Page 50 - STAV broj 320

DRUŠTVO

Pet stotina godina u Kazandžiluku

ništa se promijenilo nije

BAŠČARŠIJSKI

ALEF

Piše: Izet PERVIZ I kad bije kazandžijski čekić, njegov odjek ne pogoni vrijeme, već

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ utvrđuje njegovu zarobljenost u trenu, koji naprosto biva, niotkud.

va se krhka uličica sasvim izdvo- iskiva ukrase od bakra, već i sve one koji su zidovima od bakra, a to što korača, kupuje
jila iz vremena. Sve ovdje miruje, u ovih pet stoljeća na kojima stoji ova čar- i prodaje samo je privid njegove mašte. Kao
spava. Svaki ljudski korak, svaka šija, na isti način, u istoj pogrbljenosti, jezi- da je zarobljen, kao da je uklesan, kao da je
Okretnja i govor bivaju razmrljani u ka podvrnutog pod zube, istim pokretima okalajisan, sunce ga ogrijalo žarko!
tišini. Dok kroči kroz nju, čovjek biva svje- ruku, u istoj zanesenosti i samoizbrisanju
stan da tišina ovdje ne nastaje odsustvom krotili bakar i u njegovo meso usijecali svo- NICANJE ČARŠIJE
glasova i zvuka već naslagama godina. Teška je vizije, uklesavali svoju emociju, ostavljali I kad bije kazandžijski čekić, njegov odjek
je toliko da ima trenutaka kada se doimlje svoju dušu, tvrdoglavo tjerajući kakvu šaru ne pogoni vrijeme, već utvrđuje njegovu
kako je cio sokak osvanuo u bakarnoj gra- koja nije htjela da se pokori pa im je izmi- zarobljenost u trenu. Taj tren nije minuo,
vuri iz feudalnog doba. Odjednom, duboko cala htijući biti onakvom kakva ona hoće, a niti se ponavlja, niti kruži u vremenskoj da-
iza zaumnog, čovjeka spopada strah kako će ne onakvom kakvom ju je majstor zamislio. tosti, već naprosto biva, niotkud. On odvije-
jednog dana ovaj sokačić postati pretijesan Sve je ovdje zaustavljeno. Kao da je davno ka traje u svijesti našoj o poimanju minulih
za vremenske naslage i da će se pod tim pri- nad Sarajevom huknuo vulkan i u jednom stoljeća. Koliko je vrijeme, dragi Bože! Taj
tiskom sve rastočiti. migu lavom prekrio cijelu dolinu. Usahlo uzvik što se sasvim nenadano otkine od mi-
I lica kazandžija titraju pod paučinom tiši- vrijeme bdije u šarama utkanim u bakar- sli i sklizne niz usne moguć je samo ovdje,
ne. I svako od njih kao da ne predstavlja samo no stijenje. Ovdje bi i voda prestala teći. na mjestu na kojem nam zaustavljena doba
sebe, osobu koja danas ovdje, u Kazandžiluku, Smanjen, čovjek se naprosto zagubi među daruju konačnu sliku o golemosti svekolikog

50 23/4/2021 STAV