Page 73 - STAV broj 437

LIKOVNI UMJETNIK:

MEHMED ZAIMOVIĆ

(TUZLA, 1938. – SARAJEVO, 2011.)

kademik Mehmed Zaimović cijeli i vrlo osobitom i uvijek budnom istraživa-
niz godina bio je zapaženo prisutan lačkom naponu, bosanskohercegovačka su-
na bosanskohercegovačkoj i među- vremena likovna umjetnost bilježi iznimnu
Anarodnoj likovnoj sceni. Sudjelovao ljudsku i umjetničku avanturu.
je na više od pet stotina grupnih izložbi i imao Mehmed Zaimović je o svojem djelu go-
više od šezdeset samostalnih predstavljanja vorio da postoje slikari koji rade brzo. „Ja ne
– od gostovanja na izložbi ULUBiH-a davne radim tako. Taj proces nastanka se ne može i
1961. godine u Splitu i prve samostalne izložbe ne treba objašnjavati. To duhovno što se na-
u Salonu „Lik“ u Sarajevu 1964. godine, preko seljava u tom bijelom prostoru koji je vama
sudjelovanja na najznačajnijim bosanskoher- jedan dio Kozmosa, nosi vaša saznanja, poi-
cegovačkim i jugoslavenskim izložbama (Sa- manja i sve se to u jednom trenutku slijeva u
rajevski salon, Trijenale likovnih umetnosti umjetnosti te Asocijacije arhitekata BiH), vaše djelo, vi ste samo izvršilac toga“, rekao
u Beogradu, Izložba jugoslavenske grafike u upriličenoj povodom šestog aprila - Dana je Zaimović o procesu nastanka svojega dje-
Zagrebu, Međunarodna izložba originalnog oslobođenja grada i jubileja Collegium ar- la te dodao o onima koji su utjecali na nje-
crteža u Rijeci, Banjalučki jesenji salon...) do tisticuma u Sarajevu, Akademiku Mehmedu govo slikarstvo.
sudjelovanja na uglednim međunarodnim li- Zaimoviću dodijeljen je Grand prix 2010. za „Ja sam jako volio Behaudina Selmano-
kovnim manifestacijama i predstavljanjima umjetnički opus. Likovna kritičarka i histo- vića, a potom i Voju Dimitrijevića i Micu
tadašnje jugoslavenske umjetnosti u svije- ričarka umjetnosti Aida Abadžić-Hodžić, pi- Todorović koji su bili moji profesori i od ko-
tu (New York, Modena, Copenhagen, Paris, šući o njegovom životu, ustvrđuje da se po- jih smo mnogo naučili, i u umjetničkom i u
Aleksandrija, New Delhi, Tokio, Stockholm, sljednjih desetak godina Zaimovićeva života ljudskom smislu. Družio sam se i sa brojnim
Washington, Mexico, Istanbul, Madrid, Li- osjećalo postepeno smirivanje i povlačenje kolegama iz Beograda, Zagreba i Ljubljane,
sabon, Rabat, Doha...). umjetnika ove generacije, ali da je neospor- i slikarima i historičarima umjetnosti – kao
Na izložbi tri umjetnička udruženja BiH no kako u velikom opusu ovog slikara, u nje- što su Ciuha, Murtić, Buić, Veličković, Pro-
(Udruženja umjetnika likovnih umjetno- govim brojnim nagradama i priznanjima, u tić, Ćelić, Milosavljević, Bek, Ambrozić, Kr-
sti, Udruženja umjetnika primijenjenih širokom rasponu njegovih likovnih interesa žišnik, Medved...“, rekao je Zaimović. n
KAKO JE SAFVET-BEG BAŠAGIĆ

SAZNAO DA JE „NAŠ NAROD NAJVEĆI PJESNIK“

ošnjački nacionalni preporoditelj i jedan od najvećih boš-
njačkih pjesnika Safvet-beg Bašagić, u svojoj knjizi „Boš-
njaci i Hercegovci u islamskoj književnosti“, izdanoj u
BSarajevu 1912. godine, prepričava kako je primio znanje o
suodnosima narodnog i književnog.
„Otac mi je pripovijedao, kad se prvi put sastao turski parla-
menat, da je Fehim ef. Đumišić pozvao na večeru sve bos. i herc.
zastupnike. Fehim ef. je čuo od nekoga, da se tada nalazila u Cari-
gradu jedna Sarajka, koja je slovila kao dobra pjevačica. Ne žaleći
ni novca ni truda da gostima priredi pravu bosansku večeru, do-
veo je pjevačicu u svoj konak da im nekolike otpjeva. Među gosti-
ma bio je i Hikmet sa svojom trpezom, jer bez akšamluka u njega
nije bilo veselja. Tu je njegovu slabost svak poznavao i niko mu je
nije uzimao za zlo. Rahmetli otac veli, da je cijelo vrijeme, dok su
guslar i pjevačica pjevali, promatrao Hikmeta i njegovo duševno
raspoloženje. Sjedio je mirno, što je kod njega bilo rijetko, gledao
je ozbiljno i slušao sve s nekim dubokim poštovanjem i dječinjim
zanosom. Među ostalim zapjevala je Sarajka i onu sevdaliju, u kojoj
dolaze slijedeći stihovi: ‘Kun’ ga, majko, i ja ću ga kleti, Ali stani ja
ću započeti: Tamnica mu moja njedra bila...’ Na to je Hikmet skočio
na noge i u velikoj uzbuđenosti poviknuo: “Moj je narod najveći
pjesnik!”, pa onda počeo tumačiti prisutnima po arapskoj poetici
ljepote te narodne. Svi su se u čudu snebivali: šta je sve Hikmet u
toj pjesmi našao“, piše Bašagić. n

STAV 21/7/2023 73