Page 101 - STAV broj 246
P. 101
i uspijevam da volim vrijeme i adete u kojima trajem i duram, je bio samo svoj, neuhvatljiv i tajanstven. Kod njega sam
i koje je i jedino moje vrijeme, moji trenuci, moji dani, moje učio ‘visoku školu marifetluka’ dugi niz godina, a samo
godine i moj dragi vakat.” sam jedno shvatio: da se u tom duhovnom i božanski da-
rovitom mudracu sretno susreo istok, zapad, sjever i jug:
ZUKO O BOSANSKOHERCEGOVAČKIM GRADOVIMA Afrika, Azija i Evropa.”
O Sarajevu: Ovaj kratki esej o Zuki Džumhuru završit ću njegovom
“Ima jedna čudesna zemlja na ovome lijepom i šarenome svi- konstatacijom s dugih putovanja po bijelom svijetu: “Oaza u
jetu. Ta zemlja je Bosna ponosna. Bosna je na Balkanu, Balkan pustinji obraduje čovjeka kao tačka poslije dugačke i nezani-
je na jugu Evrope. U zelenim šumovitim njedrima te brdovite mljive rečenice nekog gnjavatora.” n
zemlje Bosne ima jedan čarobni grad. Taj grad se zove Saraje-
vo... Dolaskom Husrev-bega na položaj novog namjesnika ze-
mlje bosanske, počinje i nova era neimarstva u kojoj Sarajevo
od kasabe, gradića, varošice postaje grad – šeher Sarajevo. Iako
je u Bosnu došao već ovjenčan velikom ratničkom slavom sa
izuzetnim i časnim zvanjem Gazija, pobjednik, ipak se u ovome
gradu još više proslavi svojim prosvjetiteljstvom, neimarskim
i kulturnim radom da ga smatramo punim pravom najvećim,
najuspješnijim i najslužnijim carskim namjesnikom i dobro-
tvorom minulih vremena Bosne i Hercegovine. Za njegove dav-
ne mudre i pravične vlade Sarajevo je postalo ponosom Bosne
i čežnja svih Bosanaca i Hercegovaca.”
O Konjicu i Ćupriji:
“Bio je to najljepši ukras moga rodnog grada uz koji sam
imao sreću provesti dio svoga djetinjstva. Bio je to divan kame-
ni most na šest lukova. Sagrađen je u doba Osmanlija dobro-
tom Haseći Ali-age prije više od tri vijeka. Nije šala tri vijeka,
tri stoljeća, trista godina, eh koliko li je to mjeseci, dana, sati,
minuta, koliko ljudskih života”.
O Čapljini:
“Pročitao sam negdje, doduše poodavno, kako su čuveni
filmski glumci Kirk Daglas i Gregori Pek ustvari naši zemlja-
ci. Poslije, jedan moj prijatelj otišao je dalje, pa se našalio kako
je ustvari Čarli Čaplin Hercegovac, odnosno Čapljinac – Ča-
plin iz Čapljine.”
O Jajcu:
“I sada ja ovdje na izvoru šumne Plive istinski iskreno povje-
rovah da je ustvari ovo pravi djevičanski izvor, a ne tamo neki
film čuvenog režisera Bergmana snimljen u dalekoj Švedskoj.”
O Zuki čovjeku, te svestranom i darovitom umjetniku
mnogi su pisali. Mirko Kovač je u romanu Kristalne rešet-
ke zapisao: “Kad god sam sreo Džumhura, nešto sam nau-
čio.” Mirza Idrizović, jedan od njegovih najboljih prijatelja
i režiser Hodoljublja: “Pojavio bi se iznenada, nasmijan, u
svojim farmerkama i ogrnut šetland džemperom, sa krat-
ko podšišanom bradom, pa se svima činilo kao da im je
stari poznanik ili dajdža ili amidža. A onda bi nestajao u
neki samo njemu znani svijet. Tako su Zuku slikara, kari-
katuristu, pisca, slikopisca i hodoljupca svi svojatali, a on
STAV 21/11/2019 101