Page 72 - STAV broj 380

KULTURA

Piše: Almir ZALIHIĆ Majstori bošnjačkog pjesništva:

Admiral Mahić (1948–2015)
otovo svi oni koji su pisali o Ma-
hićevoj poeziji i time je na izvje-
stan način valorizirali dijele mi-
Gšljenje da je to poezija metafore i AUTSAJDER
kontrasta. Poezija međuzavisnosti naizgled
međusobno različitih sastojaka, čija se za-
jednička svojstva izdvajaju i ističu, a osta-
ezija rezonancije metafore – tendencije da KOJI TO NIJE BIO
la potiskuju. Poezija metafore kao procesa
tenzije i energije, očitovanih u trajanju je-
zika, a ne u pojedinačnoj riječi. Dakle, po-
se njezino značenje proširi i da se privuku
druga semantička polja i sfere. Od maglom, smogom i mahalskim šapatom zasićenih ulica
Kritičari su saglasni i u tome da Mahić
zasniva pjesmu na empirijskim temeljima, sarajevske općine Centar, kroz dolinu rijeke Nil, preko ciriškog
od vrlo konkretnih pozicija do materijalne
opipljivosti, do banalnosti, paradoksa, na- aerodroma do Den Haaga, u kome Erazmovo oko klizi po
silja, erozije, privida i laži, odgovarajući na nerazboritim ljudima, od Toronta i Aljaske do miomirisnih, a škrtih
izazove i iskustva vremena u kojem živi(mo)
i koje sve prisiljava na poslušnost, šutnju i mediteranskih predjela, kroz nanose bogatih mirisa i fosforescentnih
saučesništvo; osjećajući se dužnim da svje- pokreta kamenih anđela, sfingi, svjetionika, piramida, te kroz zvuke
doči i piše o onome o čemu misli i boluje
i da uoči ono što se vidi i ono što se ne da balade, sevdalinke, Bachove muzike i rokenrola, Mahićevo tretiranje
lahko vidjeti. tradicije pojavljuje se pred nama kao sredstvo kojim se dotada
Pomenuta pjesnička kombinatorika,
odnosno metaforički i začudni preobraža- nepovezani predmeti, predstave, krajolici i pojave dovode u poeziji
ji trivijalne stvarnosti u smisleni poredak, u kompatibilnu vezu radi djelovanja na misao i impulse izviruće
nosi u sebi mnoge osobenosti i iskušenja,
kojih pjesnik uvijek i nije svjestan i s kojima iz njihove kolokacije i iz kombinacija uspostavljenih između njih.
uvijek ne izvodi baš najbolju računicu. Pa,
ipak, pjesnik Admiral Mahić intuitivno je
odolijevao iskušenjima simplificiranog pa- Stoga je nužno pojasniti i razložiti Ma- Admiral Mahić u svojim pjesmama
rafraziranja svakodnevice i banalne efemer- hićevu sposobnost da, pišući o krajnje ba- sluti da se otvorenost i dostupnost, kada je
nosti, blagodareći ne samo poimanju značaja nalnim i trivijalnim stvarima čovjekove sva- u pitanju siva zbilja kao njegova tematska
pamćenja stožera kulture, iako sve razuđe- kodnevice, aktivira vrlo ozbiljne semantičke usmjerenost, mogu transformirati u površ-
nijih, ali bitnih za pjesničko rekonstruira- ravni, što je inače ključna odrednica njegove nost i katalogiziranje poznatog i čitanog. Da
nje društvenog bitka ili njegovih odjeljaka, poetike. I evo, u daljem tekstu, izdvojenih do doga ne bi došlo, pjesnik zagovara da je
već i selektivnosti relevantnog i magistral- nekoliko bitnih i autentičnih pjesničkih verbaliziranje izvorišnih emocija nužno sa-
nog, koji su u stanju da stupe u kontakt s obrazaca, koje treba apostrofirati, ali i ilumi- gledati (čitaj – čitati) kroz prizmu pjesniko-
prošlim vremenom, uspijevajući da se ele- nirati ponaosob, ne toliko zbog vrednovanja, vih i čitateljevih doživljaja, čulnog opažanja
menti svakodnevnog i životna trivijalnost koliko zbog izdvajanja iz horskog pjevanja. svijeta i engramske tragove i otiske, od ko-
u Mahićevim stihovima s lahkoćom ogrnu Prvi preduvjet da bi se egzistencijalna jih su pojedini potisnuti i poluzaboravljeni,
poetskim oreolom. tjeskoba i brutalne groteske pretočile u ra- ali i živahni i autentični, iako temporalno
U Mahićevom svijetu i jeziku pretočenom finirane slike i proširile krugove pjesme u mjereno – zamrznuti, odnosno zaustavljeni.
u poeziju kao da vlada nedokučivi zakon si- više dimenzija, više značenja i više različi- Znači, Mahićeva poezija jeste dostup-
tuacionih (i semantičkih) metamorfoza, brzi tih čitanja i tumačenja jeste otvorenost pje- na i otvorena (Kuća, Mrtva priroda ili ku-
snimci, nalik fleševima iz noćnih mora ili sničkog teksta kao estetska vrijednost, koja hinjski predio). I uvijek se vraća pukotina-
polusna, najčešće ritmički transponirani u je jedno od osnovnih obilježja moderne po- ma i verističkim detaljima haosa i košmara
brzi, izlomljeni stih, emaniraju dinamikom ezije i uopće umjetnosti, ali istovremeno i svakodnevice kroz leksičko usložnjavanje i
napregnutog preobražavanja vremenskih, središte Mahićevog pjesničkog projekta. preoblikovanje pjesme, kao i destabilizira-
prostornih i uzročno-posljedičnih odnosa Umberto Eco izjednačuje otvorenost zna- nje stvarnosti. I trudi se pjesnik da ponovo
i veza. Riječ i stvar, jedno i drugo značenje, čenja umjetničkog djela s višeznačajnošću otvori pjesnički tekst prema mogućnosti-
realnost privid, objekat i subjekat, sadašnje djela. Naime, otvorenost i dostupnost jesu ma iz stvarnosti, pa to postaje osnovna nit
i negdašnje, neprestano se mijenjaju. Analo- intenciona ugrađena dimenzija strukture. njegovog stiha.
gan režim pretakanja naslućujemo i u uzaja- One su dio pjesničkog postulata, odnosno Mahićeva poezija u širokim verbalnim
mnosti infantilnog, verističkog i tragičnog specifičnog strukturiranja djela u okviru ko- i imaginativnim zamasima kazuje dramu
sentimentalizma Mahićevog poetskog govo- jeg autor sebi zadaje zadatke da sve one koji postojanja i stvaranja, pri čemu, mahom,
ra. U njemu na gotovo nerazlučiv način pul- učestvuju u estetskoj komunikaciji, znači glas koji čujemo izgovara spoznaje o para-
sira čudo djetinjstva (i djetinjstvo jezika) u čitatelje ili primaoce i recipijente (kako ih lelnim smislovima svijeta koji je kolijevka i
najbližem susjedstvu s potonjim iskustvom Eco oslovljava), dovede ili navede u situaci- buke i jarosti, ali i milosrđa i dobročinstva.
svijeta, posebno grada, koji je istodobno mo- ju svjesne i aktivne saradnje, pa i uživanja, U nekim od opsesivnih scena iz Mahićevog
del pakla i apsurda, pa i cirkusa. u konačnom formiranju djela. poetskog filma razaznajemo brod, Nojev i

72 17/6/2022 STAV