Page 98 - STAV broj 246
P. 98

DRUŠTVO



          Povodom godišnjice od smrti Zulfikara Zuke Džumhura

          TRI DECENIJE BEZ






          ČUVENOG BJEŽAČA






          U jednom intervjuu, na konstataciju da svi kažu da je on dobar čovjek, Zuko je odgovorio:

          “Nije tačno. Apsolutno nije tačno. U meni ima zla makar koliko i u drugim ljudima. Ono
          gdje bih sam sebi odao izvjesno priznanje to je rigorozna odluka, odnosno sposobnost da
          kontrolišem sebe i sopstveno zlo. U meni kuljaju ljubomora, zavist, podlost, poriv za osvetom,

          proplamsaji ljute mržnje. Da ih ne kontrolišem, imali biste posla s jednim od najlošijih ljudi
          koje ste ikada upoznali. Kontrola, to je ključna riječ”

          Piše: Bajro PERVA


                 ahmetli Zulfikara Zuku Džum-  nekoliko sati. Saznavši osnovne detalje   preselio 27. novembra, te da su oboje,
                 hura upoznao sam 27. novem-  iz biografije rahmetli Vasvije, u “Prepo-  također, ukopani u mezarju Musalla.
                 bra 1978. godine u njegovom   rodu” sam objavio tekst pod naslovom   Iz svih susreta s njim, a i čitajući nje-
         Ri mom Konjicu. Tog je dana        Živjela je da umre, umrla je da živi. Po-  gova djela, uvjerio sam se da je Zuko
          na ahiret, na mjesnom mezarju Mu-  slije susreta u Konjicu viđali smo se i u   Džumhur neizmjerno volio svoju Bosnu
          salla, ispraćena njegova majka hadži   Sarajevu, Herceg-Novom, a dobio sam i   i Hercegovinu, zemlju u kojoj je rođen i
          Vasvija-hanuma, koju je on neizmjer-  nekoliko razglednica sa Zukinih puto-  pod čiji je busen, po njegovoj želji za ži-
          no volio i pazio. Dok smo išli za tabu-  vanja po svijetu na kojima su nastajala   vota, sahranjeno njegovo tijelo. To se da
          tom, gledajući mladog imama u džubi   njegova neprevaziđena Hodoljublja i pu-  primijetiti i iz njegovog zapisa: “Učeniji
          i s ahmedijom na glavi, Zuko će: “Što   topisi koji su neodoljivo osvajali čita-  Turci nekad su govorili da je naša Bosna
          bi mojoj majci bilo drago kad bi znala   lačku publiku. Sretan sam što sam bio   Srebrena najljepša i najčarobnija zemlja
          da će joj dženazu klanjati ovako mlad   među ljudima koji su imali privilegiju   njihovog moćnog i prostranog carstva,
          i lijep hodža.” Sutradan smo u motelu   da se, koliko-toliko, druže sa Zulfika-  jer gdje god zakopaš, poteče izvor svježe
          “Konjic”, gdje bi Zuko odsjedao sa su-  rom Zukom Džumhurom. Zanimljivo je   i hladne vode, a gdje god padne sjeme,
          prugom Vezirom, sjedili i razgovarali   da je i on, kao i njegova majka Vasvija,   nikne drvo i na njemu bogat plod.”
                                                                                  Koliko smo se mi kao društvo u cje-
                                                                               lini odužili našem Zuki? Koliko škola u
                                                                               Bosni i Hercegovini nosi njegovo ime?
                                                                               Koliko gradova o kojima je pisao i govo-
                                                                               rio ima ulice s njegovim imenom? Koli-
                                                                               ko je ustanovljeno nagradnih literarnih
                                                                               konkursa za našu omladinu koji nose nje-
                                                                               govo ime? Je li Konjic jedini svijetao pri-
                                                                               mjer budući da je u Zukinoj rodnoj kući
                                                                               otvorio depandansu Zavičajnog muzeja,
                                                                               u kojoj je izložena njegova zaostavština?

                                                                               PUTOPISI
                                                                                  Nekrolog jednoj čaršiji zasigurno je naj-
                                                                               bolje djelo Zulfikara Zuke Džumhura. Ono
                                                                               je sublimacija najinteresantnijih detalja
                                                                               njegovog putešestvija po svijetu koje je
                                                                               pretočeno i u dokumentarni TV serijal Ho-
                                                                               doljublja. Predgovor za ovu knjigu putopi-
                                                                               sa napisao je nobelovac Ivo Andrić. To je,
                                                                               ujedno, i jedina recenzija nekog rukopisa



         98  21/11/2019 STAV
   93   94   95   96   97   98   99   100   101   102   103