Page 71 - STAV broj 380

okruženja, kao i odsustvo umijeća da poka- ispisivati i ovjeravati svoju diplomu doktora od ljudi koji kažnjavaju, a ne znaju praštati.
že emociju, ali zato ne i umijeće da razlikuje životnih nauka. Njegov ukupan svijet, njegovi pogledi vani
dobro i zlo, premda je bio suočen s golemim Šta su meni ptice jeste roman o odrasta- i unutra – dječiji su, a napori koje savlada-
nesrazmjerom istih. nju junaka Ekrema Redžića, bildungsroman va – nadljudski. S infantilnom začudnošću
Ovo junakovo umijeće preživljavanja prati savremene bošnjačke i bosanske književno- primjećuje odsustvo ptica u samom grotlu
vrhunsko umijeće pripovijedanja, ili obrnuto sti, vješto ispripovijedana drama s visokim ratnih dejstava i njihovo ponovno pojavljiva-
– samo zahvaljujući vrhunskom pripovjedač- stepenom koncentracije na junaku i pripo- nje neposredno nakon završetka rata. A onda
kom umijeću Fajke Kadrića mogli smo dobiti vijedanju, na samoj priči, čime se, u vreme- mu autor, na koricama knjige, pripisuje rije-
ovako uvjerljivo uobličenog junaka. Naprvu, nu nenaklonjenom mnogo čemu, posebno či koje neće nikada izgovoriti, ali će ih zasi-
Kadrićevo pripovijedanje može izgledati isu- provjerenim klasičnim vrijednostima – vraća gurno nositi kao najnevinije pitanje – Šta su
više klasično, ali dobro pripovijedanje uvijek povjerenje u priču. meni ptice? Potreba za pticama, iskazana na
je na cijeni. I taman kada pomislimo da je u Roman se može čitati kao svjedočanstvo ovaj način, dolazi iz napaćenog i izranjavanog
tom izvanrednom pripovjedačkom umijeću jednog vremena, ljudi i događaja i neki će bića, nisu je uništile ni granate ni meci, niti
sva vrijednost, autor nas iznenadi suptilno čitaoci i čitati da bi pronašli sebe u roma- to što se ptice povremeno znaju udaljiti kada
doziranom igrom postmodernog tipa, s onim nu. Opasnost od neželjenih poistovjećiva- postane suviše bučno i opasno.
središnjim borhesovskim toposom knjige, nja eliminirana je epigrafskim upozorenjem Autorova pomoć nije mu trebala pri ar-
kao prvog znaka unutar kojeg i poslije kojeg da je svaka sličnost sa stvarnim ličnostima tikulaciji jednog drugog, sličnog pitanja. Za-
slijede svi drugi znakovi iz kojih je kreiran slučajna, ali i stapanjem pripovjedačke i pravo, autor mu indirektno, preko saborca
svijet i u koje će se isti taj svijet vratiti. Ova aktantske pozicije te svođenjem svijeta na upućuje pitanje o sudbini djevojke Fatimice,
uzbudljiva scena do te je mjere znakovita da junakov vidokrug. Ovaj redukcionizam na da bi ga Ekrem dječački mogao tek ponoviti
se ne može preskočiti: nakon što je dovezao pripovjedačko-aktantskoj ravni ne znači u prvom licu: “Šta je meni Fatimica?” Fati-
tajanstvenog putnika na jednako tajanstvenu istovremeno i pojednostavljenje u pravi- mica je samo jedna od bezbroj žrtava, koja je
lokaciju, Ekrem na zadnjem sjedištu svoga lu zamršenih odnosa književnosti i zbilje. prvo izgubila roditelje, na kraju svoju čast
taksija ugleda knjigu čudnog naslova – Šta U klasičnom narativnom obrascu prati- i sebe. Istovremeno, Fatimica je Ekremova
su meni ptice – i u njenim prvima stranicama mo junaka na njegovom putu savladavanja potreba za drugim, lijepim, slobodnim, za
prepozna sebe, dijelove svog života. Dani i prepreka od tačke A do tačke B. U Kadri- nedosegnutim i neodgonetnutim tajnama
događaji koji slijede isuviše ga čvrsto vežu i ćevom romanu junak više puta prelazi iste – odgovor na pitanje čiji je i sam bio dio!
