Page 59 - STAV broj 437

Jedini koji se obradovao onolikoj vodurini surgundžija crnogorski, koji se prvi dohvati
bijaše mitropolit Pajsije. On bijaše cijelog kočeva na razmjeri i stade ih čupati, spustio
dana zasjednut uz prozor na spratu, pušeći među volove zaglavljene u glib, a voda im
duhan i pijući vino i potajno moleći Boga već bijaše do vratova, ali se zaplete među
da pusti da kiša pada još koji dan. U dubini jarmove i umalo se ne utopi. I toliko se, ja-
sebe vjerovao je da je Svevišnji pustio ovu dan, prestrašio da ga ništa ne može smiriti
kišu na njegovu pastvu samo zbog njega, da do posljednja pomast, kazivahu oni, a kiša,
ih opomene da episkopu ne valja prkositi odjednom, bijaše sasvim stala.
i da ih vrati razumu i istjera iz njih bijes.
Međutim, ni mitropolit Pajsije nije oče- CRKVA ZA POMIRENJE
kivao da će kazna i opomena ići tako dale- Sutradan se voda sasvim povuče i svi
ko. Sutradan, o podne, dok je kiša jenjavala, parohijani vareški spustiše se do episkop-
s tuzlanskih minareta dozivali se ezani, a ske rezidencije. Opet se poredaše u red i,
crno se nebo uzdizalo nazad u visine, poja- s ruke na ruku, vratiše ciglu ondje gdje ju
više se pod njegovim prozorom čamci. Bi- je prebacio mitropolit njihov Pajsije, sve-
jahu dva čamca i u svakom po dva crkvena to mu ime za vijeke vjekova. Utom crkve-
odbornika i dozivaše ga i moliše da hitno ni odbornici donesoše odnekud ono kolje
pođe s njima i da je potop počeo da uzima za razmjeru i pobodoše ga nazad. Sad se
prve žrtve. Mitropolit Pajsija im ništa ne cijela Hrišćanska Varoš okupi s lopatama
odgovori, već ih pusti da ga još mole i pre- i zakopaše temelje, a naredne godine niče
klinju, kružeći u čamcima oko episkopske pred njima novi episkopski konak na sli-
kuće iz čijih zidova, bućkajući kao kad žabe ku i priliku mitropolita Pajsije. Na istim
s obale skoče u vodu, već počinjaše da iskače temeljima godinama kasnije, kada povi-
šeper jer slana voda izgrize glinu i rastoči jesne plime i oseke odnesu Osmansko, a
brvna. Odbačajući se velikim motkama o dovaljaju Austrougarsko Carstvo, nići će
tle, crkveni odbornici su ga dozivali, i ku- zgrada mitropolije kakva je i danas. Cije-
mili Bogom, i molili, i obećavali da nika- li jedan vijek ispod svoje raskošne fasade
da više neće glasa dići protiv njega, a on, krije ona stotine istih onih cigli koje su tu-
ne odazivajući im se, u miru se spremao, zlanski pravoslavci deset godina slagali u
nabacujući na sebe cijelu svoju odoru, kao kocku, sanjajući o sabornom hramu, i koje
da će na svečanost. ih zavadiše s mitropolitom. Oni sujevjerni
„Došla maca na vratanca“, govorio je rekoše kako te cigle imaju veze s tim da ni
mitropolit Pajsije svome sekretaru i hva- do dana današnjeg stručnjaci ne razdriješiše
tao ga za ruku i davao mu znak da uspori pitanje ko je stvarni autor tuzlanske mitro-
s oblačenjem. Slavodobitno se smješkajući polije, ovakve kakav danas stoji pred nama.
poput kakvog razdraganog djeteta, objaš- Jedni se pozivaju na crteže iz januara 1911.
