Page 65 - STAV broj 437

prva sunčana obzorja, ali zadaje i prve rane. nacionalno? Svođenje poezije na zavičajnu prirodama, nemirnim duhovima, vječnim
Kad shvati da njegov zavičaj nije raj u koji dimenziju, je li to put ograničavanja i zatva- lutalicama?
Bog, vjerojatno zbog zaboravnosti, ne šalje ranja ili temeljenje, oplođavanje, osigurava- Takozvanom običnom čovjeku zavičaj je
blaženu nadahnutost, pjesnik se odriče in- nje trajnosti? Kad zavičajno postane domi- tamo gdje mu je i trbuh, a pjesnikov uglavnom
stitucije čekanja, ne prihvaća više filozofi- nantno mjerilo, mora li poezija postati puko tamo gdje mu je jezik. Ubi bene, ibi patria.
ju strpljenja i trpljenja na vlastitom pragu. sredstvo mitologiziranja? Ne bi se smjelo smetnuti s uma da po-
Osjeti li da jedan primitivizam zamjenjuje Što je to, dakle, zavičaj? jam zavičajno u modernoj poeziji nije samo,
drugi, a kultura ne dolazi, diže jedra i plovi, kao u vrijeme romantičara, prilično naiv-
plovi kadikad i u svoje vlastito bespuće, bez PJESNIK BI SE OSLOBODIO ZAVIČAJA, ALI no i nevino slikanje bokorovitih zavičaj-
povratka. Pritom nosi stanovita ozlojeđenja, KAKO SE OSLOBODITI DJETINJSTVA? nih šuma, prsatih udavača s uzdasima na
a i spoznaje da u lošoj poeziji DOBRO uvijek Jednom je pjesniku zavičaj međubrijež- prozorima, ispruženih ruku suludih bož-
pobjeđuje, ali pjesnik oktrojiranog DOBRA ni vidokrug; drugom – pokrajina geopoli- jaka koji, u nedostatku umjetničkog živo-
ostaje pobijeđen. Ni iskrenost nije iskrenost tičkog tipa; trećem, u našim prostorima, ta, prilično uspješno zabavljahu zaljublje-
ako se iskazuje samo u zavičaju i na zavi- ne preparandiskinje, kalfe, pisare, potajno
čajni način. Ako pjesnik mora biti ukleti zaljubljene mlade svećenike svih
nemoćnik u zavičaju, ne mora valjda to biti konfesija, pandure, telale, upara-
i drugdje. Tjeskobu zavičajnosti i apsurd đene oficire, građanske politikan-
dobrovoljnog podvrgavanja toj doktrini – te, bakaline, birtijaške rodoljube i
i zavičaj je doktrina – zamijeniti nekom Bog te pita koje još ne nepouzdane
drugom tjeskobom, eto i u tome čina po- potrošače poezije kao ne baš odveć
etske senzacije. Potreba za slobodom (slo- mnogo potrebna produkta zavičaj-
boda-nužnost, sloboda-stvaranje) pjesniku nog duha. Ne bi se dakle pod poj-
je alibi za njegovo prividno napuštanje mom zavičajno smjelo uzeti samo
uskih interesa zavičajnosti, jer on već na to, nego i ono što se naziva nar-
početku igre na nivou pjesnik – zavičaj cisoidno, netrpeljivo, arogantno,
naslućuje da prekršitelj igre nije isto što prepotentno, uzurpatorsko, čak i
i varalaštvo ili, ne daj Bože, i izdajništvo. militantno veličanje svoje domaje
Ali mi još uvijek ne znamo što je to uz obavezno obezvređivanje svega
zavičaj. Što je zavičaj za pjesnika? Je li što je iza našeg okrutnog plota, gle-
to prvi ugledani pejzaž, prva izgovore- dajući svoje vrane kao grlice, a tuđe
na riječ, sve ono što je ukorijenjeno u grlice kao vrane.
