Page 58 - STAV broj 437

DRUŠTVO

mitropolit Pajsije udario razmjere i zakopao
temelje, do stare episkopske kuće i stadoše
vraćati njihove cigle nazad. Prenosili su ih
od ruke do ruke u ritmu glasa onog što je
čitao, a na čelu im bijahu Cincari. Uskoro,
uz sami zid episkopske kuće opet stajaše
kocka naslagana od njihove cigle koju de-
set godina skupljaše, sanjajući o sabornom
hramu. Tad se izdvoji jedan od Crnogorče-
vića i pozva se na svoje drobnjačke pretke i
poče čupati ono izdiljano kolje i rušiti raz-
mjeru za novi episkopski stan. Njegovim
primjerom dadoše se i ostali, te se hvataše
kolja i Trifkovići i Jovanovići i Đuranovi-
ći i Ristići i Todići i Jakšići i svi se sada,
razbacujući razmjeru okolo, pozivahu na
svoje junačke pretke i hajduke i prkosni-
ke zulumu iz Polimlja, iz Hercegovine, iz
Dalmacije, iz sred Bosne, a nađe se među Nigdje na vidiku ne bijaše čovjeka i sve je slutilo na smak
njima i nekoliko muslimana, prekosavskih
i prekodrinskih doseljenika, jedan isuka svijeta. Svako se popeo na tavan, pod badžu, i svako moli Boga
kuburu iza pasa i opali u nebo. To kao da da otkloni od njega ovu kaznu i svaki grijeh. Jedini koji se
bijaše znak ostalima da su se dosta petljali obradovao onolikoj vodurini bijaše mitropolit Pajsije. On bijaše
u tuđe poslove, te se oni raziđoše i ostavi-
še pravoslavce njihovoj brizi i muci, a na cijelog dana zasjednut uz prozor na spratu, pušeći duhan i
kraju kolone gegaše se medvjed za kojim pijući vino i potajno moleći Boga da pusti da kiša pada još koji
trčahu djeca i gađahu ga kamenicama ne
bi li ga razljutili. dan. U dubini sebe vjerovao je da je Svevišnji pustio ovu kišu na
njegovu pastvu samo zbog njega, da ih opomene da episkopu
POTOPLJENI SVIJET
Tri dana mitropolit Pajsije nije izlazio ne valja prkositi i da ih vrati razumu i istjera iz njih bijes.
na svjetlo dana. Pred episkopskog sekre-
tara istiskivao je svoje najdublje straho- nebo bijaše tako crno i toliko se spustilo ka ka Poljskoj kapiji i sasvim odsiječe pravo-
ve, govorio mu je da tek sada shvata kako zemlji da se ljudi bojaše izađi napolje stra- slavni od ostatka svijeta. Naslagana cigla
se osjećao biskup vitenberški kada mu je hujući da će glavom zapeti za njega. Nabu- uza zid episkopskog stana bijaše sasvim
Martin Luter zakucao 95 teza i zahtjeva na ja Marinac i razli se na sve strane, a potok preplavljena vodom, a po površini plutaše
vrata katedrale. A ovaj ga smirivaše, neka Pavkuša postade rijeka, obijesna i virovi- oni kočevi iz razmjere za novu episkopsku
se kani pretjerivanja, ta njemu su zakucali ta. Voda sasvim pomahnita pa se miješaše kuću. Nigdje na vidiku ne bijaše čovjeka i
samo jednu listinu, i to nepismeni kulu- slatka koja padaše s neba sa slanom koja sve je slutilo na smak svijeta. Svako se popeo
čari, a među njima jedva da se nađe neki se dolijevaše iz zemlje. Bare se na Koloba- na tavan, pod badžu, i svako moli Boga da
koji natuca slova, ta zar se jučer nisu iz ri pretvoriše u jezero, a voda presiječe put otkloni od njega ovu kaznu i svaki grijeh.
sveg srca smijali kako je čitao i sricao i lo-
mio jezik da ni sam ništa nije razumio od
pročitanog? Jučer smo se smijali, ali danas
moramo biti ozbiljni, govori mu mitropolit
Pajsije, jer ovo već prelazi granice episko-
pije i sam sandžak-beg ga zove u konak da
mu objasni novonastalu situaciju i da spri-
ječi okupljanje naroda, jer ništa neće valjati
ako on pošalje vojsku da rastjera narodne
buljuke. I neće, i to s vojskom ne dolazi u
obzir, kazuje Pajsije. Ali popuštanja nema,
kazuje i to. I još kazuje kako dobro poznaje
bosanskog seljaka, taj će se kočoperiti po-
put horoza tri dana, a onda će se izgubiti
kao da ga nikada nije bilo, i najbolje mu je
ne odgovarati, jer, ako mu odgovoriš i još
više ga razdražiš, onda se čuvaj, tad taj pre-
lazi sve granice i svaku mjeru i ništa ga ne
može zaustaviti. Samo nehaj svodi ga na
njegovu pravu mjeru, zaključuje Pajsije, i
još jednom ponavlja kako tek sada razumije
kako se osjećao biskup vitenberški.
Četvrtog dana razvali se nebo i stuštiše
se kiše. I sutradan je padalo bez prestanka, a

58 21/7/2023 STAV