tjeraju da bi dobio priliku da kroz knjigu sa- dionice, ali je akcenat stavljen na prelaženje Ostat će da traju i grme ta dječački naivna
gleda svoj život u budućim danima, pogotovo granica, što bi, zapravo, u vremenu mnoštva pitanja – “Šta je meni Fatimica” i “Šta su
ne u završnom činu, za čime će zažaliti kada nametnutih granica trebalo biti viša faza čo- meni ptice” – izvan i poslije ovog romana i
knjige više ne bude. Ta prilika, istovremeno, vjekovog kretanja kroz prostor, postojanja da nas progone do Sudnjeg dana.
ne biva uskraćena nama čitaocima, na kojoj u prostoru. Ili, možda, ipak, niža? Stoga se Zbilja, šta je nama Fatimica i šta su nama
moramo biti zahvalni, jer nam je omogućeno nikada neće poistovjetiti ni s jednom, pa ni ptice?
da, prateći uzbudljiv i dinamičan život samog dominantnom političkom idejom. Nikada Ova infantila zapitanost i nemuštost,
junaka, pratimo i vrhunsko autorovo pripo- se neće prikloniti kolektivu, nije pripadao na koju ni sami ne ostajemo imuni, dolaze
vijedanje koje ga uobličava. čak ni svojoj porodici, ona je pripadala nje- iz onog dijela napaćenog i ranjavanog bića
mu – da bi se brinuo o njoj. koje želi da pita i zna, a ne umije. Ovo ne-
TIP BOSANSKOG ČOVJEKA mušto pitanje moralo je naći svoj put u je-
Knjiga Šta su meni ptice jeste roman o po- ŠTA JE NAMA FATIMICA I ŠTA SU NAMA zik i biti verbalizirano, znao je to i Ekrem
jedincu i kolektivu izloženim najvećim stra- PTICE? Redžić. Međutim, sposobnost mišljenja i
danjima i iskušenjima, roman o pojedincu Junakovo punoljetstvo podudara se s odgovaranja na pitanja bili su već amputi-
koji živi i pati se, pati da bi živio. promjenama koje u njegov svijet donosi dah rani s izranjavanog tijela govornika kao što
Ekrem Redžić jeste tip bosanskog čovje- politike i ideologije, ali će njegov odnos pre- prestrašene ptice imaju običaj napustiti svoja
ka – pojedinac koji ne pristaje na rat i ratna ma istima biti i ostati autsajderski – nisu ga ratom uzurpirana gnijezda.
pravila, koji nije htio rat, ali jest rat njega i se ticale, a on je njima trebao kao izvršilac Ako ih sam sebi nije mogao ponuditi, znao
koji, kad već mora, rat vodi na svoj način. I kurirskih poslova, ne kao sljedbenik. Ako je je da mora krenuti u potragu za onim ko bi
kada je u prilici, ne uzima tuđe živote, a nje- i slijedio nešto, onda je to njegova iskonska to umio izraziti na pravi način – za svojim
mu njegov stalno žele uzeti. Biva ranjen, ne potreba za kretanjem u prostoru i vremenu, piscem, koji će na pravi način umjeti kazati
u glavu, ruku, nogu ili trbuh, nego u repro- od koje nije odustajao ni u najokrutnijim prešućeno i neiskazano, a prešutjeti kazano.
duktivni organ, u život, kako kaže njegova pu- ratnim okolnostima, ni po cijenu života. Junak Ekrem tako je pronašao svoga pisca, a
nica. Danima će, umjesto mokraće, izbaciva- Svijet oko sebe posmatra s nepovjerenjem pisac Fajko Kadrić, koji je i sam proživio svoje
ti krv i na snježnoj bjelini ostavljati tragove i strahom dječaka koji često zna dobiti batine hise podrinjske patnje, pronašao svoj razlog za
svih krvopišnih godina, a simbolički iznova za učinjeni ili neučinjeni prijestup, zato bježi pisanje. Uz umijeće savladavanja svijeta pri-
čom, dobio je priliku da i sam verbalizira neka
svoja potisnuta pitanja i svoje nemuštosti, ali
i da pokuša odgovoriti na ono prvo i posljed-
nje, Ekremovo, pitanje – šta su nama ptice?
Želimo vjerovati da se odgovor na Ekremovo
pitanje šta su meni ptice i šta je meni Fatimica
ponuđeni u romanu Fajke Kadrića, ne samo
kao verbalizacija nego i vrhunska estetizacija
traumom izazvane nemuštosti.
Ekrem Redžić i njegovi saborci kuriri
nisu dobili priznanje od društva, ali su dobi-
li trajni biljeg višeg reda – svoj roman. n

STAV 17/6/2022 71