Page 60 - STAV 119 15.06.2017

DRUŠTVO

kakav gubitak, smrt ili ozljeđivanje koje
se desi tokom putovanja. Alfonso Arma-
da i Gervasio Sanchez pomogli su mi da
se, sa skromnim prtljagom, ukrcam u li-
menu kutiju. Pratnja su nam jordanski i
egipatski vojnici, a kroz prozor gledam
kuće uništenih krovova, pocrnjela tijela,
krnje telefonske stupove, ceste koje ne
vode nikamo... Na parkingu pošte pono-
vo pretres, pregled, mali labirint između
vreća napunjenih pijeskom i konačno
ulazak u zgradu u kojoj francuski vojni-
ci nutkaju kolege kanapeima, piletinom,
mesom. Kolači, vino i šampanjac za naci- Juan Goytisolo i Susan Sontag
onalni praznik 14. juli. Napuštam zgradu u Sarajevu 1993. godine
i s kolegama se istog trena upućujem ka
“Holliday Innu”. oko 1.200 djece. Nemaju vode. Uprkos čovječnosti počinjene u bivšoj Jugoslavi-
pomoći “Medicinara bez granica”, ne- ji, otjelovljene u brojnim rezolucijama i
BOLNICE, GROBLjA maju skoro ničega. Dječija soba uzorak ugovorima, ako dobro poznajete Milo-
Mjesečni bilten ministarstva zdravlja, je patnje u ovom gradu. Djevojčica s no- ševića, Karadžića, Matu Bobana i slične,
objavljen kratko prije mog dolaska, otkri- gom u kantici vode gleda me nestrpljivo. vježbe su retorike za galerije, čisto mrtvo
va svu sirovost veličine genocida počinje- Nemoguće joj je postaviti bilo kakvo pi- slovo na papiru. Zločinci, poznati svima,
nog od aprila 1992. godine nad bosanskim tanje. Azra, ranjena u vrat snajperom dva putuju u New York, Pariz, London i Že-
narodom. 140 hiljada mrtvih, 1.835,000 dana ranije; Nazira, žrtva zapaljive gra- nevu, primaju s osmijehom priznanja...
raseljenih, 38.000 silovanih žena... Odlu- nate; Adis, stigao je prije dvije sedmice Komedija koju igraju dvije strane ne
čio sam posjetiti bolnicu Koševo, najve- nakon što je ranjen kada je s prijateljem zavarava nikoga. Radovan Karadžić, obavi-
ću i najmoderniju u gradu. Put kroz uli- stajao kraj trešnjina drveta; Almir, čije jen u sanjivu auru štovatelja pjesnika Walta
ce Kranjčevića i Ðure Ðakovića prvi je je tijelo prepuno gelera, ranjen u blizini Whitmana, ne želi čak ni spominjati izraz
znak teškog života pod opsadom. Većina aerodroma i od tada ne zna ništa za po- etničko čišćenje, kako sam, uz anđeosku
pješaka nosi snopove plastičnih kaniste- rodicu; Elvedin, kostur, kostur s prestra- zaprepaštenost, odgovara nespretno na
ra u potrazi za vodom. Muškarci i žene šenim životinjskim očima. pitanja novinara. Pokolji, pogromi, polja
penju se na padine u blizini bolnice u SjEĆANjE NA užAS smrti? To je izum mudžahedina, islamski
je, sa samo 10 litara goriva u spremniku stav.ba
fundamentalisti pokušavaju dominirati
potrazi za drvima.
Evropom! Sarajevsku biblioteku spalili
Gledam statistiku Državne komisije za
Direktor Traumatološke klinike Fa-
su “Turci” kako bi Alija Izetbegović skre-
ratne zločine. Brojke ne trebaju bilo kakav
ruk Kulenović iscrpno nas obavještava o
komentar – 21.000 imena ubijenih, 5.039
nuo pozornost na Srbe, da njih optuže za
situaciji: bez vode, devet dana bez stru-
“akt bosanskog Predsjedništva kojim žele
logora, 172 uništena sela, 559 srušenih
agregata za operacijsku dvoranu... Pri- ratnih zločinaca, 169 koncentracijskih barbarstvo. Pokolj na groblju u Sarajevu,
siljeni su raditi danju kako bi iskoristi- džamija... Kako bi veliki britanski novi-
li svjetlost, u hodnicima koji su najviše nar Robert Fisk kazao, spomen na užas.
izloženi neprijateljskoj vatri. Agregat je Ova i druga neizbježna svjedočanstva
rezerviran za operacije noću. “Što bi se pokazuju jasnu volju srpskih fundamen-
dogodilo da danas pošalju na vas hiljade talista; ona obuhvaća krvavu mitologiju
granata?”, pitam. “Bili bismo prisiljeni i svjetovnu žudnju za osvetom poraza na
operirati ili amputirati pod svijećama.” Kosovu u četrnaestom stoljeću – istrije-
Doktor nas vodi kroz moderne sobe: svi biti bosanske Muslimane u strogom fizič-
su aparati ugašeni jer nema struje. Urgen- kom smislu tog pojma. Ne zaustavljajući
tno su im potrebni anestetici, zavoji, an- se da pregledam najstrašnija, spomenut
tibiotici. Tank s kisikom skoro je prazan. ću samo ona svjedočanstva koja je David
Operacijski je blok zatvoren nakon udara Rieff prikupio u svom izvrsnom izvješću
haubičke granate. Svaki je slučaj priča, objavljenom u New Yorkeru, s usana bivšeg
svaka je priča horor. Miroslav Bajić, 46, visokog čelnika UNHCR-a Joséa Maríje
hrvatskih korijena, hoda uz pomoć šta- Mendilucea.
ka i sjeda na ivicu kreveta. Eksplodiralo U malom bosanskom gradu Zvorni-
je blizu njega dok je hodao ulicom, dugo ku, u doba okupacije zloglasne paravojne
je krvario jer mu zbog granatiranja niko skupine Srba, poznatih kao Beli orlovi,
nije mogao pomoći. “Četnici”, kaže, “žele vidio sam, kaže Mendiluce, “djecu pod
posijati mržnju u našim srcima kako bi gusjenicama tenkova”. Ti ljudi slijede ko-
nas spriječili da nastavimo zajedno. Ali, herentnu strategiju kako bi maksimalno
pogledajte ovu sobu: kreveti su zauzeti, uništili imovinu i maksimalno iskoristili
u njima su Srbi, Muslimani, Hrvati...” nasilje nad ženama i djecom. Nakon što su Juan Goytisolo
Tri dana kasnije, sa svojom prevodi- izvršili svoju zadaću, za njima dolaze no- i Dževad
teljicom Almom, vratio sam se na dječiju vopostavljene vlasti, Karadžićeva policija Karahasan u
traumatologiju u istoj bolnici. Objašnjeno koja uspostavlja red. Prijetnje osnivanjem Madridu 2005.
mi je da je 11 doktora do sada operiralo Međunarodnog tribunala za zločine protiv godine

60 15/6/2017 STAV