Page 101 - STAV broj 246
P. 101

i uspijevam da volim vrijeme i adete u kojima trajem i duram,   je bio samo svoj, neuhvatljiv i tajanstven. Kod njega sam
          i koje je i jedino moje vrijeme, moji trenuci, moji dani, moje   učio ‘visoku školu marifetluka’ dugi niz godina, a samo
          godine i moj dragi vakat.”                          sam jedno shvatio: da se u tom duhovnom i božanski da-
                                                              rovitom mudracu sretno susreo istok, zapad, sjever i jug:
          ZUKO O BOSANSKOHERCEGOVAČKIM GRADOVIMA              Afrika, Azija i Evropa.”
            O Sarajevu:                                          Ovaj kratki esej o Zuki Džumhuru završit ću njegovom
            “Ima jedna čudesna zemlja na ovome lijepom i šarenome svi-  konstatacijom s dugih putovanja po bijelom svijetu: “Oaza u
          jetu. Ta zemlja je Bosna ponosna. Bosna je na Balkanu, Balkan   pustinji obraduje čovjeka kao tačka poslije dugačke i nezani-
          je na jugu Evrope. U zelenim šumovitim njedrima te brdovite   mljive rečenice nekog gnjavatora.”     n
          zemlje Bosne ima jedan čarobni grad. Taj grad se zove Saraje-
          vo... Dolaskom Husrev-bega na položaj novog namjesnika ze-
          mlje bosanske, počinje i nova era neimarstva u kojoj Sarajevo
          od kasabe, gradića, varošice postaje grad – šeher Sarajevo. Iako
          je u Bosnu došao već ovjenčan velikom ratničkom slavom sa
          izuzetnim i časnim zvanjem Gazija, pobjednik, ipak se u ovome
          gradu još više proslavi svojim prosvjetiteljstvom, neimarskim
          i kulturnim radom da ga smatramo punim pravom najvećim,
          najuspješnijim i najslužnijim carskim namjesnikom i dobro-
          tvorom minulih vremena Bosne i Hercegovine. Za njegove dav-
          ne mudre i pravične vlade Sarajevo je postalo ponosom Bosne
          i čežnja svih Bosanaca i Hercegovaca.”
            O Konjicu i Ćupriji:
            “Bio je to najljepši ukras moga rodnog grada uz koji sam
          imao sreću provesti dio svoga djetinjstva. Bio je to divan kame-
          ni most na šest lukova. Sagrađen je u doba Osmanlija dobro-
          tom Haseći Ali-age prije više od tri vijeka. Nije šala tri vijeka,
          tri stoljeća, trista godina, eh koliko li je to mjeseci, dana, sati,
          minuta, koliko ljudskih života”.
            O Čapljini:
            “Pročitao sam negdje, doduše poodavno, kako su čuveni
          filmski glumci Kirk Daglas i Gregori Pek ustvari naši zemlja-
          ci. Poslije, jedan moj prijatelj otišao je dalje, pa se našalio kako
          je ustvari Čarli Čaplin Hercegovac, odnosno Čapljinac – Ča-
          plin iz Čapljine.”
            O Jajcu:
            “I sada ja ovdje na izvoru šumne Plive istinski iskreno povje-
          rovah da je ustvari ovo pravi djevičanski izvor, a ne tamo neki
          film čuvenog režisera Bergmana snimljen u dalekoj Švedskoj.”
            O Zuki čovjeku, te svestranom i darovitom umjetniku
          mnogi su pisali. Mirko Kovač je u romanu Kristalne rešet-
          ke zapisao: “Kad god sam sreo Džumhura, nešto sam nau-
          čio.” Mirza Idrizović, jedan od njegovih najboljih prijatelja
          i režiser Hodoljublja: “Pojavio bi se iznenada, nasmijan, u
          svojim farmerkama i ogrnut šetland džemperom, sa krat-
          ko podšišanom bradom, pa se svima činilo kao da im je
          stari poznanik ili dajdža ili amidža. A onda bi nestajao u
          neki samo njemu znani svijet. Tako su Zuku slikara, kari-
          katuristu, pisca, slikopisca i hodoljupca svi svojatali, a on


                                                                                                  STAV 21/11/2019  101
   96   97   98   99   100   101   102   103   104   105   106