Page 9 - STAV 119 15.06.2017
P. 9

Krenusmo uzbrdo prema pčelinjacima, po pet košnica na
                                            svakom od njih. Kako Suad kaže, od 400 do 500 hiljada
                                            radnika džabe rade za njega. Donose mu godišnje i po
                                            trideset kilograma meda po košnici, što nije malo, s
                                            obzirom na to da se medari posljednjih godina žale na
                                            opadanje mednog prinosa









                                    stav.ba



















            – Oooo, Suadeee! – zavika starina da   – Suade, skloni fenjer sa zida! Šta   Krenusmo uzbrdo i dođosmo do po-
          je odzvanjalo Visočicom.          znaš...                            velikog nišana. Neograđen je, zarastao u
             Ništa.                                                            travu i trnjinu. Suad nam ispriča ono što
            – Ooo, Suade! Ponovo se čula jeka.  PREDANjE O SIDRANu             je čuo od svog djeda Ibrahima, koji je u
             Podaleko, iz šumarka pojavi se Suad   Kod šumarka nas Suad dočeka srdač-  ovom selu prije bio imam. Ovdje leži je-
          s motikom u rukama. Čim nas vidje,   no pravdajući Ibrahima:         dan od osmanskih askera. Povremeno on
          zagalami:                            – Nema mu više fenjera na zidu, a ne   ovaj mezar ogradi, ali je blizu puta i stoka
            – Puštaj, Ibrahime! To su novinari. Ja   zaključava kuću. Sada bez fenjera ide na   ga razvali, a i vrijeme učini svoje. Kada
          sam im rek’o da dođu.             iftare i sijela. Ima neku staru lampu pa   padne kiše, muljeviti potoci sve nose pred
            – Kakvi novinari!? Goni to od sebe,   mu svijetli, ali nije ni blizu fenjera. Nije   sobom. Reče da će naći vremena i nišan
          bolan. Šta će selo reći? Nisi nikog pokr’o   mu lahko. Sam živi, a davno je prevalio   ponovo ograditi. Nakon mjerenja nišana,
          ni prevario pa da ti dolaze! Imaju li oni   osamdesetu. Nikada nije bio kod doktora.   krenusmo makadamskim putem prema
          ćage da su novinari?              Ali, post’o je svađalica otkada mu nestade   mezarju. Nije bilo slučajno što nas je Suad
            – Pusti ih, Ibrahime! Nemoj sve na silu.  fenjera. Nije ‘vakav prije bio. Nego, moja   doveo do jednog mezara na čijem je nišanu
            – Uljezite – kaže Ibrahim kao da nam   supruga Alma s kćerima Almedinom, Lej-  pisalo “Sidran Duran”. E, ovaj je Sidran
          komandira, naslanjajući se na štap. Uđosmo   lom i Nudžejmom nam pravi iftar, a vi   povezan s onim nišanom, objasni nam
          polahko, jedan za drugim. Krenusmo niz-  hajte sa mnom da vidite naše mezarje, a   Suad. “A, evo i kako. Svi Sidrani (prezi-
          brdo prema Suadu, a Ibrahim zavika:  odvest ću vas da vidite od čega mi živimo.   me) imali su generacijama samo po jednog


                                                                                                    STAV 15/6/2017  9
   4   5   6   7   8   9   10   11   12   13   14