Page 65 - STAV broj 380

Eto šta je blizina smrti. Ona ima svoju dubinu, mi smo to vidjeli u ratu. Šta se sve
probudilo u nama koji smo bili ovdje i doživljavali sve to kroz šta smo prolazili. Na
šta su sve ljudi bili spremni da jedan drugom učine, da se žrtvuju za drugog. Zašto?
Jer je smrt hodala tako blisko pored nas, kroz naše mahale.

lillezine-t-teku – Ahiretska kuća bolja je za one koji su pobožni i koncu pretvoriti u ruševinu. Pa znadnimo nakon ovoga da
bogobojazni. I na koncu toga ajeta Allah, dž. š., postavlja nam smrt ima svoju posebnu dubinu.
pitanje: Efela ta’kilūn – Zar vi to ne shvatate? – Jusuf, 109. (Zar U jednom djelu sam pročitao sljedeće: Nakon jednog bro-
se nećete opametiti i ovu opomenu kao pouku primiti?!) Jedan doloma, mnogi ljudi su poginuli, malo ih je spašeno. Prošlo
arif, jedan evlija, Allahov prijatelj, jedan dalekovidni (pronic- je od toga tridesetak godina kada su se dvojica, koji nisu bili
ljivi) čovjek, shvata značenje ovog ajeta i zna da je smrt samo prijatelji, ali su se zatekli na tom brodu, ponovo našli i kad su
prelaz iz jednog svijeta u drugi, i to seljenje iz ove kuće tegoba se prepoznali i počeli prisjećati toga šta se desilo prilikom tog
i belaja u kuću sreće i uživanja, pa zašto bi onda strahovao od brodoloma, onda su razne detalje naveli, kako su izgledali po-
smrti? On, kao što u času zavođenja u san nema straha, tako jedini ljudi, starci i djeca, zatim poteze, postupke nekih koji su
isto i u času nastupa smrti, on je bezbrižan i miran. bili nesebični u pomaganju drugim i taj njihov razgovor potra-
Pri koncu prvog stoljeća po Hidžri živio je u Medini jedan jao je tri sata. A onda, na kraju, ovaj jedan pita drugog: A šta si
učenjak, skroman i povučen, poznat u narodu pod imenu Ebu ti radio za ovih proteklih trideset godina? Pa – kaže – zaposlio sam
Hazim, r. a. Umejevićki halifa Sulejman ibn Abdul Melik, kada se u jednoj pekari. Trideset godina obilježio je jednom rječju –
je čuo za Ebu Hazima, došao je u Medinu i pitao ga: “Reci mi, pekara. A ovamo, koliko je to potapanje trajalo – možda pola
molim te, Ebu Hazime, zašto se mi toliko bojimo smrti i zašto sata, iznjedrilo je tri sata govora o raznim pojedinostima. Eto
volimo život na ovom svijetu?” Ebu Hazim mu ovako odgo- šta je blizina smrti. Ona ima svoju dubinu, mi smo to vidjeli
vara: “Ko ruši i razara budući svijet, a ovaj svijet popravlja i u ratu. Šta se sve probudilo u nama koji smo bili ovdje i do-
uređuje, taj mora da se plaši prelaska u ono porušeno i da voli življavali sve to kroz šta smo prolazili. Na šta su sve ljudi bili
život na ovom popravljenom i uljepšanom svijetu.” spremni da jedan drugom učine, da se žrtvuju za drugog. Za-
Svi mi znamo da je ovaj svijet nestalan, varljiv i prolazan. što? Jer je smrt hodala tako blisko pored nas, kroz naše ma-
Ma koliko ga mi popravljali i uljepšavali, on će se opet na hale. Sjećam se, jednom sjedim ovako u kući (kod mene je
bilo malo veće društvo) kad pade granata ispod kuće (tad sam
stanovao u Sagrdžijama), jedno deset metara zračne linije od
nas, dolje, na onu Bašagića ulicu. I sad mi svi šutimo, a onda
neko reče: Hvala Bogu, evo nema nikakvog jauka, dobro je prošlo.
Kad malo poslije toga čujemo sedmero poginulo, trinaestero
ranjeno! Eto tako je to blizu bilo, tako smo bili blizu smrti,
a ljudi su takav kvalitet iznjedrili! Pa i ona djevojčica o ko-
joj smo govorili u koncentracionom logoru, sjećate se kako je
plemenit zaključak uzela nakon što je ona spašena, a svi drugi
stradali. Pogotovo joj je teško palo što je brata ukorila, povukla
za uho. E neću više, kaže, nikada nikome reći nekakvu riječ zbog
koje bih se trebala kajati ili kakav ružan potez učiniti, jer možda je
to posljednji susret s tom osobom.
Vidimo šta je smrt. I nemojmo bježati od nje. Vidite koli-
ko hz. Mevlana posvećuje vremena da nam to pojasni. Što se
tiče jasnoće, elhamdulillah, nadam se da nam ovdje ništa nije
nejasno. Hoćemo li ovo našim životom podržati, to je sad na
nama. Uvejs je rekao: “Kad pođeš na spavanje, stavi smrt pod
jastuk, a kad se ujutro digneš, nosi je pred očima.”
Isto tako, za vrijeme sna si siguran,
od prolaženja svih tjelesnih osjetila.
/Kako siguran? Nema ih pri tebi, ali ti nemaš brige, nisi se
sa strahom zaveo u san. Ako Bog da, probudit ćeš se i vratit će
ti se ponovo osjetila, tvoji kuvveti, u to si siguran!/
Nad svojim osjetilima ne treseš se, prilikom sna,
premda su razasuta i razdvojena.
/Jer ne funkcionišu. A u ajetu se kaže: Mi smo vaš san (vaše
spavanje) počinkom učinili (odmorom za tijelo i dušu) – En-Ne-
be’, 9. I čovjek leti da se odmori, ne bojeći se odvajanja ovih
kuvveta od njega, jer zna da će se to, inšallah, opet vratiti nje-
mu. Tako i ovamo, kad te rastoči smrt, vratit će se to sve tebi.
Ne boj se./
Prvi dio 42. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži
hafiz Mehmed Karahodžić održao 24. 2. 2021. u Mevlevij-
skom kulturnom centru – Jekovac. n

STAV 17/6/2022 65