Page 57 - STAV broj 437

odbornici mu govoraše da je to za crkvu i
ni za kakvu drugu namjenu. On, šepure-
ći se poput kakvog purana: „Nisam pitao
zašto je namijenjen, nego koliko ga ima?“
Pa crkveni odbornici, stežući bijesno svo-
je šubare među prstima, gledaše jedan u
drugog, 300 tovara, ako ne i koji više, i to je,
gospodine... A on ih prekida u pola riječi i
pruža šaku na rukoljub, to je, gospodo, go-
vori s puno ironije u glasu, za novu zgradu
mitropolije. Ako hoćete mitropolita, onda
morate prvo imati gdje da ga smjestite, a
za ostalo ćemo lako i do vijeka.
I oni se raziđoše, šapućući između sebe,
kako nije pošteno, a najstariji govorahu kako
se sjećaju da je, onomad, kada se, sa san-
džak-begom koji prenese sjedište sandžaka
iz Zvornika u Tuzlu, doseli ovamo cijela epi-
skopija, mitropolit Agatangel – i on bijaše
Grk, i to takav da je srpski jedva natucao –
zanoćio u kući popa hadži Marka i živješe
ondje sve dok ne izgradište episkopsku i
ništa mu nije falilo, i toliko obviknu na tu
kuću da s teškom mukom rastavi od nje i
useli u episkopsku, ovu, koja je još valjana
i uz koju deset godina slagasmo ciglu po
ciglu i gasismo kreč za crkvu, veliku, za
jedan naočit saborni hram.

NESUGLASICE S CIGLOM
Sedamnaest dana su crkveni odbornici
kružili oko mitropolita Pajsije, koji nadgle-
daše kako kulučari prenose ciglu s mjesta
na koje je oni slagaše deset godina na mje-
sto gdje je već bila načinjena razmjera za
novu episkopsku rezidenciju. Ali ni jedan
od njih nije nalazio snage pa da mu istrese
u lice ono što ih je peklo i da je to njiho- omiljeni Dionizije poručivao sveštenicima u A onaj je čitao ispočetka, podižući glas
va cigla i da je to njihov kreč i njihov san svojoj novoj mitropoliji, sarajevskoj. „Do sada sa svakim novopridošlim znatiželjnikom:
o crkvi i da se prvo gradi kuća za Božiju sam imao eparhiju u Tuzli i bijah s njom sa- „Tako i od vas tražim da odgovorno vrši-
službu, a onda stanovi i kuće za episkope i svim zadovoljan i tamo sam s hristijanima u te svoju misiju i da uvijek imate knjigu u
đakone. Tako njima govoraše i mitropolit uzajamnoj slozi i ljubavi mirno živio“, čitao rukama, da budete trezveni, pametni, vri-
Agatangel, i mitropolit Meletije, i oba Di- je onaj i povisivao glas upinjući se na prste i jedni, dobronamjerni i da ne lutate okolo
onizija, a pogotovo ovaj potonji, koji među dlanovima praveći trubu pred usnama koju pod izgovorom skupljanja milostinje, da
njih dođe kao Ilijev, a ode od njih kao Ili- je okretao prema episkopskim prozorima. se ne zadržavate po dućanima i kafanama
jević, jer ih toliko poštovaše da je svome „Tako i od vas tražim“, čitao je dalje onaj, a i da ne pušite duhan na javnom mjestu, da
prezimenu dodao nastavak „ić“ kako bi i oko njega se sve više iskupljaše svijeta. ne psujete, da izbjegavate prepirku i sva-
po tome ličio na njih, jer taj se ni po čemu Privučeni ovom predstavom, sada, prvo đu, da se prema pastvi ophodite blago, tiho,
od njih razlikovao nije. Osamnaestog dana stidljivo i pojedinačno, a onda u buljucima očinski.“ I tu onaj što je čitao zadiže ruku i,
neko od crkvenih odbornika, ili njih više, počeše dolaziti i katolici, koji živješe u tride- mašući pesnicom prema episkopskim pro-
ili svi, ili niko od njih, zakuca na vrata epi- setak kuća u Hrišćanskoj Varoši. Ostavljali zorima, ponesen riječima iz Dionzijeve po-
skopske rezidencije arhijerejsku poslanicu su svoje kaldrmdžijske, ćurčijske, terzijske, slanice, nastavlja sam, riječima svojim: „A
koju, čim stupi na novu dužnost, za mitro- kujundžijske, dunđerske, i svakakve još ala- ne da se inatite s njima i da im oduzimate
polita sarajevskog, njihov Dionizije Ilijević te i oruđa i hrlili su ovamo privučeni onim ono što su prije vašeg dolaska namijenili
uputi sveštenicima svoje nove mitropolije. glasom, a na kraju dođoše od njih i Štitići, za nešto drugo...“, i tu se zakašlje i sasvim
Tako mitropolitu Pajsiji kazaše sve ono što pa i Cvijetići, ugledni trgovci, koji držaše ostane bez glasa.
ih je tištilo i što su nosili u grudima kao dućane odmah uz Poljsku kapiju. Siđoše s Na kraju, ohrabreni riječima njihovog
žeravu svih ovih sedamnaest dana kružeći kapije stražari pa se i oni prikučiše da čuju omiljenog mitropolita – na kojeg bijahu
oko njega kao obijesni psi koji se ipak boje o čemu je riječ i kakvo se varivo ovdje kuha, izuzetno ponosni, jer, bez imalo skromno-
ugristi gospodara. a za njima na jazom otvorenu kapiju izbi sti, smatrahu oni da su i sami pridonijeli
I ne bi im dosta. Pošto je i među njima, cijela procesija radoznalog muslimanskog tome da među njima nikne jedan mitropo-
crkvenim odbornicima, bilo malo pismenih, svijeta, nahrnuše kao na vašar. Poslije njih lit vrijedan sarajevske episkopije – podstre-
a među običnim pukom i seljacima niko, do- dođoše i Jevreji i na kraju Romi dovedoše knuti podrškom sa svih strana i od svake
đoše oni pred vrata episkopske kuće i stado- medvjeda i udariše u defove i pola se Do- vjere, okuražiše se oni sasvim i načiniše
še okupljenoj svjetini čitati ono što je njihov nje Tuzle iskupi pred episkopskom kućom. red od onog blagog uzvišenja, na kojem je

STAV 21/7/2023 57