da se kuća
su uglavnom otkupljeni i u vlasništvu su i Sandžaka. Valja sve to, uvjetno reče- iole ugrije. No, poslije posjete koja je
džemata. Za jedan takav džamijski prostor no, “pomiriti” i dovesti u ravnotežu. U ugrijala duše, i na hladnu kuću lakše
mi ispričaše da su ga kupili od Jevreja tome se uspijeva. U džamijama je toplo se svikne. n

STAV 31/1/2019 71