Page 57 - STAV broj 380

Pisaljka je pisaljka
APOKRIFNI FRAZARIJ

Svaki put sam bio zapanjen
KUKURIJEK IZ

ZAVIČAJA

Piše: Koračajući Berlinom svakodnevno kao nepoznati prolaznik, vidio
Irfan HOROZOVIĆ sam i zapamtio neke stvari koje mi i danas pokazuju ponešto,
kao da bi htjele razgovarati. Jedanput zastadoh kad sam vidio
naslikanog golemog horoza na vrhu zgrade. Kao da je kukurijekao.
Oko njega je bilo mnogo slova, poput rasutog zrnevlja. Zato nisam
odmah razumio zašto se oglašava.

ajednom sam ga vidio. nalik na listove iz bogatog biljnog svije- Bilo je to također u Berlinu, pokraj
I čuo. ta žive u raznim vodama. I nose imena vode, u dijelu tržnice koji su svi nazivali
Od ranog djetinjstva volio sam tih listova. turskom tržnicom. Prolazio sam pokraj
Ntumarati po zavičajnim brdima i Nose i imena drugih stvorenja s ko- različitih somuna, a na jednoj tezgi bile
šumama. U svako doba godine. Ti su izleti pna: zmija, pas, mačka, volina, golub, su samo salame.
posebno bili neobični u vrijeme smjene škorpion (škarpina) itd. – Kakve su to salame? – zapitao sam.
godišnjih doba. Zaista, svjetovi se rimuju. – Perad – odgovorio je momak na
Iz snijega proviri zeleni horoz, taj ne- Razmišljam o tom dok sjedim u bašči. njemačkom.
vjerovatni budilnik (sve su tajne u imenu) Bašči djetinjstva. Bašči uspomena. Stabla – Koja perad?
i oglasi jutro novog vremena. Razgrnuo razgovaraju. Gledam ih. Razumijem ih. Tu se zbunio. Nije znao kako bi mi
je snijeg, izrastao koliko je mogao i kuku- – Tu gdje si ti bio je dud. Struhnuo je... odgovorio, a onda je naglo zaklepetao ru-
riče. Čuju ga samo tankoćutni. I uvijek – Loša porodica, zar ne? kama i kukuriknuo.
je on bio prvi. Cvijet koji je najavljivao – I nije baš to. Došuljao se noću neki – Horoz.
sve ono što dolazi: visibabe zelene odje- čovjek iz komšiluka i zalio mu korijen – Genau!
će s bijelim kapama (različiti jezici na nečim. Ne znam zašto mu je smetao?! Tačno. Naravno da je tačno.
različite načine opisuju sve cvjetove, te – Čula sam da ga je poslije rascijepio Ko bi drugi kukurikao kad se nije mo-
tako i ovaj, u mađarskom je, naprimjer grom. Nisam to vidjela. Ne možeš uvi- gao sjetiti riječi?! Ili znati onu koja mu je
– snježnica. Zaista lijepo). Potom dolazi jek sve vidjeti. posve bliska.
mnogo žutih cvjetova: jagorčevina i/ili – Grom ga je samo iscijepao jer bio Zato je sad izgledao posve razdragano.
jaglac... i mnogi drugi. Nekako sam pri- je samo mrtva uspomena na nekadašnju I gledao me nekako upitno. Nije mogao
hvatao da je kraj te uvertire godišnjeg sočnu voćku... objasniti šta se upravo dogodilo.
doba ljubičica. Praznik boja i oblika tek Riječi su se izgubile u lišću gdje ih je Uzeo sam sve vrste salama i pošao
slijedi sa svojim zanimljivim nazivima vjetar zatrpavao. kući u kojoj su me čekali žena i mali sin.
(pasiji zub, kozija krv, orlovi nokti i or- – Nije on jedini tako završio. Bio je i Pjevušio sam nešto što se možda i ne
love kandže, naprimjer). orah uz ogradu... može pjevušiti, nešto u čemu sam vidio
Svaki sam put bio zapanjen izgledom I priča se tu prekinula. prostor otkrivanja i razmišljanja. Nekad
kukurijeka. I njegovom samosvjesnošću Koračajući Berlinom svakodnevno sam te strofe nazvao Grb:
najavljivača. kao nepoznati prolaznik, vidio sam i za- Kočoperno nakostriješen, kreste
Dogodi se da, kad pročitaš neku knji- pamtio neke stvari koje mi i danas poka- crvene,
gu ponovo, iz ko zna kojih razloga, uočiš zuju ponešto, kao da bi htjele razgovarati. bdiješ u bakru. Krila podrhtavaju
da je još bolja nego što si mislio. Tu se Jedanput zastadoh kad sam vidio na- i kljun se okreće limenoj kokoški
zapravo pokazuje mjera vrijednosti. Ta slikanog golemog horoza na vrhu zgrade. na krovu, damaru vjetrove vene.
mjera i nasuprotno djeluje. Kao da je kukurijekao. Oko njega je bilo Kandžin nokat spustio bi u svijet
Neke su knjige sve dublje i bogatije, mnogo slova, poput rasutog zrnevlja. Zato – dvorište
neke sve praznije. nisam odmah razumio zašto se oglašava. napučeno plesom golih kokošaka,
Jednako je tako i s drugim umjetno- Možda zbog prezimena vlasnika, pije- taknut vizijom uznosećeg skoka
stima, filmom naprimjer. Princip je isti. tao je dozivao one koji bi tu mogli dobiti motriš trk nagli što vina, vina ište.
A svijet oko nas je nepročitana knjiga, vrijednu uslugu. A kad je riječ o pokopnim Srh uboda pamtiš, naviranje jeseni,
knjiga koja se neprestano dopisuje, živi uslugama to je zaista važno. golicanje vasione, neizmjernu varku,
dok živimo s njom. Očito je Heinrich Hahn savršeno bio i pečat na lijesu za zvjezdanu barku,
svjestan toga. sijedi pijetle, zatočeni, sneni.
Uvijek sam se čudio nekim nazivima Odlazeći odatle, sjetio sam se nečeg. I neka zeleni cvijet još mnogo puta
koje sam otkrivao u imenovanju. Ribe I nasmiješio. kukurikne. n

STAV 17/6/2022 57