Page 11 - STAV broj 353

farsičnog balkanskog akcionizma, travesti-
ju “pozorišta u kući”, ali su neki od aktera
svoje uloge uzimali “krvavo ozbiljno”. Ovo
je vjerovatno bio posljednji period kada je
umjetnost još mogla koliko-toliko relevan-
tno prakticirati nekakav moralni imperativ
sa smislom.
STAV: Ima li danas istinske umjetnosti? Neki
će kazati da je danas i “umjetnost” postala
“industrijalizirana”, tj. da je postala nešto
za široku upotrebu, te da je potrebno ima-
ti samo dobar marketing kako bi se neko
predstavio umjetnikom. Šta je dovelo do
devalvacije vrijednosti i do toga da nakon
egzistencijalizma gotovo i nemamo organizi-
rani umjetnički pokret na globalnom nivou?
LAIBACH: Čini se da danas “prava umjet-
nost” – umjetnost sa socijalno pokretačkim
značenjem – zaista više ne postoji, iako se
još uvijek nešto koprca. Umjetnost je iscr-
pljena i njen je smisao izgubljen. Izgubila
je pokretački naboj i kontakt s publikom
kakav je prakticirala avangarda i dio popu-
larne (kontra)kulture od početka 20. stoljeća
naovamo. Šta je dovelo do devalvacije nje-
ne vrijednosti, teško je definirati u neko-
liko riječi, ali sve se nove definicije života
danas odnose na kontradiktornu prirodu
interneta i društvenih mreža, koje postaju
dominante vrijednosti novog vremena – be-
skonačne mogućnosti za samoobrazovanje s
jedne strane, lažne vijesti i dezinformacije s
druge strane; kvalitetna zabava s jedne stra-
ne, more intelektualnog junk fooda s druge;
smislena horizontalna komunikacija s jedne
strane, trolovanje i online nasilje s druge.
Mnogo toga se odnosi i na svijet umjetno-
sti, koji je na internetu, kao i u stvarnom
životu, uklesan između mlinskih kamena
kvaliteta/smišljanja i bezvrijednosti/bezuku-
sa. Dok je mnogim umjetnicima internet
pomogao da prošire svoj kreativni izraz,
on također potiče eksponencijalnu hiper- i ljudske odnose. Zato je danas umjetnost LAIBACH: Iskreno moramo priznati da
produkciju. Isto tako, ostaje otvoreno pita- čak i teško nazvati “umjetnošću”, osim kao “Laibach” baš i nije neki veliki fan kultu-
nje u kojoj mjeri internet ima pozitivan ili nešto redundantno i bezvrijedno. I možda re i umjetnosti uprkos činjenici da se u njoj
negativan utjecaj na “vizualnu pismenost” je dobro da je tako. Možda je došlo vrijeme može pronaći mnogo uzbudljivog sadržaja.
ljudi. Sve to, a ponajviše hiperprodukcija da se umjetnost opet radikalno redefinira i Više nas zanima kontekstualizacija umjetno-
te informacijska prezasićenost, potpomo- pronađe neke nove oblike postojanja i djelo- sti i njena “korisna” vrijednost. Underground
glo je devalvaciji vrijednosti kompletnog vanja. I možda svi mi sada živimo u perio- svakako uvijek može biti relevantan u pro-
socijalnog života i umjetnosti. Umjetnost, du nekog momentalnog “mračnog srednjeg dukciji novih umjetničkih kodova, i to je
izgubljena u traženju svog smisla, danas vijeka” koji će pripremiti vrijeme za novu jedna od relevantnih opcija koju nikada ne
se uglavnom perpetuira i larpurlartistič- renesansu. Za to istinski nema baš puno treba potcijeniti, ali nije jedina opcija. Što se
ki hrani sama sobom, zombijaški paraziti- nade, ali sve dok život postoji, vrijedi vje- tiče reality programa, nemojmo zaboraviti da
ra na vlastitom tijelu te interpretira samu rovati u nju. Pa makar i u onu nakon smrti. su oni uglavnom svi fake, da su zapravo igra-
sebe. Takva umjetnost, naravno, više ne ni i da svakako ne odražavaju stvarnost. U
može imati isti društveno-politički i estet- STAV: Ono što kroz historiju nije uspijevalo tom smislu su sličniji pornografskom kodu.
sko-etički naboj kao prije. Ono što postoji ratovima i elementarnim nepogodama čini Učesnici se prostovoljno ponižavaju i iskori-
uglavnom je više neke vrsta konzumni post- se da je pošlo za rukom kreatorima reality štavaju, glamuriziraju se vulgarnost i materi-
art, uhvaćen u logici postindustrijalizirane programa i stražnjicama starleta – potpuno jalizam. I sve to samo zbog Warholovih “15
proizvodnje i nepredvidivih tržišnih mar- je izgnana kvalitetna rasprava o umjetnosti iz minuta slave” i Bowiejevih “heroja za jedan
ketinških kodeksa. Globalizacijski proce- javnog prostora, ljudi se uglavnom bave trivi- dan”. No činjenica je da je savremeni život,
si, hiperprodukcija, prezasićenost i digi- jalnostima. Kako kulturu, pa tako i umjetnost paradoksalno, sve više počeo oponašati rea-
talna distribucija otuđili su, trivijalizirali i vratiti na mjesto kojem pripada? Ili je zapravo lity programe, da se i tu događa prostovoljno
opljačkali njen sadržaj kao i općenito život istinska umjetnost uvijek bila underground? ponižavanje i iskorištavanje, glamuriziraju

STAV 10/12/2021 11