Page 98 - STAV broj 246

DRUŠTVO

Povodom godišnjice od smrti Zulfikara Zuke Džumhura

TRI DECENIJE BEZ

ČUVENOG BJEŽAČA

U jednom intervjuu, na konstataciju da svi kažu da je on dobar čovjek, Zuko je odgovorio:

“Nije tačno. Apsolutno nije tačno. U meni ima zla makar koliko i u drugim ljudima. Ono
gdje bih sam sebi odao izvjesno priznanje to je rigorozna odluka, odnosno sposobnost da
kontrolišem sebe i sopstveno zlo. U meni kuljaju ljubomora, zavist, podlost, poriv za osvetom,

proplamsaji ljute mržnje. Da ih ne kontrolišem, imali biste posla s jednim od najlošijih ljudi
koje ste ikada upoznali. Kontrola, to je ključna riječ”

Piše: Bajro PERVA

ahmetli Zulfikara Zuku Džum- nekoliko sati. Saznavši osnovne detalje preselio 27. novembra, te da su oboje,
hura upoznao sam 27. novem- iz biografije rahmetli Vasvije, u “Prepo- također, ukopani u mezarju Musalla.
bra 1978. godine u njegovom rodu” sam objavio tekst pod naslovom Iz svih susreta s njim, a i čitajući nje-
Ri mom Konjicu. Tog je dana Živjela je da umre, umrla je da živi. Po- gova djela, uvjerio sam se da je Zuko
na ahiret, na mjesnom mezarju Mu- slije susreta u Konjicu viđali smo se i u Džumhur neizmjerno volio svoju Bosnu
salla, ispraćena njegova majka hadži Sarajevu, Herceg-Novom, a dobio sam i i Hercegovinu, zemlju u kojoj je rođen i
Vasvija-hanuma, koju je on neizmjer- nekoliko razglednica sa Zukinih puto- pod čiji je busen, po njegovoj želji za ži-
no volio i pazio. Dok smo išli za tabu- vanja po svijetu na kojima su nastajala vota, sahranjeno njegovo tijelo. To se da
tom, gledajući mladog imama u džubi njegova neprevaziđena Hodoljublja i pu- primijetiti i iz njegovog zapisa: “Učeniji
i s ahmedijom na glavi, Zuko će: “Što topisi koji su neodoljivo osvajali čita- Turci nekad su govorili da je naša Bosna
bi mojoj majci bilo drago kad bi znala lačku publiku. Sretan sam što sam bio Srebrena najljepša i najčarobnija zemlja
da će joj dženazu klanjati ovako mlad među ljudima koji su imali privilegiju njihovog moćnog i prostranog carstva,
i lijep hodža.” Sutradan smo u motelu da se, koliko-toliko, druže sa Zulfika- jer gdje god zakopaš, poteče izvor svježe
“Konjic”, gdje bi Zuko odsjedao sa su- rom Zukom Džumhurom. Zanimljivo je i hladne vode, a gdje god padne sjeme,
prugom Vezirom, sjedili i razgovarali da je i on, kao i njegova majka Vasvija, nikne drvo i na njemu bogat plod.”
Koliko smo se mi kao društvo u cje-
lini odužili našem Zuki? Koliko škola u
Bosni i Hercegovini nosi njegovo ime?
Koliko gradova o kojima je pisao i govo-
rio ima ulice s njegovim imenom? Koli-
ko je ustanovljeno nagradnih literarnih
konkursa za našu omladinu koji nose nje-
govo ime? Je li Konjic jedini svijetao pri-
mjer budući da je u Zukinoj rodnoj kući
otvorio depandansu Zavičajnog muzeja,
u kojoj je izložena njegova zaostavština?

PUTOPISI
Nekrolog jednoj čaršiji zasigurno je naj-
bolje djelo Zulfikara Zuke Džumhura. Ono
je sublimacija najinteresantnijih detalja
njegovog putešestvija po svijetu koje je
pretočeno i u dokumentarni TV serijal Ho-
doljublja. Predgovor za ovu knjigu putopi-
sa napisao je nobelovac Ivo Andrić. To je,
ujedno, i jedina recenzija nekog rukopisa

98 21/11/2019 STAV