Page 53 - STAV broj 320

punih ibreta svijet bi ga potpuno zaboravio
i ne bi od njega ni spomena ostalo da ne bi
Mula Mustafe, onog siromaška, pisara, što je
imao dućan pod Sahat-kulom, te, samo ne-
koliko dana prije nego će zapisati nekoliko
riječi o smrti Hadži Salihovoj, prihvati se
džuzhanluka u Husrev-begovoj džamiji, te
je već počeo svaku večer učiti po jedan džuz
iz Kur’ana pa mu je za tu službu vakufski
mutevelija odredio čorbu i dvije fodule iz
Husrev-begova imareta u kojem je te godine
popravljena peć. Tek će ga on, kada dođe do
njega glas da je preselio, zabilježiti u svoje
ćitabe i tako će u narednih pet stotina godi-
na, svaki put kada se otvori Mula Mustafina
knjiga, on, Hadži Salih, ponovo zaživjeti u TIŠINA U KAZANDŽILUKU stoljeća kazandžije, istom rukom, uklesuju
pitanju dalekih potomaka: Kakav je zbilja I vraća se čovjek, mišlju i svim svojim, u šare od bakra. Taj osjećaj, ta duboka slut-
bio čovjek ovaj Hadži Salih, koji potroši vi- u Kazandžiluk. Tišina ovog sokaka razre- nja koja će trajati danima nanovo će ga opet
jek trgujući u Kolabara hanu? đuje se tijelima turista koji su bezobzirno pozvati ovamo.
Tabaci su, kako je to bio običaj, imali nagrnuli kao u krdu. Njihova ushićenost Ne valja, nikako, iz Kazandžiluka odjed-
svoju zasebnu džamiju jer nije bilo poželj- sarajevskom starinom trajat će taman toliko nom istrčati na obično svjetlo dana rašire-
no da se miješaju s ostalim vjernicima zbog dok ne izađu iz ovog sokaka, pa ih vodiči no na Baščaršijskom trgu oko sebilja, niti
mirisa koji je na njima ostavljala koža. Od ne posade za jedan od stolova u Bravadži- izjuriti na drugu stranu, u Bravadžiluk,
Tabačke džamije išla je Fišekčijska čaršija, a luku, gdje će gladno popadati po ćevapima, gdje s Trebevića sunce virka u lica nadne-
za njom paralelno s Donjim i Gornjim Taba- po burecima, po pirjanima i dolmama. Čo- sena nad tanjirima. Najbolje je zamaknuti
cima Terezijska, Aščiluk i Berberska čaršija. vjeku zaronjenom u vremenske naslage za- sa sredine Kazandžiluka, kroz tijesni đi-
U današnjem Kundurdžiluku bila je Češljar- kovrnute u kugle u kojima se skupilo sve rum ući u uski Luledžin sokačić i popiti
ska, odnosno Tarakčijska čaršija. Uz Gazi vrijeme potrošeno ne samo ovdje nego ši- kahvu u “Malim dairama”. Tu, iza bijelih
Husrev-begov bezistan, na strani do Begove rinom cijele Baščaršije od njenog nastanka zidova kuće koju je prije dva i po stoljeća
džamije, formirana je Kujundžijska čaršija, pa do sadašnjeg trena trebat će mnogo više ustanovio kazandžija Hadži Osman Hadži-
odnosno Mali i Veliki kujundžiluk. U produ- vremena da izađe iz začaranosti koju stva- muharemović, više od sto godina cijela je
žetku Kujundžiluka, uz Stari jevrejski hram, ra u njemu osjećaj da je za jedan neizbrojiv sarajevska čaršija, svi zanati iz svih esnafa,
čaršiju su imali ribari, odnosno balugdžije, tren, koji možda nije trajao duže od prostora školovala svoje šegrte, a posljednji učitelj
pa se zvala Balugdžijska čaršija. Uz Begovu između dva udarca kazandžijskog čekića o bio je hafiz i kaligraf Mustafa Muhi, koji
džamiju razvilo se najviše čaršija: Veliki i Mali bakarnu plohu, bio zarobljen na mjestu gdje se istovremeno bavio izradom lula, čibuka
