Page 21 - STAV broj 246

Razgovarao: Nedim HASIĆ
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

sihijatrica Alma Džubur-Kuleno- tu bio zatvoren. Gledam ja okolo i kažem
vić, direktorica Klinike za neu- mu da mu i nije bilo tako loše (smijeh). Iz
ropsihijatriju sarajevskog Klinič- Dubrovnika odlazi u Sarajevo, završava
Pkog centra, supruga je akademika, gimnaziju i u Sarajevu ga regrutiraju za
profesora, pisca, rahmetli Tvrtka Kuleno- Abwehr. Tako su valjda kupili pismene
vića. Rođena Zagrepčanka, porijeklom iz ljude i onda su u Petrinji imali liječnički
Hercegovine, bila je najbolja studentica pregled, gdje je tata odglumio epileptični
Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Jedan napad. I tako se uspio spasiti. Kasnije je
slučajni zagrebački susret s Kulenovićem, otišao u partizane.
dogovoren kao intervju za potrebe me- Otac je bitan jer sam upoznala Tvrtka, u
dicinske studije, na izmaku rata u bivšoj proljeće 1995. godine, kada je on izišao iz Sa-
Jugoslaviji, promijenio je stubokom ži- rajeva i bio na povratku iz Italije, gdje je bila
vot Alme Džubur, koja će samo nekoliko premijera njegovog dokumentarnog filma
dana kasnije postati i Kulenović. U bra- Smrt u Sarajevu. Nakon što smo se Tvrtko i
ku s Tvrtkom Kulenovićem, jednim od ja upoznali i odlučili se vjenčati, predstavila
najznačajnijih intelektualaca u modernoj sam ga roditeljima. Tvrtko je bio stariji od
historiji Bosne i Hercegovine, rodit će se mene. Imao je tada godina onoliko koliko
njihova kćerka Hana, danas 22-godišnja imam ja danas. Spremala sam se na put u
studentica sarajevskog Medicinskog fa- Chicago. Iako sam bila najbolja studentica
kulteta. Alma i Hana, povodom nagrade Medicinskog fakulteta, izgubila sam posao
“25. novembar” dodijeljene posthumno u Zagrebu jer je to bila 1995. godina. Ve-
njihovom suprugu i ocu za životno djelo, oma ‘lijepo’ vrijeme za rođene Zagrepčan-
o njemu vrlo iskreno i veoma emotivno ke. Da sam mogla dobiti posao, nikada ne
govore za Stav. bih otišla u Ameriku. Prihvatila sam i zbog
“Moje je porijeklo s istoka Hercego- tog puta u Chicago sam i upoznala Tvrtka.
vine, iz Kule Fazlagića. Otac je iz Kule Zaljubili smo se nevjerovatno, u sekundi.
Fazlagića otišao kad je bio dječak, počet- I vodim ga ja doma. E sad, kako ću reći ro-
kom ‘30-ih godina prošlog stoljeća. Išao diteljima: Ovo je moj dečko. Moji rodite-
je u gimnaziju u Dubrovniku i tamo je, lji su bili potpuno šokirani. Onda sam tati
naravno, postao mladokrležijanac. E onda dala da pročita Istoriju bolesti. Pročitao ju je
su ga, kada su bile demonstracije protiv za dan i po. I rekao mi je: ‘Sine, možeš se
pakta s Hitlerom, uhapsili i bio je u za- udati za ovog čovjeka. Ima moćnu glavu,
tvoru ondje gdje je kasnije bio klub ‘La- ali ima i moćno srce. Ovog se čovjeka može
zaret’. Išli smo, puno godina kasnije, u voljeti.’ Tada je tata vrlo lijepo tim riječima
taj tada restoran, tata mi je pričao da je definirao Tvrtka.
Trebala sam početi raditi na projektu
koji se zvao ‘Genocid, psihijatrija i svjedo-
čenje’. Jedna od linija istraživanja bila je
uloga psihijatara u genocidu i moj zadatak
bio je skupiti sve o Radovanu Karadžiću.
Rekli su mi da je u Zagrebu predsjednik
P.E.N. centra BiH i da je najbolje da s
njim razgovaram. U Zagrebu nisam mo-
gla nabaviti ništa o Karadžiću jer su sve
knjižnice bile ‘očišćene’. Dogovorili smo
sastanak i sreli smo se na Trgu. Pada kiša,
pokupim Tvrtka i autom krenemo ka meni
dragom klubu u Maksimiru. Ima takvih
susreta u životu, kada se jednostavno svi
krugovi počnu spajati. Bila je to kosmi-
čka konekcija. Još smo bili ‘na Vi’ kada
je Tvrtko rekao: ‘Ja bih se u Vas mogao
zaljubiti.’ To je bila i posljednja rečenica
koju sam mu rekla kada smo se opraštali
proljetos u Kliničkom centru. Uzela sam
mu ruku i pomilovala njome sebi lice. ‘E,
čega se ona sjeća’, kazao mi je.

STAV 21/11/2019 21