Page 64 - STAV broj 437
P. 64
KULTURA
NUSRET IDRIZOVIĆ
Rođenje i smrt poezije zavičaja
PJESNICI-INTERNACIONALISTI
SU NAJVEĆI SKOROJEVIĆI,
ZANEMARITI ZAVIČAJNU
SAMOSVIJEST KOBNO
JE ZA POEZIJU
Mi još uvijek ne znamo što je to zavičaj. Što je zavičaj za pjesnika? Je li to prvi ugledani pejzaž, prva
izgovorena riječ, sve ono što je ukorijenjeno u djetinjstvu, prve spoznaje, ili je zavičaj onaj pejzaž u
kojem smo sazreli intelektualno i ljudski, u kojem smo de facto i postali ljudi? Doista, možemo li
precizno definirati: što je zavičajno, a što nezavičajno? Budućnost prošlosti zavičaja ili prošlost bez
budućnosti kozmosa? Da li je poezija potrebna nepismenom zavičaju? Je li zavičajni mitovi smetaju samo
pjesnicima koji egzistiraju u državi kao središtu otuđenja? Postoji li zavičajnost isključivo progresivne
provenijencije? Može li se NAPREDNO živjeti bez opterećene svijesti u vlastitom identitetu?
Granice mog jezika i odlučio se za preinačenje umjetnosti. Teh- jer je, avaj, kao bogom poslani prorok imao
nokratsko vrijeme stvorilo je poseban sen- sveto nadahnuće koje je u formi klišejizira-
granice su mog zavičaja zibilitet. Pošto je urbani čovjek uveliko po- nih metara i rima prenosio uglavnom ne-
stao alijenirano biće, njega eventualno mogu obrazovanom pučanstvu vjerujući da vrši
(Ludwig Wittgenstein) zanimati samo kompjuterske metafore, ma- ulogu mesije, demiurga, spasitelja, narodnog
šinska znanost, brzina potrošača-skorojevića, tribuna. Bilo je dovoljno osvojiti vještinu
Jednima je poezija stvar posvećenih, glas konkretna poezija koja se ispisuje brojkama i donekle harmoničnog slikovanja, klikova-
Boga, baklja koju je ovaj ili onaj poslanik bacio arhitektonskim domišljatostima. Nadsvijest, nja, ajkovanja, srceparajućeg lamentiranja,
među ljude da se o nju otimaju, a i kolju, ako podsvijest, tijek svijesti, misaono opredmeće- pa zadovoljiti nerazvijene potrebe zavičaja-
treba. Drugima je poezija bezvrijedni proi- nje objektivnog, negiranje bilo koje discipline ca naviklih ne samo poeziju nego i sve oko
zvod uzaludnih dokoličara. Roba. Suvišnost. u koncipiranju i oživotvorenju djela – sve to sebe shvaćati i tumačiti isključivo na način
„Poezija liječi rane što ih zadaje razum“, znači negaciju poezije u klasičnom smislu. svoje domaje.
pisao je Novalis. Bez poezije, propala bi Međutim, ta sreća, ili nesreća, još se ne Zavičaj je, znači, bio izvorište i utočište,
nada svijeta. zna, nije snašla samo poeziju. Kritičari Jo- nada i spokoj, spoznaja, iskustvo, inspiracija,
Dok neki zanesenjaci političke hemisfe- ycea i Prousta pronašli su u njihovim dje- a isto tako gotovo i jedini konzument poet-
re misle da je poezija samo objekt duhovne lima opravdanje za definiciju: antiroman. skih tvorevina.
proizvodnje, zaljubljenici rime i poetskih Nadrealisti su od dijaloških štiva napravili
ritmova uspaničeno upozoravaju da će bez antidramu. Varijabilni dodekafonski sustavi IGRE PJESNIK – ZAVIČAJ
poezije umrijeti ljepota življenja. i elektronsko pražnjenje zvuka stvorili su u Nije bilo lako pjesniku koji se ogriješi
Kad je poezija nepromišljeno pala s ne- glazbi ne samo pometnju, preblag je to izraz, o zavičajnu etiku. Zavičaj začas posta pro-
kog božanskog trona, postala je „antipoezi- nego kompletnu negaciju naslijeđenog. Ra- kletstvo, tamnica, iznevjerena nada. Teško
ja“, ili, što bi rekao Jean Cocteau, religija bez zne varijante apstrakcionizma vratile su sli- proživljene godine u zavičaju jednom pje-
nade. Misao nije teško proširiti: anti-pjesma karstvo nagonu gotovo pećinskog čovjeka. sniku mogu biti motorna snaga stihovanja,
– anti-čovjek. Jer živimo u eri kibernetike i Sve do nedavnih vremena poezija je u nas a drugom – stres, frustracija, potreba da se
industrijskog automatizma. Ovo je vrijeme shvaćana kao otkrovenje božanskog duha. ta navodna svetost što prije zaboravi. Tužno
mnogolikih smjena ne samo u poeziji nego Pjesnik je živio u kneževini. Sudbina čo- i paradoksalno, ima mnogo pjesnika koji se
i u svim njenim pratilicama. Na stubištu ci- vječanstva nije ga mnogo zabrinjavala. Nije nerado sjećaju zavičaja, jer i zavičaj je neko-
vilizacije čovjek je osvojio još jedan stepenik osjećao potrebu iskustvo stjecati i znanošću me majka, a nekome maćeha. Zavičaj pruža
64 21/7/2023 STAV
