Page 53 - STAV broj 380

usporeno, s mukom, s problemima, ali je
nekako funkcioniralo. Nepregledne kolo-
ne kamiona postala su naša svakodnevica.
Bio je vikend. Krenuo sam ka aranu,
ondje bismo se okupljali da se igramo u
slobodno vrijeme. Nije bilo nikog. Čula
se graja. Odnekud blizu, ali nisam mogao
vidjeti odakle. Krenuo sam prema zvuku,
ka ploči, ka Crnom potoku, nizvodno ce-
stom. Iza prve okuke iskupilo se, čini mi
se, cijelo selo – i malo, i veliko. Šleper,
očigledno pretovaren, samo se strovario
ukoso na cestu. Nije se moglo proći. Nastao
je zastoj. Već su pristizali drugi kamioni.
“Ti, šta čekaš? Dođi vamo”, obratio mi
se nepoznati čovjek. Prišao sam. Već su tu
bili Fahro, Edin, Sabahudin... “Pomozite
ovo pretovariti, moramo osposobiti saobra-
ćaj čim prije”, dodao je čovjek.
Brzo smo se organizirali uz pomoć starijih.
Počeli smo iz prevrnute prikolice istovarati
pedesetkilogramske vreće brašna. Izgledalo je
poput radne akcije iz perioda socijalizma, ono
što sam nekada gledao kroz dokumentarce –
mnogo ruku i dobra organizacija.
Uspjeli smo istovariti, a potom ponovo
utovariti prikolicu za kraće od dva sata. “Vas
četvorica, svaka čast. Vaše su dvije vreće!
Uspjeli smo istovariti, a ondje gdje je probijen put, tu usku cestu što Prave ste ljudine!”, pokazivao je onaj ne-
poznati čovjek na vreće brašna naslagane
potom ponovo utovariti su se jedva dva putnička automobila mogla pored puta dajući ih kao kompenzaciju za
mimoići, zakrčili konvoji šlepera. Sporo
prikolicu za kraće od su se kretali. Jasno sam mogao vidjeti da pretovar. Niko nije bio sretniji od mene
kada sam donio brašno kući.
dva sata. “Vas četvorica, je riječ o vrećama brašna, paketima ulja, Sljedeći dan identična situacija. Ovaj
šećera... svega onog što je bilo nužno, za
svaka čast. Vaše su dvije čim se vapilo posljednjih mjeseci, ono što put došla je i Civilna zaštita. Vidio sam
Tufu A., komšiju iz Olova, komandanta
vreće! Prave ste ljudine!”, je dostizalo astronomske cijene. Civilne zaštite, dok je davao naredbe rad-
Valjalo je popuniti zalihe, magacine,
pokazivao je onaj nepoznati valjalo je osigurati što više za Tuzlan- nicima oko nasipanja osutog dijela ceste,
osposobljavanja saobraćajnice.
čovjek na vreće brašna sku regiju. Tuzla je bila bedem, utoči- I naredni dan desila se slična situacija.
šte, “majka” kod koje je bilo dovoljno
naslagane pored puta struje i smještaja, tople ljudske riječi za U pitanju su bili paketi s uljem. Izgleda da
je selo Kalesija crna tačka za transport, tu
dajući ih kao kompenzaciju sve one koji su silom prilika morali na- bi, pod pritiskom teških kamiona, cesta
pustiti svoj kraj. Došli su tu muhadžeri
za pretovar. Niko nije bio iz Bratunca, Višegrada, Foče, Zvornika, popustila. Ili mi se bar tako činilo?
Jednu večer, već je bio mrak, nisam
sretniji od mene kada sam Brčkog, Bijeljine... svih onih okupiranih siguran koliko je bilo sati, znam da je
mjesta uz Drinu i Savu. Našao bi se neko
donio brašno kući. i iz Modriče, Dervente, Bosanskog Bro- bilo prilično kasno, odlučio sam prošeta-
da. Tuzla je sve primila uvijek otvorene ti. Umjesto prema banji, uzvodno, ni sam
ruke. Od Kladnja do Sapne, do predgra- ne znam zašto, krenuo sam u suprotnom
Nisam danima slušao vijesti iako je bilo đa Brčkog i Gradačca, na tom prostoru, smjeru, ka ploči, tom dijelu gdje su se de-
struje – radio je bio pokvaren, a nije se mo- sabralo se više od milion ljudi. šavali saobraćajni kolapsi.
gao pratiti niti jedan TV kanal. Prije nego što ću stići do famozne okuke,
“Završen je nametnuti, isforsirani, KAD VIDIŠ ONO ŠTO NISI SMIO VIDJETI neko je zviznuo iz šume. Stao sam kao uko-
bespotrebni rat s HVO-om. Sada se mo- Šleperi su teške mašine dizajnirane da pan. Sada se jasno nazirala silueta s krampom
žemo fokusirati na agresora”, nastavio je prevuku što više drumskim saobraćajem, da kako potkopava rub ceste, možda koji metar
Ahmo objašnjavati. “To znači...”, krenuo budu konkurenti željeznici. Zahtijevali su ispod dijela puta koji je bio upravo saniran.
sam dodati, a Ahmo je dovršio rečenicu: široke ceste, uređene i održavane. S mukom Druga je silueta istrčala iz šume, vičući: “Šta
“...da smo odblokirani! Bit će soka, Vasvo! su migoljili kroz gorostas Konjuh, preko si blehnuo? Da te više nisam vidio ovdje!”
Bit će pića! Sad ćemo se rješavati zaliha. planinskog prijevoja Mladoševca probije- Otrčao sam kući. Otvorio vrata. Mati je
Donesi sve što imaš ispod pulta. Daj još nog da bi se mogla izvlačiti građa. Sada je već spavala. Ušunjao sam se u krevet, po-
soka! Žedno je dijete...” Pravio je šegu i to bila žila kucavica kojom su prolazi ka- krio dekom. Zaspao sam nekako, potom se
šalu vidno raspoloženi Ahmo. mioni, autobusi, cisterne, bolnička i voj- budio u znoju, s mukom, u razmišljanju o
Ne znam koliko dana je prošlo dva, pet na vozila, jednom riječju, sve ono što je onom što sam vidio a nisam trebao vidjeti,
ili sedam, ali efekti sporazuma su se mo- trebalo kako bi gradovi s one strane pla- s tegobom šta učiniti, da li prijaviti i hoće
mentalno osjetili. Prvo su Krivajsku dolinu, nine mogli funkcionirati. I sve se kretalo li mi iko povjerovati. n

STAV 17/6/2022 53