djetinjstvu, prve spoznaje, ili je zavičaj Neki pjesnici počinju i antizavi-
onaj pejzaž u kojem smo sazreli inte- čajnim tonovima. Otpor zavičajnoj
lektualno i ljudski, u kojem smo de tradiciji. Neki, opet, počinju otporom
facto i postali ljudi? Doista, možemo i njime završavaju, neovisno o tomu
li precizno definirati: što je zavičajno koliko je njegova sredina opterećena
a što nezavičajno? Budućnost prošlo- zavičajnošću. On zavičaj osjeća kao
sti zavičaja ili prošlost bez budućno- smetnju, a tradiciju kao okove, već na
sti kozmosa? Da li je poezija potrebna samom početku okreće leđa jednom i
nepismenom zavičaju? Je li zavičajni drugom da bi im se, pomalo stidno, po-
mitovi smetaju samo pjesnicima koji čeo vraćati u periodu zrelosti. Da, ima
egzistiraju u državi kao središtu otu- puno pojmova zavičajnosti. Statičnu
đenja? Postoji li zavičajnost isključivo zavičajnu misao, sklonu da u svakom
progresivne provenijencije? Može li se NA- pokušaju preispitivanja prošlosti vidi
PREDNO živjeti bez opterećene svijesti u zavičajna regija; a nekome Balkan, Euro- herezu i maltretiranje povijesti, neki će
vlastitom identitetu? Može li zavičajno is- pa, svijet, pa kozmos. Istok, Zapad, Sjever, pjesnici vrlo lako optužiti zbog njegovanja
crpljivati umjetnikovu radoznalost, njegovu Jug. Katoličanstvo, pravoslavlje, islam, ži- idealizacije i romantičarskih zanosa, a usko-
ljudsku bit? Hoćemo li zavičajnu poeziju pri- dovstvo. Prošlost, sadašnjost, budućnost. ro će zavičaju služiti ropskom pokornošću.
hvatiti i afirmirati ili tući svim sredstvima Svijet mašte. Nacionalno, internacionalno, Najpromućurniji će od zavičajnog folklora i
optužujući zato što je „previše zagledana u socijalno – sve to može biti medij zavičaj- lokalne tradicije praviti devizni kapital. Tu
sebe, što joj je u imanenciji partikularizam, nosti. Ovisi o količini pjesnikova talenta, o će se začeti i nešto malo teorije: raspet iz-
što izbjegava interese univerzalnog, sveo- mjeri obrazovne i iskustvene nadgradnje, te među novog, nesigurnog i onog odbačenog,
buhvatnog, kozmičkog“? To što je pjesnik o prostoru u kojem se stvaraju štiva s idolo- čovjek ima potrebu vratiti se ne samo zavi-
slučajno rođen u jednom, a ne drugom zavi- pokloničkom željom da nekako prekorače čaju nego i mitu o patrijarhalnoj narodnoj
čaju – mora li to do smrti nositi kao barjak vrijeme autorove smrti. Zavičajna ili koz- kulturi. Nije sigurno da „povratnik“ neće
ili kao opterećenje? Je li samo zavičaj pruža mička preokupacija nema dakle gotovo ni- biti optužen za provincijalizam, regionali-
spas izgubljenom čovjeku u mašinskoj civi- kakvog apriornog značenja, jer ionako sve zam, kampanilizam, čak i sektaštvo. Zavi-
lizaciji? Duhovnost i običajnost, dobivaju li ovisi o mjeri talenta i dosegnutoj ili nedo- čajni delirij, reći će netko, nije ništa drugo
veći domet ako ih se lansira državnom ili za- segnutoj kulturi kazivanja. nego dogmatski delirij. Jer ako se poezija
vičajnom raketom? Je li zavičajno istodob- Ako inzistiramo na aspektu zavičajnosti, stavi u podređenost zavičaju, ona gubi na-
no i folklorno, dakle mistifikacija izvjesne upitajmo se što o tomu mogu kazati majsto- dahnuća i zračenja, postaje uskogruda, na
prošlosti i određenog prostora ili središte ri versa rođeni na moru, u raznim pustim svoj način i destruktivna.
kozmosa u kojem izgubljeni pjesnik prona- zabitima, u vojarnama tuđinskih vojni, u Ne treba kriti, čini se da je djetinjstvo
lazi svoju zagubljenu metaforu? U kojem su izbjegličkim, emigrantskim i ne zna se ko- neusporedivo značajniji aspekt u poeziji nego
i kakvom odnosu zavičajno, tradicionalno i jim još logorima? Gdje je zavičaj tragalačkim zavičaj. Uz pomoć novostečenih spoznaja

STAV 21/7/2023 65