Page 100 - STAV broj 246

DRUŠTVO

i gradova koje je hodoljubio. U jednoj od nu, tako ti Boga, i sad k’o živ’. Svašta se
svojih emisija Hodoljublja izrekao je i ovu ovdje zapamtilo i svašta se može ispričati.
misao: “Hodoljub je čovjek koji ponavlja Konjic je odvajkada bio omiljeno sasta-
riječi majke šestog halife Um Zejd, pleme- jalište bosanskih kraljeva, hercegovačkih
nite Um Zejd, koja je rekla: ‘Draži mi je i vladara, plemstva i vlastele. U Konjicu su
miliji moj beduinski šator kroz koji pušu održavani značajni sabori i zborovanja.
vjetrovi od najvećeg i najljepšeg dvorca.” Bio je veliki bogumilski centar.”
Evo nekoliko ilustracija iz serijala Hodo- Jajce:
ljublja, koje je Zuko Džumhur snimio u “Pa ipak jedno znam sigurno. Na ovoj
Bosni i Hercegovini. bosanskoj vjetrometini (u Jajcu, op. a.)
Konjic: počeo je da se kleše krinov cvijet, simbol
“Evo me u Konjicu u mojoj rodnoj bosanske državnosti, i stajao je tako dugo,
kući sa mojom tetkom Fatmom. Priča dugo sve do Drugog zasjedanja AVNOJ-a,
moja tetka Fatma da joj je jedan seljak kada je zasijao u svoj svojoj ljepoti, veli-
donio jaja da kupi i ona da plati, da izruči čini i ljudskosti.”
jaja iz njegove torbe u neki sud. Seljak je Trebinje:
čučao u jednom ćošku i gledao slike moga “Neko mi može prigovoriti što brkam
oca i moje majke na zidu. I gledao je dugo dvije rijeke, da Neretva i Trebišnjica ne- Džumhur. Voljeli su ga jer je bio duhovit,
sliku moga oca i pita moju tetku Fatmu: maju nikakve veze, ali imaju, imaju ite- neposredan, pristupačan i veoma mudar.
‘Ko ti je ovo?’ Ona kaže: ‘To mi je brat.’ kako. Obje imaju čarobnu modru boju I sam predsjednik Jugoslavije Josip Broz
A on je pita poslije dugog razmišljanja: gustoga hercegovačkog neba.” Tito često se družio s njim. Na jednom
‘A gdje je on sad?’, a ona njemu kaže: ‘Da od tih druženja, kada je Zuko sa supru-
si ti živ i zdrav, on je umro davno, ima ZUKO O SEBI I DRUGIMA gom Vezirom bio na večeri s Titom i Jo-
dvadeset godina.’ A onda se on začudio, Rijetko je ko u bivšoj Jugoslaviji bio vankom, Zuko je maršala upitao: “Znate
dobro otvorio oči, pogledao je i rekao: ‘A omiljen u narodu kao Zulfikar Zuko li Vi, druže Tito, šta je rekla moja majka
Vasvija kad ste se Vi oženili?” “Ne znam”,
reče Tito. A Zuko će: “Neka u ovoj drža-
vi ima neko stariji i od Tite!”
Zuko je znao uputiti podsticajnu, a u
isto vrijeme i relaksirajuću poruku tom
istom narodu. Evo jedne od njih: “Budi
pametan da ne bi bio loš. Pametan čovjek
povazdan bišće po sebi, odstranjuje svo-
je lošosti, i u jednom trenutku shvati da
nikada nije dosta tog biskanja, da je loš
karakter naš duševni korov, ti ga pljeviš,
a on se otima, raste li raste. Ne date se ni
ti ni on u toj pljevidbi bez kraja. Nikada
ne možeš odstraniti svoje mahane, ali ni-
kada ne smiješ ni prestati da ih tamaniš.
A ako si uporan, ako se ne predaješ, onda
ti se poslije decenija savjesnog rada može
desiti i to da u ogledalu ugledaš nekog
nasmijanog i smirenog sebe.”
U jednom intervjuu, na konstataciju
da svi kažu da je on dobar čovjek, Zuko
je odgovorio: “Nije tačno. Apsolutno nije
BIOGRAFIJA tačno. U meni ima zla makar koliko i u
drugim ljudima. Ono gdje bih sam sebi
odao izvjesno priznanje, to je rigorozna
Zulfikar Zuko Džumhur rođen je 24. septembra 1920. godine u Konjicu. Potječe iz ugled- odluka, odnosno sposobnost da kontroli-
ne stare ulemanske porodice Džumhur, koja je uz njegovog oca Abduselama iznjedrila šem sebe i sopstveno zlo. U meni kuljaju
još nekoliko hafiza. Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio je u Beogradu, a višu gimnaziju ljubomora, zavist, podlost, poriv za osve-
završava u Sarajevu 1939. Poslije gimnazije je upisao studij prava, da bi potom prešao tom, proplamsaji ljute mržnje. Da ih ne
na likovnu akademiju i završio je u klasi Petra Dobrovića. Prve crteže objavio je 1947. kontrolišem, imali biste posla s jednim
godine u listu Narodna armija. Više od 10.000 karikatura objavio je u novinama: u Ježu, od najlošijih ljudi koje ste ikada upoznali.
Borbi, Politici, Oslobođenju, reviji Danas, NIN-u. Kontrola, to je ključna riječ.”
Napisao je scenarij za više kratkih i tri igrana filma. Uradio je 35 scenografija za pozorišne O sebi je kazao i ovo: “Ja cijeli život
predstave, a posljednjih deset godina svog života radio je na Televiziji Sarajevo kao pisac bježim u putovanja, u putopise, u slikar-
scenarija i voditelj serijala emisija Hodoljublje. Objavio je knjige Nekrolog jednoj čaršiji, stvo i čitanje... Ja sam ti čuveni bježač.
Svjetlost, Sarajevo 1958. godina; Pisma iz Azije, Prva književna komuna, Mostar 1973. go- Bježim i slavim bijeg i bježanje. Zato smo
dine; Hodoljublja, Znanje, Zagreb 1982. godine; Putovanje bijelom lađom, Sarajevo 1982. i izmislili umjetnost, da se imamo gdje
godine; Izabrana djela Zuke Džumhura, 1-7 (Nekrolog jednoj čaršiji, Pisma iz Azije, Puto- skloniti od teška života i još težeg rada”.
vanje bijelom lađom, Hodoljublja, Pisma iz Afrike i Evrope, Stogodišnje priče, Adakale.) Jednom je prilikom izjavio: “Nisam ni
nesavremen, ni nemoderan, pokušavam

100 21/11/2019 STAV