Page 55 - STAV 119 15.06.2017

BOŠNJAK U NEw yORKU

Povremeno svođenje računa i potreba za gumicom

a onDa se uDarim

šakom u glavu,

seBi nešto opsujem

Sjedim i razmišljam o svim niskostima i predrasudama koje su
me pratile kroz život. Sjećam se svog rasizma i svoje ksenofobije,
Piše:
Nebojša pljuvanja na češke šatore, smijanja dok su maltretirali “šiptare” u
ŠERIĆ ŠOBA JNA, gnušanja zbog dolaska prvih Kineza u Sarajevo, izbjegavanja
da u metrou sjednem pored crnaca i Meksikanaca

e mogu se sjetiti kada sam prvi svojih škodā u raspadanju, tu i tamo imali cura fasovala bi sve pogrdne izraze koji
put upoznao nekog stranca. Bilo novaca za sladoled, a rijetko kad bi cijela bi se mogli izgovoriti. Ako bi to došlo do
je to vjerovatno na moru dok familija imala love da ode u kino i gleda ušiju njenih roditelja, nastala bi porodič-
Nsam se brčkao u plićaku s osta- neki od seksi filmova koji su kod njih na drama s nesagledivim posljedicama.
lom djecom iz raznih evropskih zemalja. bili zabranjeni. Nismo pokušavali da se Pravi stranci stigli su tek u ratu. Nisu
Kako nismo mogli komunicirati svojim s njima sprijateljimo, ustvari, željeli smo to bili “glupi” turisti već ljudi s interna-
maternjim jezicima, prvo se objašnjavalo da se što prije pokupe i vrate u svoju pri- cionalnim reputacijama. Bacali bismo im
rukama. Kasnije se sklepalo nešto riječi mitivnu i zaostalu zemlju. Usred noći bi se pod noge, naša servilnost nadilazila je
toliko bitan koliko akcija koja se dešava- stav.ba
granice ukusa. Moglo se od njih izbiti ne-
se neko hrabar i dovoljno pijan popišao
iz svakog jezika, napravila se neka inter-
kih cigara, pokušati dokazati da smo i mi
na njihov šator, što bi se zatim uz smijeh
nacionalna varijanta i savršeno smo se ra-
civilizirani i da nismo primitivci s naslov-
zumjeli. Prevladavale su njemačke riječi,
danima prepričavalo.
Naravno, stvari nisu bile jednostav-
nih strana svjetskih časopisa kakvim su
bilo je nešto engleskih, jezik nam i nije bio
no i Slovakinja, ali sve smo ih trpali pod
ko je ko i odakle je, naša dužnost bila je
la, igračke koje su se koristile, dušeci koji ne. Bilo je tu i lijepih Čehinja (vjerovat- nas obično predstavljali. Nije bilo bitno
su se napuhivali, rakovi koji su se vadili Čehinje), pa su se pred romantikom pre- da budemo prema njima susretljivi i po-
iz plićaka, kule od pijeska koje su rušili drasude gurale ustranu. Svako bi izabrao nizni, iako nismo imali pojma zašto su tu
valovi, paštete mazane po kruhu, slado- svoju Čehinju, kupio joj sladoled, možda i šta rade. Biti pozvan na večeru u neki
led koji bi ispao ispred slastičarne, suze i Coca-Colu, i krenula bi priča. Poslije bi restoran zatvorenog tipa, koji je služio
koje su oblivale lice nekog nepravedno se, eventualno, ljubakalo na nekoj klu- isključivo strancima, za nas jadnike bila
zapostavljenog u igri. Sutradan bi mama pi u mraku, otišlo na plažu, a sutradan je naučna fantastika. Neki su se uštelili u
pravila palačinke koje nam je servirala na noga u dupe. tome, dobili dobre poslove kod stranaca,
stolu ispred pansiona, a pridružio bi nam Sjećam se k’o jučer kada je za vrije- pa su i oni postali posebni, dobivali vi-
se i stari Nijemac i s nama uglas vikao: me Olimpijade neki konobar pokušao soko mjesto u društvu koje im inače nije
“Pa-la-čin-ke!” Ipak sam se pitao otkud olešiti Kirka Douglasa tražeći mu neku bilo namijenjeno.
Nijemci kod nas na moru kada smo ih po- basnoslovnu sumu za jedan obični viski. I tako, sjedim i razmišljam o svim
tukli u svim filmovima. Jedne se godine Kirk k’o Kirk, nije bio budala. Iako je niskostima i predrasudama koje su me
na Lopudu pojavio i jedan crnac, što me imao novaca, zašto bi Kirk ispao maga- pratile kroz život. Sjećam se svog rasiz-
je zaista zbunilo. Pitao sam mamu: “Kako rac pa platio viski u nekoj pripizdini sku- ma i svoje ksenofobije (prema “gorima”
je ovaj čiko ovoliko pocrnio?” plje nego usred Hollywooda?! Konobar od sebe), pljuvanja na češke šatore, smi-
Dosta godina poslije, kampiralo se s je kontao da ovaj pare bere s grane, nije janja dok su maltretirali “šiptare” u JNA,
rajom. A kamp k’o kamp, vazda pun Čeha razmišljao o tome da je možda Kirk imao gnušanja zbog dolaska prvih Kineza u Sa-
i njihovih zavrzlama – prikolica i šatora, teških momenata u životu, kad nije imao rajevo, izbjegavanja da u metrou sjednem
raznobojnih kupaćih kostima obješenih love, i sigurno ju je znao cijeniti više nego pored crnaca i Meksikanaca i sličnih stvari
na sve strane. Nismo ih voljeli, ustvari, naš konobar. kojih ranije nisam bio svjestan. Dug sam
mrzili smo ih jer su bili drugačiji od ci- A onda bi se opet na ulici pojavio neki put prošao, milion je godina protutnjalo,
viliziranih Nijemaca, Holanđana i Engle- crnac, vjerovatno neki nesvrstani student a demoni iznutra još tu i tamo iskaču. A
za koji su uglavnom spavali po hotelima. iz Somalije ili Sudana, hodao sam sam- onda se udarim šakom u glavu, sebi nešto
Bili su nekako jadni i čemerni, pržili su cijat ulicom i kupio poglede prolaznika. opsujem, u nevjerici stanem i posmatram
se na plaži po cijeli dan u svojim jeftinim Nijedna djevojka ne bi se usudila proše- neku tačku kao da će se ta tačka pretvo-
plastičnim sandalama, jeli samo krompire tati s njim ulicom, a ako bi se to slučajno riti u gumicu i izbrisati svu prljavštinu
koje su u vrećama donosili na krovovima desilo, sutra bi sve brujalo o tome, jadna prošlosti koje se tako mnogo stidim. n

STAV 15/6/2017 55