Page 67 - STAV broj 437

Ne treba ponavljati odveć poznatu simbola i na taj način ubacuju u igru čitav iskopnjeti. U zavičajnoj poeziji treba gle-
maksimu da je pojam zavičajno uveliko arsenal nepotvrđenih vrijednosti. To što se dati most, a ne kamen spoticanja. Ne treba
blizak pojmu narodnosno. Prema tome, neki pjesnici vraćaju tradiciji rezultat je nikome objašnjavati da je najveći doprinos
kad imamo posla sa zavičajem, istodobno prenaglašenog isticanja nekih momenata iz jedne poezije kulturi svoga naroda u onim
imamo posla i s nacijom, potom s državom, prošlosti. Duhovni provincijalizam jedna- vrijednostima koje mogu prijeći zavičajne
s državnim institucijama, rodonačelnicima ko je moguć u podređenom savezu s onim granice i potrebe. Kad nasilna, vremenski
otuđenja, s organizacijom vladavine, jed- što nazivamo TRADICIJA, kao što je oči- nesazrela univerzalizacija ili modifikacija
nom riječi s intimiziranjem, prisvajanjem, gledno da je provincijalizam onaj duh koji poezije zanemaruje zavičajnu samosvijest, to
veličanjem vlastita tla nerijetko i na štetu odbija sjećati ga se. Tradiciju treba shvatiti može biti kobno za jednu poeziju, a ne mora
susjeda, kada zavičajna ideologija tran- kao komponentu onog duhovnog zavičaja koristiti poeziji drugog zavičaja.
smisijom nacionalizma i nužnog pratioca što ga pjesnik ne nasljeđuje nego sastavlja Više je nego jasno da stvaralaštvo pra-
šovinizma prelazi u genocid. djelić po djelić. Nije vrijeme pjesničkih vog umjetnika pripada svim narodima. Naj-
programa na palanačkom nivou (palanka uspjelija poezija svakog zavičaja istodobno
SVAKA NOVA PJESMA TREBA BITI I nije više samo rodno selo, kasaba ili zaba- je negacija tradicionalizma u smislu konzer-
ROĐENJE I SMRT ZAVIČAJA čeno županijsko okružje), inače bi zdušno vatizma. Bez zavičajnog, poezija ostaje ne
Zavičajno zatvaranje uvijek je i vraćanje trebalo odbaciti programističku i internaci- samo bez prošlosti nego i bez budućnosti.
u začarane predjele prošlosti i bjekstvo iz onalnu tradiciju koja se želi nametnuti kao Kome se to žuri da, odbacivanjem zavičaj-
sadašnjosti. Za pjesnika koji nema izgrađe- objektivna, čista, nadhistorijska, nadlična, nog, što prije uđe u bezimenu shemu svjet-
nu pjesničku fizionomiju zavičajno postaje neutralna, objektivna subretka. skih dostignuća u kojima njegova porijekla
osnovno, dominirajuće. Odbaciti zavičaj značilo bi stvarati iz nema, osim ako ga ne treba tražiti na gro-
Ima i takvih pjesnika kojima DRŽAVA, ničega za ništa, odgovara pjesnik zavičaja. bištu ovakvih i onakvih barjaka svjetskih
bilo kakva i bilo koja, ne može biti poetski Zar rođeni narod, iz kojeg je pjesnik pote- standarda? Demitologizacija može i sama
zavičaj, dom, domovina. To, razumije se, ne kao, ne može biti izvor nadahnuća? Neki se postati mit. Neki se pjesnici i nesvjesno ve-
znači odricanje svojeg tla, svog naroda, za- stvaraoci ponose korijenskom nevezanošću zuju za njih neraskidivim sponama. Zavičaj
vičaja. Naprotiv, to znači dublje pripadanje za zavičaj, misleći da samim tim pripadaju je sve ono što predstavlja iskustvo u jednoj
svojem narodu i zavičaju. Ne treba zabora- čovječanstvu! To je zabluda. Najveći pjesnici poeziji, što čini zbir svih škola, stilova, kon-
viti da kultura postaje sve jedinstvenija u svijeta mogu zahvaliti svojoj zavičajnosti da zervatizma, a i avangardizma. Poznato je da
svjetskim razmjerama. Manipuliranje zavi- su postali ono što jesu. Tzv. pjesnici-inter- su futuristi krenuli parolama antizavičaj-
čajnom poezijom kao kulturnom mitologi- nacionalisti su najveći skorojevići u kulturi. nosti i svega što je poezija prošlosti, ali je
jom zavičaja vodi u primitivizam. Poezija Biti pripadnik jednog zavičaja ne znači ne još poznatije da je taj pohod bio promašen.