mudželiti, gdje su radili knjigovesci; Veliki ništa ne prolazi i gdje se skupljaju svi do- i nargila, pa je po njemu i cijela mahala do-
i Mali ćurčiluk, u kojima su dane provodili gađaji, svaka riječ, svaki san, svaka misao, bila naziv Luledžina. Na zidu koji gleda u
majstori koji su krojili krzna, a poznati su sve ono što je bivalo i sve ono što je trebalo nas u kamen uklesan stoji natpis koji nas
bili po proizvodnji ćurka, odnosno prsluka da bude ovdje, u tišini, koju već pet punih obavještava da je u ovoj kući deset godi-
od ovčije i kozije kože, a kad se neko plaho na, sa svojom porodicom, živio Mak Diz-
naljuti, kaže se: “Okrenuo ćurak naopako”; dar, pjesnik koji nije umro ni preselio, već
Čizmedžiluk se nalazio do same džamije i on- Sve je ovdje zaustavljeno. ostao zauvijek zatvoren u alefu bosanskog
dje su se proizvodile izme, tomake, mestve i srednjeg vijeka u kojem na sve strane ko-
još štojekakva obuća; a na strani do Kolobare Kao da je davno nad vitlaju stećci, kovači, dijaci, strojnici, i go-
čaršiju su imali kazazi, koji su pravili ukrase od Sarajevom huknuo vulkan i u sti, i starci, i didovi, i rugsaška gospoda, i
tekstila, pletivo, pelegare za heklanje i konce kaznaci, i dažd jedan pravedni pada, pada,
za šivenje. “Sa sjeverne strane spomenute dža- jednom migu lavom prekrio pada... Nema boljeg mjesta da se mašta o
mije, Kolobare i Mehmedbegovog bezistana cijelu dolinu. Usahlo vrijeme tome kako tamo negdje, iza ovih zidova
formirali su se Sarači, a na južnoj strani tog utrnulih od kazandžijskog kvrckanja, u
bezistana i Kolobare bazerdžani (trgovci). S bdije u šarama utkanim u tajnom prolazu sakrivenom pod kakvim
istočne strane Brusa-bezistana Abadžiluk, a bakarno stijenje. Ovdje bi i mengelama u jednom od 34 kazandžijska
s južne Nalčadžije. Oko Baščaršijske džamije dućana, moraju postojati basamaci koji
formirale su se čaršije: Halači, Bravadžiluk i voda prestala teći. Smanjen, vode u podrum, pod Baščaršiju, i da mora
Kazandžiluk. Oko Firduz-begove banje Mali čovjek se naprosto zagubi na njima postojati takav stepenik na kojeg
sarači, Atari (drogeristi) i Halvadžiluk. Oko bi se rahat mogao nasloniti obraz i dugo
Čekrekčijine džamije Kasapi, Sagrdžije, Kova- među zidovima od bakra, gledati u prazninu, sve dok nam se ne po-
či i Puškari, onda Samardžije i nešto podalje a to što korača, kupuje kaže ta veličanstvena kugla, alef u kojem
Bojadžije. U tri bezistana sjedili su trgovci. se čuva sve vrijeme, i u njemu svi događa-
U onom dijelu čaršije koji se sterao na lije- i prodaje samo je privid ji, sva lica i ljudi, i riječi njihove, sve što je
voj obali Miljacke radili su pretežno zildžije njegove mašte. Kao da je potrošeno ovdje na Baščaršiji u posljednjih
(zvonari), kantardžije i nožari ili bičakčije, te pet stotina godina, i sva stoljeća, do kraja
se po tome ta čaršija zvala Zildžiluk, mada je zarobljen, kao da je uklesan, vremena, koje smo već potrošili, Bog sami
u njoj bilo i nekih drugih obrtnika, kao što kao da je okalajisan, sunce zna kada i na što, ali mi to još ne znamo i
su mesari, berberi, samardžije i tabaci”, piše čvrsto vjerujemo da postoji još koje stolje-
Kreševljaković. ga ogrijalo žarko! će skrajnuto ustranu samo za nas. n

STAV 23/4/2021 53