Page 76 - STAV broj 336

KULTURA

Uglazbljeni i iščitljivi krik

PITANJE IZDRŽAVANJA U

PROBIJANJU KROZ MRAK

Piše: Željko GRAHOVAC Melida Travančić, Sjenka u sjenci, “Planjax”, Tešanj, 2021.

ao jedan od nagrađenih ruko- moj naklon/ i jebite se gospodine”) – pri-
pisa na konkursu Fondacije za premaju nas za narednu, drugu po redu
izdavaštvo FBiH za 2020. godi- dakle pjesmu, u kojoj u utvarnom dijalo-
K nu, ova knjiga poezije treća je gu (koji je zapravo monolog) pjesnički su-
po redu objavljivanja. Melida Travančić bjektivitet preostalost glasa i života u sebi
za rukopis prve knjige dobila je nagradu postepeno prepoznaje kao “ispruženost u
“Slova Gorčina” (knjiga Ritual, objavljena horizontalu” vlastitog leša kojem se obraća:
prvi put 2008, a godinu kasnije i u dru- “…sretna si što odlaziš/ tamo će ti biti
gom izdanju, nakon što je dobila i nagra- bolje/ sigurna si/ osim bolova u nozi/ istu
du “Anka Topić”, kao najbolja knjiga bh. sudbu nosimo/ ti nikad govorila nisi/ a
pjesnikinja za period od 2002. do 2008), meni riječi ponestaje/ ruke moje/ ukočene
dok je druga njena zbirka Svilene plahte su/ priljubljene uz tijelo/ horizontalno
(2009) bila u najužem izboru za regionalnu položeno/ na dnu prostorije/ osjećaš li
nagradu “Risto Ratković”. Godine 2019. tu hladnoću/ pa u kosti se uvlači” (Auto-
objavila je i knjigu priča Smrt u ogledalu, portret, str. 9.)
kao i dvije knjige književnohistorijskih Kad na samom početku postaje jasno
studija. Inače je doktor književnih zna- da niti se ima “o čemu pisati/pjevati”,
nosti, zaposlena u Centru za kulturu i niti ima ko to da radi – pažljiv či-
obrazovanje u Tešnju. talac prepoznat će vitgenštajnov-
Pedesetak pjesničkih tekstova auto- sku situaciju zanijemjelosti (“O
rica je rasporedila u pet ciklusa: Poezija čemu se ne može govoriti, o
i stvarnost, Oni koji (ne) dolaze, Osnova za tome treba šutjeti”), ali od-
strah, O ljudima i ljubavi i Detalji za pjesmu. mah potom i onu “postvi-
Cijela je knjiga postamentirana, ispisana i tgenštajnovsku” poziciju
komponirana na temeljima i u “mračnom tereta/ prinude šutnje (koja,
osvjetljenju” svojevrsne negativne ontologije. opet, jest pjesnička – da
Nimalo nije slučajno da je sebi u naslov čija bi inače bila!), kad
izabrala upravo to – Sjenka u sjenci – i da na djelu iskušavaš kako
na samom ulasku u nju (u knjigu) stoje ta je i koliko je teško šu-
dva teksta koja stoje: Da pišem… i Auto- tjeti (o tome o čemu se
portret. U prvom pjesnikinja zatiče sebe u više ne može govoriti).
ironijski obojenom nabrajanju svega onog Taj teret oglašavanja iz
o čemu (se) ne može pisati – o ljubavi, o jezika zanijemjelosti – to
suzama, o snovima, o cvijeću i pticama, o je ono što nas kao čitatelje
gradu (“u kom nema kursa joge”), o strahu, uozbiljuje (ako ne u prvom,
smrti, ljudima… “kome bi to zanimljivo onda svakako u drugom prola-
bilo // pisati pjesme o strasti/ sjedinjenju sku kroz ovu knjigu). Utvarnost
orgazmu/ pa da časne žene pomisle/ da postojanja, energetski zastoji i
sam kurva/ ili da kompleksiranim muš- blokade, demonizmom prožeta
karcima/ padnem šaka // o čemu bi se još materijalna stvarnost (ogleda-
pisati moglo/ možda sam ja/ prestala biti lo kao medij neprepoznatlji-
pjesnikinja/ jesam li” (Da pišem…, str. 7.). vosti i opovrgnutosti prvog
U samom početku ona sebi “oduzima ontičko-logičkog principa
riječ”, na način koji postavlja u pitanje i A=A), nemogućnost susreta,
svijet u kojem jest, i poeziju, i sebe kao dodira, dijaloga bića upoje-
pjesnikinju: depatetizacija, oporost, iro- dinjenih da bi se jedno u
nija, sarkazam, čak i vulgarizam (“…koga drugome pronalazili i pre-
zanimaju tvoji snovi/ čujem Frojdov glas/ poznavali, urušenost zna-
Možda samo ako/ naga šetaš pod šeširom // nja kao zdanja i sistema

76 13/8/2021 STAV