Page 17 - STAV broj 246

bio je angažiran kao gostujući profesor
na projektu Psihijatrija, genocid i svjedo-
čenje na University of Illinois, Chicago.
Gdje god da je predavao, Kulenović je
bio omiljeni profesor kojeg su studenti
izuzetno cijenili.
Za naše doba Tvrtko Kulenović bio
je nesvakidašnje obrazovan čovjek, a zna-
nje koje je prenosio svojim studentima
skupljao je širom svijeta. Tako je, napri-
mjer, od 1965. do 1967. godine boravio na
Osmania University u Hyderabadu (In-
dija), gdje je studirao klasičnu indijsku i
azijsku estetiku te klasični azijski teatar,
a godine 1971. na Teatarskom institutu
u Rimu izučavao je vrstu pozorišne ko-
medije commedia dell’arte i njenu vezu
s azijskim pozorištem. Kao predavač i
profesor, Kulenović je u našem akadem-
skom svijetu među prvima predavao nove
pristupe književnosti, među prvima je
svojim studentima objašnjavao šta je to,
naprimjer, strukturalizam ili šta je to te-
orija recepcije, ali je pritom bio jedan od
onih rijetkih profesora i naučnika koji
su se uspjeli uzdići do jednostavnosti.
O tom Kulenovićevom idealu i njegovoj
želji da i najkompliciranije teorije obja-
sni što jasnijim jezikom jasno svjedoči
početak njegove vrijedne knjige Umet-
nost i komunikacija, u kojem on kaže da
žali što ta knjiga ne može biti napisana
u maniru pikarskog romana.
Jednako kao što je volio knjige, Tvrt-
ko Kulenović volio je i putovanja, pa je
logično da u njegovom opusu putopisi
zauzimaju važno mjesto. U svom roma-
nu Jesenja violina on piše da se vrijednost
putovanja ogleda u povećanju intenziteta
života. Zato u Kulenovićevim putopisima
ne nalazimo pogled putnika koji bi sebi
potčinjavao sve što vidi, on nije putopi-
sac koji će sve fenomene na koje nailazi
tretirati kao da su odavno mrtvi i konzer-
virani. Ti Kulenovićevi visokokultivirani
putopisi, u kojima do izražaja dolazi ne
samo njegovo poznavanje književnosti već
i njegovo veliko poznavanje evropskog
slikarstva, svjedoče o autorovoj otvore-
nosti ka drugom i drugačijem. O Kule-
novićevim knjigama Mirjana Miočinović
napisala je da sve one, bez obzira na žanr,
podjednako nose tragove Tvrtkove duše
i da su sve “te knjige na neki način pu-
topisi po prostranom svetu duha, i sve su
one napisane u slavu komuniciranja među
ljudima, u slavu različitosti i zajedništva,
u isto vreme”.
Moglo bi se reći da upravo zbog toga
romane Tvrtka Kulenovića bitno odre-
đuje tema rata kao fenomena mogućeg
isključivo zbog nedostatka komunika-
cije među ljudima, rata kao stanja u ko-
jem se briše zajedništvo, a naglašavaju
razlike među ljudima. Jer, u svakom od

STAV 21/11/2019 17