Page 56 - STAV broj 320

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (5)

ZAKLETVA

POD KONJUHOM

Mora da je vjenčanje? Vjenčanje na stadionu! Ne, ne može biti. Misli su “prestizale” jedna drugu.
Uključeno je i ozvučenje. Muzika, instrumentalna, potom nešto što nalikuje vojnoj. Sad smo sasvim
blizu. Formirani su redovi. Ispred izlazi “vojno lice”, fino dotjerano, svečarski, i počinje: “Zaklinjem
se da ću braniti nezavisnost, suverenitet i cjelovitost Republike Bosne i Hercegovine...”

Piše: Ammar KULO zbjegu dolinom rijeke Stupčanice prema Umio sam se na improviziranoj česmi
Olovu. U nekom momentu porodica se po- ispred škole, ne znajući kako ispuniti
dijelila. Krenula su u dva suprotna smje- preostali dio dana. Krenuo do kuće mog
stao sam u rano jutro i otišao do ra. Njegova majka s troje djece – njegova novog druga Mačeta. Bio je to dječak crne
stadiona. Milankovićani su imali dva mlađa brata i sestrom – završila je u kose i zelenih očiju kojeg su od milja zvali
lijep prostor za igranje fudbala. Tuzli. S druge strane, njegov zbjeg, pre- Mače. Jednom sam ga i pitao da li mu oči,
UU dimenzijama. Teren nije bio ko šuma, trajao je danima. Nekako su se u noći, zaista svijetle kao u mačke. Nije
travnat niti s tribinama. Širim strana- probili do Sarajeva. Već je bila uspostav- mu se svidjela moja dosjetka. Nije ga bilo
ma prostirao se odmah do drvoreda če- ljena NDH. Evidentiran je od ustaških kući. Njegovi roditelji uputili su me na
tinara, koji je činio prirodni hlad. Ipak, vlasti kao siroče i smješten u dječiji dom obližnju njivu, ondje gdje je čuvao kravu.
u augustu, ako nije bio oblačan dan bez na Bjelavama. Tek se nakon rata porodi- Njiva je bila udaljena petnaestak mi-
padavina, jedino je bilo moguće šutati ca spojila. Imao je isti broj godina kada nuta hoda od sela. Išao sam uz glavni put
loptu negdje do 11 i iza 18 sati, sve dok je počeo Drugi svjetski rat kao i ja kada izbjegavajući vozila koliko sam to mogao,
sunce ne zađe. U svim ostalim termini- je počela Agresija na Bosnu i Hercegovi- zatim se spustio putem koji je vodio do
ma bilo je pretoplo. Već smo dogovorili nu. Historija se ponavljala u svoj svojoj
i vrijeme utakmice. U 9 sati. Igrao sam u besprizornosti.
špicu. Ekipe bi činile lokalna i izbjeglič- Gol! Dječak Harun iz Vlasenice dodao
ka djeca. Osim nas iz Olova, tu su bila i mi je loptu. Bio sam u naletu i postigao
djeca iz Rogatice, Višegrada, Bratunca... gol. Gotovo da sam uzviknuo: “Piksi u
Oni su bili u daleko nepovoljnijoj situa- prodoru i gol”, kako bih svaki put pono-
ciji. Agresor je već bio ondje. Preplašeni, vio pri zgoditku. Ovog puta osjetio sam
traumatizirani, probijajući se kroz šume, gađenje. U mahali, u Olovu, zvali smo je
dolazili su do slobodne teritorije. Olova. Gornja kolona, sad već, nekom bivšem,
Kladnja. Živinica. nepovratno izgubljenom životu, mlađe
U Milankovićima stanovali su u “ko- generacije navijale su dominantno za
lektivnom smještaju”, područnoj školi. beogradske fudbalske klubove “Crvenu
Našlo se nešto spužvi, deka, jorgana, garde- zvezdu” ili “Partizan”. Bio sam navijač
robe s čardaka i cipela koje su manja djeca “Zvezde” – “delija”, nasuprot “grobara”,
prerasla... Već su bili i bijeli transporteri s navijača “Partizana”. Sjećam se, na škol-
UN naljepnicama, osiguravajući improvi- skoj priredbi upriličenoj povodom otva-
zirane česme, sanitarne čvorove, nužnike, ranja drugog polugodišta, negdje u martu
ponešto hrane i higijenskih potrepština 1990, već smo se i polahko pripremali za
za napaćenu djecu i žene Istočne Bosne. predstojeći mundijal u Italiji, obučeni u
I uvijek je bilo isto... Srbija se željela dresove, noseći šalove jednog ili drugog
proširiti na račun Bosne i Hercegovine. kluba, pjevali smo: “Ko to kaže, ko to laže,
Prvo su stradala naselja uz rijeku Drinu. Srbija je mala, nije mala, nije mala, ‘Zvez-
U sljedećem valu i sve ostalo što je bilo du’ i ‘Partizan’ nam je dala!” Sada su iz Sr-
u dometu, na projiciranoj trasi zla, gdje bije dolazi samo grobari. Stvarni grobari.
je mogla doći četnička čizma! Isti je bio
obrazac i u Drugom svjetskom ratu. U ri- MATADOR I ROSULJA
jetkim prilikama djed bi pričao o svojim Završilo smo utakmicu nešto prije nego
izbjegličkim putešestvijama. Nakon što je postalo pretoplo. Fudbal se činio jedi-
su četnici zauzeli Petroviće, krenuli su u no poveznicom s normalnim vremenima.

56 23/4/2021 STAV