Page 102 - STAV broj 246
P. 102
STAJALIŠTA
PROZORSKO OKNO
Čekajući sreću da te pogleda
KOCKA JE
BAČENA
Piše:
Safet POZDER Kao i većina nas, živim i krećem se u krugu ljudi koji, u većoj ili
manjoj mjeri, kockaju, i to već dvadesetak godina. Upravo je
toliko vremena prošlo otkako sam se ugnijezdio u studentske
klupe, ali i u studentske domove. Jedni su u njima predano
učili, drugi oformili džemat i družili se, treći se do besvijesti
dodvoravali gdje su god stigli, četvrti se motali oko djevojaka,
peti uživali u tome da prave nestašluke... Gotovo ih je sve
vezala ista poveznica – kladionica
ma u nama ta neka potreba da sve Da apsurd bude veći, tu glupost nerijet- bio gotovo kao danas godišnja stipendi-
oko sebe, bilo ono lijepo ili ružno, ko prepričavamo i mi koji smo kazivali ja. No, da bi se dobitak desio, valjalo je
pozitivno ili negativno, konstruk- tu istu hutbu, pa evo i ja ovdje. najprije uplatiti. I uplaćivalo se, kako
Itivno ili destruktivno, korisno ili Ne bih više o tom i takvom humoru. kad, ali se uplaćivalo. Jest da bi se re-
štetno – kakvo god, začinimo nečim što Zapravo, i naletio mi je, onako usput, kao dovno čuo jedan te isti izgovor za neu-
bi, valjda, trebao biti humor. Dobro, mi nemila opaska kroz koju bih se uvukao spjeh – “pao sam na jednom paru” – ali
i jesmo narod u čijem je biću humor ne- u željenu temu, a ona je upravo kocka. nije bilo povlačenja.
izostavna komponenta. Ako ćemo pravo, Neću licitirati brojevima, službenim Ne bih se smio zakleti da me je ta-
i neka je. Ipak, za sve, pa i za humor, opet podacima, statistikama i zakonskim re- kav trend mimoišao. Srećom, nisam bio
valjda, trebala bi postojati granica. No, gulativama. Neću se baviti ni predviđa- u mogućnosti da češće uplaćujem. Inače,
sve je češće nema, ili je ljestvica spušte- njima šta se sve moglo i može da nije ko zna. Ako i nisam bio redovni “direk-
na toliko nisko da se humoru tek naziru kocke. Konačno, neću o ovom zlu ni tni učesnik”, onda se od uloge saučesni-
obrisi, a stvarna slika prerasta u nešto s kroz prizmu vjere. ka ne mogu oprati. Slovio sam za nekoga
posve drugačijim konotacijama. Želim kazati koju rečenicu o kocki ko dobro poznaje sportska kretanja i, bez
“‘Ta će on meni pričati?” – jedno- kroz prizmu života, vjerujući da itekako lažne skromnosti, bilo je tako. Društvo
stavna je i u našem miljeu uobičajena može biti od koristi. je vjerovalo da baš ja mogu “nanjušiti”
zapitanost koja je s vremenom mutirala Kao i većina nas, živim i krećem se kad će nepobjedivi “Lakersi” kiksati, kad
u razne forme, od onih “‘ta on zna”, “‘ta u krugu ljudi koji, u većoj ili manjoj bi “Rangersi” mogli remizirati ili kad će
on može”, do onih koje umočene u hu- mjeri, kockaju, i to već dvadesetak go- “Real” dati više od tri gola. Istina, bile
mor zvuče, u najmanju ruku, morbidno, dina. Upravo je toliko vremena prošlo su male šanse da se u ovim situacijama
a glase “‘ta će on umrijeti”. I tako to ide. otkako sam se ugnijezdio u studentske desi kiks, ali ih je bilo, a ja sam nerijet-
Na nivou Rijaseta nedavno je pročita- klupe, ali i studentske domove, a poslije ko konsultiran o tome. Ishod je gotovo
na jedinstvena hutba čiji je cilj bio uka- i u privatni smještaj – pod kiriju. Budući uvijek bio isti – palo se zbog jednog.
zati na porok kockanja koji se duboko da se u tim domovima izmiješala raja s Srećom, završi se i fakultet, čime sam
ukorijenio u našem narodu. Jasno, neće različitih fakulteta i iz različitih podne- izgubio mjesto savjetnika, ali trajno sa-
jedna hutba riješiti ovo pitanje. Neće ni blja, izmiješali su se i svakojaki pravci čuvao određene uspomene i sjećanja.
hiljadu hutbi, ali je obaveza opominja- razmišljanja i ponašanja. Svako se borio Jedna od njih vezuje se za vrlo dragu
ti, a opomena je vjernicima od koristi. za svoje mjesto pod suncem onim čime osobu, marljivog i perspektivnog stu-
Netom po završenoj hutbi, društvenim je raspolagao. Jedni su predano učili, denta koji se, uz sav potencijal, upleo u
mrežama, poput epidemije, proširila se drugi oformili džemat i družili se, treći mrežu kockanja do zabrinjavajuće mje-
opaska koja je, valjda, trebala imati ko- se do besvijesti dodvoravali gdje su god re. Pasionirani ljubitelj sporta, posebno
notaciju humora, kako je Rijaset zabra- stigli, četvrti se motali oko djevojaka, fudbala i američke košarke. Odgledali
nio kocku, pa Bošnjaci masovno prelaze peti uživali u tome da prave nestašluke... smo zajedno bezbroj tekmi, utrkujući
na sitni šećer. Lično, nešto bedastije i Gotovo ih je sve vezala ista poveznica – se ko će dati kvalitetniji komentar na
gluplje odavno nisam pročitao, a svaka- kladionica. Dobitak od nekih stotinjak određeni potez ili konačan ishod. S vre-
kvih gluposti mi se pred očima ukazivalo. maraka za tadašnji je studentski standard menom su tekme gubile žar, i to zbog
102 21/11/2019 STAV