Page 70 - STAV broj 380

KULTURA

Vrhunska estetizacija

RATNO PISMO, VERBALIZACIJA

TRAUME ILI KAKO VRATITI

POVJERENJE U PRIČU

Fajko Kadrić, Šta su meni ptice, “Planjax”, Sarajevo 2022,
drugo izdanje.

Piše: Mirsad KUNIĆ smisao našega ukupno postojanja!? Još radi-
kalniji bijeg, čak u samo središte naših iden-
titarnih previranja, u srednji vijek i vrijeme
atovi su konstanta ljudskog posto- velikih mijena na vanjskom i unutrašnjem
janja, a književnost konstanta smi- planu, autor preduzima u romanu Udovičke
slenog govora o ratu. Rat je isto- zemlje. Vještom kombinacijom historijskog
Rvremeno individualna i kolektivna i izmišljajnog, dostojnom velikih majstora,
trauma, a književnost kreativan odgovor na Kadrić jedne naspram drugih stavlja velike
traumu. Posljednji rat protiv Bosne, poseb- i male ljude, jednako sklone posrtanju i usta-
no njegova naglašena zločinačka i genocid- janju, tragajući s istim žarom za odgovorom
na dimenzija, imao je za posljedicu pojavu na sva ona pitanja koja se, neumitnim sila-
književnih ostvarenja koja su na različite ma povijesti, slivaju u jednu veliku traumu.
načine prerađivala to iskustvo: od refleksnih
reakcija, koje najčešće, u nedostatku drugih VERBALIZACIJA LIČNE I KOLEKTIVNE minskim poljima – ili jednostavna potreba
oruđa, posežu za bilo kakvim odgovorom u TRAUME za prostorom u koji smo bačeni da slobodno
jeziku pa do poetiziranih artikulacija najvi- Treći Kadrićev roman Šta su meni ptice odživimo “svoje hise života”.
šeg reda, koje, sa psihološkog aspekta, mogu javlja se u vremenu koje nas naprosto zasi- U liku kurira Ekrema prepoznajemo savre-
imati i terapeutske učinke. Osim što su po- pa različitim djelima dokumentarne i fik- menog Robinsona Crusoea, kojeg preko svih
kušaj adekvatnog smislenog odgovora na tivne proze, nešto rjeđe poezije, a na temu vidljivih i nevidljivih granica vodi njegovo
besmisao sveopšte destrukcije, književnost bošnjačke tragedije u Podrinju. Ne želimo umijeće snalaženja i umijeće življenja stjeca-
je i vrsta bijega u svijet imaginacije, traženje biti glas protiv takvih djela, individualnih i no u teškim životnim uvjetima još od ranog
spasa od destrukcije u smislenim imagina- kolektivnih svjedočenja, naprotiv, smatramo djetinjstva, preko burne i tegobne mladosti
tivnim konstrukcijama – utočište ili sigurna nasušnom potrebom da se o toj tragediji piše do ranih zrelih godina i suočavanja s ratom u
kuća u nesigurnom okruženju. na sve moguće načine i na različitim nivoima kojem konačno dovršava i ovjerava sva svoja
Fajko Kadrić (1965), autor dviju knjiga – treba se prepustiti pritiscima preživljenih stečena iskustva. Fajko Kadrić uvjerljivo je
pripovijedaka – Ko još pjeva dok umire i Ordij- događaja da se realiziraju u jeziku na bilo koji izvajao ovaj lik koji je prošao kroz svoje “kr-
ski mujezin – i dvaju romana – Protokol posr- način. Ovaj Kadrićev roman, osim što je ver- vopišne godine”, udaran i ranjavan po tijelu,
nulih i Udovičke zemlje, novi je snažan glas na balizacija lične i kolektivne traume, uzvišeni a mentalno i moralno ojačan, da bismo ga na
bosanskohercegovačkoj književnoj sceni koji je poetizirani odgovor na te i takve događaje. kraju dobili kao onoga koji prkosi vanjskim
reafirmira klasično pripovijedanje sušićevskog Iako su fabulom obuhvaćena sva stradanja preprekama i kao buntovnika koji ne pristaje
tipa. Ako se već u pripovijetkama dotiče ratnih Bošnjaka Vlasenice, Cerske i Srebrenice, fokus na ona unutrašnja ograničenja lokalnih moć-
tema i ako ih zbog toga možemo razumijevati je na pojedincu koji, ne prihvatajući sudbinu nika. Ekrem Redžić doktor je životnih nauka
kao prvo suočenje i pokušaj verbalizacije rat- žrtve, višekratno prelazi nametnute granice, i genij patnje, ne one romantičarskog tipa s
ne traume – Kadrić je bio aktivni sudionik zaštićene vatrenim linijama i minskim po- kraja XVIII stoljeća, već bosanske životne i
podrinjskih događaja, onda su romani došli ljima. Dijelom kroz sudbinu drugih likova, ratne patnje s kraja XX stoljeća.
kao svojevrsni bijeg od ratnih tema i ratne a još više kroz pojavu junaka naglašene indi- Okruživali su ga različiti ljudi, ali se naj-
traume, ali istovremeno i kvalitativni pomak vidualnosti Ekrema Redžića sublimirana je sigurnije osjećao u šumi sa svojim kuririma.
sa psihološkog i emotivnog ka racionalnom, i povijesna sudbina kolektiva u njegovoj ho- Njegovo prirodno stanje bilo je kretanje, a ne
koje se pita – a šta je i gdje je uzrok ovim tra- rizontalnoj i vertikalnoj ukupnosti. mirovanje, prelaženje preko minskih polja i
umatičnim događajima, koji, između ostalog, Iza junakove vanjske potrebe da se vr- kroz vatrene linije. Njegov je ukupan život
mene tjera da pišem!? U potrazi za odgovo- hunskim vještinama prevode ljudi s jedne tako popločan minama i ozvučen fijukom
rom autor se romanom Protokol posrnulih vra- na drugu stranu i dostavljaju lijekovi i hra- metaka i granata, a minska su polja i vatrene
ća u vrijeme neposredno prije rata, baveći se na u opkoljeno područje krije se unutrašnja linije uobičajene prepreke koje treba savlada-
moralnim posrtanjima običnih malih ljudi, a potreba za nepristajanjem na bilo kakva ogra- vati. Istovremeno, dobili smo neku vrstu do-
velikih i uvjerljivih likova, iznova se pitajući: ničenja, pogotovo ne ona nasilna i dehuma- brog junaka kojeg krasi odsustvo umijeća da
Da li se u ovim i ovakvim posrtanjima krije nizirajuća, ojačana naoružanim vojnicima i komunicira s ljudima iz neposrednog i šireg

70 17/6/2022 STAV