koja se zatvara postaje palanačka, esnafska. biti građanin svijeta. Treba razlučiti zavičaj- Nismo li mi opsjednuti strahom da kaska-
Moderna poezija je propovjednik razgrađi- ni konzervativizam od zavičajnog samobića. mo iza drugih? Nije li antizavičajno samo
vanja, rašćenja, raznovrsnosti, nadilaženja Zavičajni karakter poezije treba shvatiti kao izokrenuto lice zavičajnog? Zavičajna kao
sitnog i plitkog samozadovoljstva. Sklona svojevrsnu konkretizaciju njenog internaci- i tzv. internacionalistička poezija vrijedi
je otkrivalaštvu, a da bi otkrivala, spremna onalističkog duha. samo onoliko koliko je poezija.
je učiti. Učitelj je zavičaj, a i iskustvo svi- Poricanje zavičajnih odrednica poezije Svatko ima pravo na svoju pjesmu. Pro-
jeta. Svaka nova pjesma treba biti istodob- vodi njenom gušenju. Nije sudbina zavičaj- mašena je svaka pjesma koja istodobno ne
no i rođenje i smrt zavičaja. Zauzimajući nog da se utapa u opće, već da se samo pro- postaje sveopća pjesma. Tužno je kada tzv.
prema prošlosti apologetski stav, zavičaj- širuje do razmjera preovlađujuće forme, a i internacionalne pjesme ne razumije i ne pri-
ni pjesnici kadikad glorificiraju pojedina načina mišljenja u koji će jednog dana pod hvaća narod iz kojeg je pjesnik nastao. Histo-
djela i ličnosti, daju im značenje zavičajnih utjecajem dijalektičke neumitnosti i samo rija literature nas uči da su pravi, nadahnuti
zavičajni pjesnici najbolji internacionalisti.
O AUTORU Sreća je da postoje i teoretičari literature,
a i neki pjesnici fleksibilnijeg mentaliteta,
Književnik Nusret Idrizović (Bijelo Polje, „Kozara“; knjigu pripovjedaka „Borkina koji dobronamjerno poručuju da zavičajem
1930. – Zagreb, 2007) bio je poznat kao ljubav“ te romane „Ne zaboravi sviralu treba izići iz zavičaja i tako se pokušati pri-
pisac povijesne sudbe Bosne od srednjo- baćo“, „Smrt nije kraj“, „Mrav i aždaha“, bližiti poetskom univerzumu.
vjekovlja do danas. Najbolju je recepciju „I noć... i dan“; „Divin“, „Ikona bez boga“ i Realno ocjenjujući antipoetski trenutak
doživio u Hrvatskoj gdje je primio dvije „Vučje grlo“. Autor je mnogih radiodrama u kojem stvaramo, nakon eksplikacije zavi-
ugledne nagrade (knjiga „Kolo bosanske i radiokomedija, između kojih izdvajamo: čajnosti i bezavičajnosti u shvaćanjima ne-
škole smrti“ dobila je nagradu Željezare „Bezazlene vukove“, „Obračun“, „Koga kih stvaralaca i tumača pjesničkog čina, valja
„Sisak“ kao najbolja knjiga eseja objav- voli Ladislava“, „Pismo idolu“, „Nasilje reći da je na kraju krajeva i poezija, poezija
ljena u bivšoj Jugoslaviji godine 1984, a hipotalamusa“, „Apage, satanas“. Uz to, uopće, u suštini bezavičajna emanacija vje-
knjiga „Kolo tajnih znakova“ nagrađena je Idrizović je dramatizirao više od stotinu rojatno najsuptilnijeg ljudskog duha.
najvišom hrvatskom nagradom „Vladimir romana domaćih i stranih autora za za- Poezija, dakle, poezija uopće, traži svoj
Nazor“). No, taj proces prepoznavanja grebačku radijsku emisiju „Radioroman“. zavičaj.
još nije završen jer je riječ o pjesniku, ro- Napisao je nekoliko scenarija i sinopsisa Polazi li pjesnik samo s vizura svoje vla-
mansijeru, esejistu, radijskom piscu i dra- za dokumentarne i igrane filmove, a pre- stite domaje, teško da će postati građanin
maturgu. Njegova trilogija, koja uz rečene vođen je na više jezika. „Stav“ iz autoro- svijeta, kao što nikad neće postati građanin
knjige ubraja i naslov „Kolo svetog broja“, ve bogate književne ostavštine objavljuje svijeta bez okoliša svoje planine.
po svojoj stilskoj i sadržajnoj osebujnosti i slabo poznate eseje i putopise. Žanrovi su Kao što pjesnik traži svoj zavičaj, i zavi-
danas zadržava kultni status. Spomenimo to u kojima je Idrizović briljantno funkcio- čaj traži svog pjesnika.
još njegove knjige pjesama „Tišine se ne nirao te je doista velika šteta da iza sebe Da bi se slijedio zavičaj, ne treba se po-
mogu odreći“, „Zvona i usne“; monografiju nije ostavio obimniju građu. zavičajiti, već planetarizirati...
Zagreb, maj 1976. n

STAV 21/7/2023 67