njavao mu je da sada moraju da se pojave s potpisima Josipa Pospišila, poznatog po
među vjernicima u punoj opremi, da ih za- sarajevskom sebilju, i Karla Paržika, koji je udareni temelji za crkvu, imali su skuplje-
slijepe svojim sjajem i pokažu im da su bez projektovao mostarsku mitropoliju, a drugi nih 6.000 dukata u zlatu, 300.000 cigli, 250
njih niko i ništa, tek životinje koje žderu na skice iz jula 1913. s potpisima Rudolfa tovara gašenog kreča i imali su srezanu ja-
i preživaju, a na kraju mu reče da ne izlazi Teniesa, koji je izradio nacrte i za sarajevsku piju. Te godine od sultana dobiše 15.000
dok ne strgnu onu listinu s njegovih vrata. mitropoliju, i, opet, Karla Paržika. groša, a zvornički sandžak-beg im ustupi
Crkveni odbornici, što su kružeći čamcem Pet godina nakon izgradnje Pajsijinih inžinjera Antona Linardovića iz Sinja, taj
sad kupili sve one direke od razmjere kako episkopskih dvora srušena je stara, Aga- je probijao puteve kroz Bosnu i izradio na-
bi pokazali da su se zaistinski pokajali, kao tangelova rezidencija i na njenom mjestu crte za vezirski konak u Sarajevu. Sama iz-
da su ga čuli. Jedan čamac se prikuči vrati- udareni temelji za saborni hram. Iako je sav gradnja crkve povjerena je Tasi Naumoviću
ma, koja bijahu sva preplavljena vodom, a kamen i ostali materijal od Agatangelovih iz Šapca, za kojeg je radio poznati neimar
jedan od dvojice crkvenih odbornika kle- konaka uzidan u novu crkvu, ipak, građena Risto Nedeljković Ohriđanin.
če na koljena te zaburi kolac od razmjere je ona osam godina. Opet su tuzlanski pra- Historija zna i tačan datum osveštenja
i poče s njim da struže po drvetu. Načini voslavci morali otkidati od usta i skuplja- temelja sabornog hrama. Bio je 6. maj 1874.
on tek nekoliko trzaja s onim kocem, kad, ti ciglu po ciglu i slagati je na istom onom godine, nedjelja, a Živko Crnogorčević u
voda izbaci rastrgnut papir na kojem više mjestu gdje bijaše složena prije mitropolita svojim memoarima zapisa ovako: „Mitro-
ne bijaše ni slova od arhijerejske poslani- Pajsije. Povijest je uspjela sačuvati imena polit Dionisija već je pripravio bocu u koju
ce mitropolita Dionizija Ilijevića. Dok je članova crkvenog odbora iz godine 1868, da- je metnuo papir i popisao što treba: hram
nastojao da dovuče papir do ruba čamca, kle, istih onih ljudi koji su zbog cigle došli crkve Sveti Sava, sultanovo ime, svoje ime
otvori se ponad njih prozor i na njemu se u sukob s novim mitropolitom. Bijahu to i nas opštinare, i metnuo je u istu bocu zej-
pojavi blistavo lice njihovog novog mitro- Jovan Jovanović, Niko Petrić-Mihailović, tina, pak onda papir, te bocu u jednu pleka-
polita. Pajsije im osornim glasom naredi Lazo Kaljalo-Đokić, Risto Jovanović-Ho- nu kutiju i zalemio i onda već je došla ista
da se sasvim primaknu pod prozor i baci roščić, Živko Crnogorčević i Manojlo Bla- na vrh oltara u fundament. Tad brže-bolje
odozgo jedan konopac pa se on i sekretar gojević. Do te godine, pored cigle i kreča, majstor Tasa i Risto s majstorima počeše
spustiše i u znak pomirenja udariše krstove uspjeli su skupiti i 4.000 dukata u zlatu, i metati kamen, jedan po jedan, i malter, te
pred lica kleknutih i skrušenih odbornika. ne zna se da li je mitropolit Pajsija uspio da tako zidati, a mutesarif sa svima svojima
Dok su plovili prema Donjoj Varoši, sne- im izmami i novac i uzida ga u svoju epi- nikuda ne miče, a tako isto i vladika u or-
bivajući se usljed silnog kajanja, odborni- skopsku rezidenciju. Šest godina kasnije, natu s popovima i s nama opštinarima, a i
ci im ispričaše kako se onaj Crnogorčević, kada budu srušeni Agatangelovi konaci i ostalog svijeta bilo je vrlo mnogo.“ n

STAV 21/7/2023 59