Page 71 - STAV broj 437

BOSANČICA I BOSANSKI JEZIK

ekstovi na stećcima u Bosni pisani su bosančicom
i bosanskim jezikom. Bosančicom su pisani mnogi
natpisi, napose na stećcima i rukopisi privatnog,
Tpravnog, vjerskog i drugog sadržaja, među kojima
su Ljetopis popa Dukljanina, nastao između 1160. i 1180.
godine, i Poljički statut, nastao između 1400. i 1440. godine.
Eventualna pretpostavka da su stanovnici Bosne i
Hercegovine, napose Bošnjaci, u osmansko doba zane-
marili ili odbacili svoje pismo bosančicu bila bi u cije-
losti pogrešna. Uporedo s arapskim pismom i njegovim
prilagodbama fonetskim sistemima osmanskog i perzij-
skog jezika, koje poznajemo i kao osmanski i perzijski
alfabet, stanovnici BiH aktivno su koristili i bosančicu,
pritom stvarajući i vrlo kvalitetnu književnost na mater-
njem bosanskom jeziku.
O čuvanju bosančice u Bosni svjedoči i Ćiro Truhelka:
“Muslimansku djecu nisu tom pismu poučavali putujući
daskali ili meštri, nego rođena majka ili koji stariji kući pri-
vrženi i s njom srasli sluga ili dvorjanin, vješt tome pismu.”
Pismo Đula-hanume Filipović (Truhelka, Ć., Porijeklo bosanskih muslimana, U: “Hrvatska
napisano Fehma-hanumi i
Mehmedagi u kojem potvrđuje smotra”, 2, Zagreb, 1934, poseban otisak) Ovo dokazuje i
da ju je tom pismu naučila pismo Đula-hanume Filipović napisano Fehma-hanumi i
njena mati Mehmedagi, u kojem potvrđuje da ju je tom pismu naučila
njena mati, a koje na uvid nudimo čitateljima „Stava“. n
PRIHVATANJE ISLAMA:

NISMO BILI POTURČENI I PREVRTLJIVI,

NI POTKUPLJENI, A NI SLABI

ošnjački književnik i filozof Ferid Muhić (r. 1943)
u svojoj knjizi „Islamski identitet Evrope“ piše o
prihvatanju islama na Balkanu, što je često spor-
Bna tema koju obilato zlorabe i krivo interpretira-
ju srpski i hrvatski historičari, pokušavajući nabaciti Boš-
njacima neku vrst grijeha ili krivice što su navodno izdali
„pradedovsku veru“.
„Ne, dragi moji Dobri Bošnjani – Bosanci – Bošnjaci,
kao i vi Albanci muslimani, i Goranci, i Torbeši, i Poma-
ci: nisu vaši preci bili ni slabi, ni prevrtljivi kada su pri-
hvatili islam! Nego su, znajte, imali svoje razloge. Nisu oni
bili ni ‘poturčeni’, ni potkupljeni, niti su okrenuli ‘ćurak
naopako’. Moramo biti svjesni činjenice da se svaki čovjek
prema vjeri odnosi iz središta sopstvenog bića, da upravo
tu, gdje definiše svoj odnos prema Apsolutu, glavnu riječ
daje najplemenitijim motivima za koje je sposobna ljudska
duša. Stoga je, nužno, imati u vidu, shvatiti, da su u takvoj
odluci ti ljudi stremili visinama, da su bili inspirisani naj-
ljepšom i najplemenitijom mišlju za koju je ljudsko biće
sposobno, i da su realizaciju svoje spiritualnosti našli upravo
u islamu! Težili su savršenstvu duše, dali su svu predanost
obavezi uzvišenosti, nad svakom sigurnošću ovog života i
ovoga svijeta, i to su potvrdili mnogom junačkom smrću
za sopstvenu istinu! Nikakve tu krivice nije bilo, niti iko
ima pravo da prebaci makar jednu riječ bilo kome u pita-
nju vjere, jer je u pitanjima vjere svako odgovoran samo za
svoju odluku, i samo pred Bogom“, piše Muhić. n

STAV 21/7/2023 71