Page 74 - STAV broj 380
P. 74

KULTURA





           MEMOARI MLADOG BANJALUČANINA      bunar u kojem se danju vide zvijezde –  i prislonio doktorske slušalice na puls vedrine.
                                             Tačno u 10,43 rođak Midhad daje mi novu   Tačno u 10,54 odnekud su stigli crni oblaci i
           Tačno u 9,29 devetnaestog januara  novčanicu od svoje               poredali stolice u vedrini.
           prije Krista i Muhameda iskočio sam iz lete-  radničke plate i osmijehom kaže: Evo za pjesmu!  Tačno u 10,55 oblaci su se pretvorili u ten-
           ćeg tanjura                       Tačno u 10,44 rođak Mirsad Borac upoznao   kove i počeli
           na zaleđeni krov banjalučkoga porodilišta.  me s razvedenom ženom   driblati… Prelazim te. Prelaziš me. Faul!
           Čim je iluzionista Dejvid Koperfild  koja je najbolja prijateljica njegove razvede-  Tačno u 10,56 slavuji su kupili geografsku
           krenuo hodati po staklu a potom u Mujinoj   ne žene –               kartu i na njoj tražili
           ćevabdžinici                      Tačno u 10,45 svukao sam haljinu s njenog tijela  državu u kojoj će pjevati do zore.
           naručio srednju porciju ćevapa –  i rekao joj da se ne brine –      Tačno u 10,57 uokolo odjekuje kuckanje
           tačno u 9 i 30 rodio sam se stoposto  Tačno u 10,46 popeo sam se u njeno selo   koda prirode –
           u centru Banjaluke –              Gornja Maslenica                  Tačno u 10,58 sve moje ekonomske su re-
           probudile su me pionirske marame…  da je zaprosim ali njena je majka ispalila  zerve u koferu!
           Jer prije rođenja bio sam u ilegali  hitac iz puške kremenjače pa sam se dao u trk  Tačno u 10,59 Dejvid Koperfild uveo me u
           ali sve planete u vasioni         kroz koprive prema selu Donja Maslenica –  magični sanduk –
           paktiraju s uređajem što prisluškuje ilegalce –  Tačno u 10,47 iz sela Donja Maslenica, gdje   jedan, dva, tri – i ja sam publiku pozdravio
           a samo sam htio napisati reportažu o radni-  se vodovodne           preko mobitela, iz Švedske!
           cima tvornice                     cijevi ne svađaju već dogovaraju, otputovao   Tačno u 11 publika se digla na noge i aplau-
           koja je iskovala moje lice!       sam vozom                         dirala Dejvidu
           Tačno u 9,31 izlazim iz porodilišta  za Plitvička jezera –          Koperfildu, tražeći da ih uvede u magični
           i udvaram se razvedenim ženama koje sretnem –  Tačno u 10,48 u vozu za Plitvička jezera rođak   sanduk –
           Tačno u 9,32 poskupila je struja, ali velikodušni  Suad upoznao me  Tačno u 11,01 predomislio sam se i, lete-
           Dejvid Koperfild u rukama čuva struju od   sa razvedenom ženom iz Danske koja je na   ćim tanjirom,
           220 volti                         psećoj                            vratio se, skupa s publikom, u ilegalu…
           i besplatno pali sijalicu, a može i kasetofon –  uzici vodila psinu –
           Tačno u 9,33 ujela me pčela iz Hercegovine  Tačno u 10,49 u vozu za Plitvička jezera u ku-  BOSNA
           i prošla me reuma –               peu prvog razreda,
           Tačno 9,34 nana u nanulama otrčala je  rođak Suad i ja smo počeli glačati kamene  Oči njene
           u Opštinu i dala mi ime Admiral –  bradavice na danskim grudima –   svjetlo što prašta
           Tačno u 9,35 naslonio sam se na stablo  Tačno u 10,50 ja i Dankinja – u pratnji nje-  svagda me vodile…
           i pišao, a iz stabla je izašao milicionar i upi-  ne psine –
           tao kako se                       sišli smo s voza na stanici Vrhovine.  Silno je ljubim
           zovem. Rekao sam da me je nana u nanula-  Tačno u 10,51 u zadimljenoj birtiji vrhovinskoj   a ne govorim o toj
           ma upisala                        dao sam na znanje                 Ljubavi.
           u Rodni list kao Admirala –       vatrenoj Dankinji da je neću zaboraviti i vratio
           A ti si taj Admiral, zapištao je kao roštiljska   se autobusom      Sami Bog zna
           kobasica                          u Banjaluku. Ostaću sam sa Banjalukom. Bez   da se nisam ogriješio o
           i ošinuo pendrekom!               tjelesnosti. Bez pepela.          njeno Cijelo.
           Tačno u 10,36 milicionar je sreo nanu i izbio   Nas dvoje smo daleko, ali iskreno blizu, reci-
           je iz nanula!                     mo kao dodir                      U mašti ušao sam
           Tačno u 10,37 milicionara je sravnio zemljotres!  čovječanstva. Alojz je zaljubljen u Enisu, ja u   u njeno
           Tačno u 10,38 zbog razvedene žene skočio   Banjaluku                Vječno Bijelo.
           sam s mosta                       i svi vrtimo svoja svjetla koja i kad se gase
           u Vrbas: povukao me rječni vir što se okretao  poje: Dole s urotom!  Oči njene
           kao elisa helikoptera!            Mi idemo putem Ljubavi, a Potištenost pu-  svjetlo što prašta
           Tačno u 10,39 rođak Nićo svirao je gitaru na   tem Seksa!           opet me rodile!
           desnoj obali                      Nama treba Ljubav da prestanemo žderati
           Vrbasa i pjevao: Uhvati se za slamku!  svoju majku.                 Na stolu tri tegle slatka od kupina
           Tačno u 10,40 uhvatio sam se za vrbin opali   Pa kažem Potištenosti: ostavi me na miru s   Jedna kruška pčelice je medom napila
           list i izvukao se                 tom praznom pričom.               Na prozoru rakija što Bosni veseli dušu.
           iz začaranog vrtloga –            Moje nebo je crno. U mojim zjenicama vrte
           Tačno u 10,41 razgovarao sam s anđelima   se romantične             Blagost će vjekovati ovdje,
           koji vjeruju                      gramofonske ploče –               više no žestina.
           da rad otklanja od nas tri velika zla. Moram   Tačno u 10,52 rođak Sead, koji ne trpi vlast
           raditi, donekle,                  vucibatina,                       Tiganj je toliko blistav
           ne mozgajući previše.             opet je krenuo u borbu –          da se u njemu vidi
           Tačno u 10,42 – pijem pivo s rođakom Akom   Tačno u 10,53 rođak Alija, doktor i pjesnik,   zalazak sunca.
           kom je u očima                    otvorio je prozor

          što biva osobenost arhitekture njegovog   i temporalnog koordinantnog sistema   više boja i značenja slike upamćenog, do-
          pjesništva. Zato pjesnik i poseže, čini mi   značenja u drugi, na prvi pogled neoče-  življenog, proisteklog iz mita, tradicije, li-
          se, za oštrim semantičkim zaokretima   kivan, neobjašnjiv i začudan vrijednosni   terature, kulture, čini mi se da je pjesnik
          od strofe do strofe, pa i od stiha do stiha,   okvir poređenja.      računao na pasivnu, tzv. emocionalnu pa-
          čime omogućava po pravilu identifici-  Iako simplificirana konfiguracija Mahi-  žnju svojih čitatelja i njihovu naklonjenost
          ranom junaku pjesme (samom sebi) da   ćeve poezije iskri kao metaforička prerada,   razbarušenom, nekonvencionalnom pristu-
          izađe iz sebe, znači, iz jednog tematskog   kroz čije se segmente i sočiva prelamaju u   pu i pojavnosti. S pravom, možda.    n



         74  17/6/2022 STAV
   69   70   71   72   73   74   75   76